KATICA MATIĆ I NJEZIN STAN Gospodine Miloglav, možete li nam prodati nekretninu Gravose po cijeni iz 1993. godine?

Prije mjesec dana Dubrovački dnevnik ekskluzivno je otkrio kako je članica Uprave Dubrovkinja Nuova Katica Matić kupila stan u zgradi na adresi Marka Marulića 11, pored lapadske tržnice.

Podsjetimo, Matić je 1996. godine kupila stan veličine 48 kvadrata za 21 tisuću maraka, odnosno manje od 500 maraka (250 eura) po kvadratu!

Listajući oglase o prodaji stanova iz arhive Dubrovačkog vjesnika iz 1996. godine, došli smo do zaključka da su se cijene nekretnina u Lapadu te godine kretale između 1600 i 2000 maraka za kvadrat. Realna cijena stana, koji je Katica Matić kupila za 21 tisuću maraka, te godine bila bi viša od 80 tisuća maraka. Članica Uprave dobila ga je tako za četverostruko nižu cijenu od tržišne!

Početkom ovog tjedna, na ovaj naš tekst stigao nam je demanti tvrtke Gravosa, pravnog slijednika Dubrovkinje Nuove. Njen direktor Pavo Miloglav kaže kako je „stan kupljen i plaćen na temelju zatražene procjene građevinske  vrijednosti nekretnine  izrađene od strane ovlaštenog sudskog vještaka za iznos gotovo dvostruko veći od vrijednosti iskazane u temeljnom kapitalu Društva  a na koji iznos ga je procijenilo tada nadležno tijelo -  Općinski fond za stambeno komunalne poslove. Iz navedenoga je evidentno kako ovom prodajom nije oštećena Dubrovkinja-Nuova d.d. niti njezini dioničari“.

Kako je moguće da mi tvrdimo da je Katica Matić platila stan ispod cijene, a Miloglav tvrdi da ga je platila dvostruko skuplje nego što je trebala? Odgovor je, ustvari, vrlo jednostavan.

Miloglav, istina je, ne laže. Dubrovkinja Nuova sredinom 1993. godine izradila je elaborat u kojem su procijenjene nekretnine koje je imala u svom vlasništvu, te su unesene u temeljni kapital društva. Gledajući taj elaborat, istina je da je Matić dvostruko više platila stan, nego što je u njemu procijenjeno.

Uopće nećemo ulaziti u detalje tko je i na koji način napravio taj elaborat – te jesu li cijene realne – već ćemo samo konstatirati da se on poslije 1993., nije nadopunjavao novim cijenama. Svima nam je dobro poznato da od rata naovamo, cijene nekretnina u Dubrovniku iz mjeseca u mjesec divljajući rastu, ali zato elaborat Dubrovkinje Nuove prikazuje uvijek iste cijene.

Većina kupaca nekretnina Dubrovkinje Nuove pretplatila je cijenu iz tog elaborata. Drugim rječima, ili ti kupci nisu bili normalni što su plaćali tako puno za nekretnine ili su ipak, većina njih plaćali realne - tržišne cijene koje su iz godine u godinu rasle u odnosu na one iz elaborata.

Naravno da je u pitanju ovo drugo – cijene su rasle, jer se elaborat nije s vremenom mijenjao. Normalno da netko tko kupuje nekretninu od Dubrovkinje Nuove 1996., 1998., ili 2000., neće za nju platiti koliko piše u elaboratu -  koji je već u lipnju 1993. bio konačan dokument -  jer je to nerealno, već će natječajna cijena biti viša.

Upravo zbog svega navedenog, mi u našim tekstovima, taj elaborat uopće ne navodimo kao relevantan dokument, jer ga je vrijeme pregazilo.

Kao orijentir za cijene iz tog doba, zato nam služe oglasi iz Dubrovačkog vjesnika, a ne nekakav elaborat. Pogledajmo dalje što tvrtka Gravosa kaže u svom demantiju.

