PRIVATIZACIJA DUBROVKINJE Ekskluzivno otkrivamo kako je Katica Matić kupila stan po sramotno niskoj cijeni

Prošli put pisali smo o privatizaciji zgrade Euroherca, koja je prije prodaje bila u vlasništvu Dubrovkinje Nuove. Među ostalim kupcima, spominjali smo i članicu Uprave Dubrovkinje Nuove Katicu Matić, koja je postala vlasnica stana na trećem katu. Pitali smo se kako je članica Uprave uspjela kupiti stan u vrijeme dok se njena tvrtka raspada, dijele se otkazi, i prodaju se nekretnine. Odakle joj novac za takvu investiciju? Danas vam ekskluzivno otkrivamo na koji način se Katica Matić domogla vrijedne nekretnine.

Naime, stan u zgradi Euroherca kojeg je Matić kupila od svoje tvrtke, nije jedina takva transakcija koja se dogodila između Dubrovkinje i njene zaposlenice. Prije kupnje spomenutog stana, Matić je od Dubrovkinje Nuove kupila još jedan stan. Riječ je o stanu u zgradi pored lapadske tržnice na adresi Marka Marulića 11. Katica Matić je 1996. godine uz blagoslov Uprave Dubrovkinje Nuove, gdje je i sama članica, kupila stan veličine 48 kvadrata za smiješnih 21 tisuću maraka, odnosno manje od 500 maraka (250 eura) po kvadratu! Listajući oglase o prodaji stanova iz arhive Dubrovačkog vjesnika iz 1996. godine, došli smo do zaključka da su se cijene nekretnina u Lapadu te godine kretale između 1600 i 2000 maraka za kvadrat. Realna cijena stana, koji je Katica Matić kupila za 21 tisuću maraka, te godine bila bi viša od 80 tisuća maraka. Članica Uprave dobila ga je tako za četverostruko nižu cijenu od tržišne!

Prevedeno na cijene auta to izgleda ovako. Članica Uprave Dubrovkinje Nuove kupila je stan u jednom od najatraktivnijih dubrovačkih kvartova za manju cijenu od najobičnijeg novog automobila. Mali auto s osamdesetak konja i nikakvom dodatnom opremom ispada skuplji od stana u Lapadu.

Ta bi cijena bila realna da je Katica Matić imala stanarsko pravo, ali nalaz Državne revizije govori da nije.

-Stan površine 48 kvadrata na adresi Marka Marulića 11 nije prodan stanaru koji je imao stanarsko pravo, a iz dokumentacije Društva nije vidljivo na temelju čega i kada je nositelj stanarskog prava izgubio stanarsko pravo – stoji u izvješću Revizije.

Iz razgovora sa susjedima doznajemo da je nositelj stanarskog prava bio Srbin koji je radio u Dubrovkinji. Nisu se sjećali imena, te ga nismo uspjeli kontaktirati.

Ono što jest bitno -  to je da je ovdje riječ o čistom kriminalu – Katica Matić, osoba koja nema stanarsko pravo, kupuje po četverostruko nižoj cijeni atraktivan stan u Lapadu koji je vlasništvo Dubrovkinje Nuove, odnosno društveno vlasništvo. U isto vrijeme, ta ista Katica Matić, dok kupuje stan po sramotno niskoj cijeni, dijeli otkaze zaposlenicima, a oni koji još uvijek rade, primaju plaću u bonovima trgovačkih lanaca. Također, treba kazati da prije donošenja odluke o prodaji stana nije izrađena procjena tržišne vrijednosti nekretnine od ovlaštene osobe. Ne treba ni spominjati da za stan nije raspisan nikakav javni natječaj, već je dodjeljen izravnom pogodbom.

Odluku o prodaji stana članici Uprave po sramotnim okolnostima odobrili su direktor Dubrovkinje Nuove Pavo Miloglav, te Nadzorni odbor. U njemu su sjedali Miho Popović, kao predsjednik (podsjetimo čovjek je dobio poslovni prostor u zgradi Euroherca, a ujedno je bio šef dubrovačke Porezne uprave), Dubravko Medo, kao njegov zamjenik, te članovi Ante Stojan, Pero Kalinić i Niko Pendo.

Nevjerojatno, ali istinito, Katica Matić četiri godine kasnije, točnije 2000. godine, prodaje stan kraj lapadske tržnice kupcu Andru Šteti za 100 tisuća maraka, odnosno po peterostruko većoj cijeni od one s kojom je postala vlasnica. Znači, po logici Katice Matić, cijena nekretnina u Lapadu u samo četiri godine narasla je peterostruko. Naravno, to nema veze s realnim tržištem.

Prava istina je da je Katica Matić prodala stan po tržišnoj cijeni, ali ga je kupila po znatno manjoj. U ovoj priči je još nešto važno, a to je da je Matićka 2000. godine prodala stan po realnoj cijeni od 2000 maraka za kvadrat. To je ona cijena