- Prodane nekretnine u vlasništvu Dubrovkinje-Nuove d.d. bile su predmetom prethodnih  javnih natječaja,  a postignute cijene za svaku pojedinu nekretninu predstavljale su odraz stanja u kojemu se ista nalazila, starosti, derutnosti, ratne štete, te tadašnjih tržišnih uvjeta. Obzirom da je svaka od nekretnina specifična,  neprimjereno ih je paušalno uspoređivati kako međusobno, tako i sa današnjim stanjem i cijenama na tržištu – kaže Pavo Miloglav.

I opet se s njim moramo složiti. Istina je da svaka nekretnina s obzirom na stanje i(li) lokaciju ne može isto koštati. Upravo iz tog razloga, sjetite se, kao primjer smo naveli kupoprodaju kafića Dix kojeg je kupio vaterpolist Hrvoje Herceg.

Podsjetimo, Herceg je 1998. godine kupio 44 kvadrata za 84 tisuće maraka. Prostor gdje je danas kafić Dix, bio je u katastrofalnom stanju – bez struje, vode, sanitarnog čvora, kako nam je sam Herceg kazao. Dodao je da je uložio dodatnih 100 tisuća maraka za uređenje. Lokacija Dixa je u kvartu Sedam smrtnih grijeha, koja je prema nekim drugim lokacijama nekretnina Dubrovkinje Nuove, zasigurno manje vrijedna.

Naravno, cijena u elaboratu bila je znatno manja – vrijednost Dixa procijenjena je na 57 tisuća maraka. Oglasi iz 1998., pokazuju da je Herceg kupio Dix po tadašnjoj tržišnoj cijeni, iako je prostor bio derutan i nije se nalazio na vrhunskoj lokaciji, te unatoč tome što je vrijednost u elaboratu iznosila gotovo 30 tisuća maraka manje.

Stoga ostajemo pri našoj tezi da je Katica Matić svoj stan, koji je kupila od tvrtke gdje je i sama bila članica Uprave, platila po ispodtržišnoj cijeni.

Jer ako je taj elaborat dokaz da je sve u redu, molio bih Pava Miloglava da i meni proda nekakvu nekretninu (Gravosa ih još ima u posjedu) po cijeni iz elaborata. Po njegovom demantiju, ispada da godine koje prolaze, uopće ne igraju ulogu na cijene iz elaborata.

A boga pitaj tko su bili ti vještaci koji su radili procjenu i može li im se vjerovati? Naime, kad se sjetimo da je neke nekretnine Dubrovkinje Nuove procjenjivao Ante Srhoj  - čovjek koji je tijekom privatizacije Dubrovkinje Nuove imao trostruku ulogu – onda bi nam i te procijenjene cijene mogle biti znatno jasnije.

Podsjetimo, Srhoj je za Dubrovkinju Nuovu kao vještak procjenjivao neke nekretnine (vidi zamjenu nekretnina Čučuk – Dubrovkinja Nuova) dok je u isto vrijeme bio član Uprave. Osim ta dva posla, Srhoj je 'okolnim putevima' postajao vlasnik nekretnina Dubrovkinje Nuove.

Već uskoro, na našem portalu možete čitati, kako je Ante Srhoj postao vlasnikom stanova poviše ljekarne Čebulc na Ivu Vojnoviću, odnosno pored Hotela R. Pogađate, to je zemljište bilo u vlasništvu upravo Dubrovkinje Nuove.

Također, Miloglav kaže kako nitko nije imao stanarsko pravo u tom stanu pored lapadske tržnice, pa ni Srbin kojeg mi spominjemo, a za kojeg Miloglav kaže da nije Srbin, nego iz Imotskog. Da je Srbin doznali smo od susjeda, a sprsku nacionalnost smo naveli kao bitno, jer nam je bivši zaposlenik Dubrovkinje Antun Pravedan kazao kako je Miloglav u to vrijeme od Srba tražio da mu potpišu dokaz o lojalnosti hrvatskoj državi.

Bilo kako bilo, je li stanar bio Srbin ili ne, odnosno je li imao stanarsko pravo ili ne, manje je bitno. Naime, ni Katica Matić nije imala stanarsko pravo za taj stan. Zašto ga je upravo ona kupila, a ne neki drugi zaposlenik Dubrovkinje Nuove? Sigurno smo da bi za tu cijenu, bilo i drugih kandidata.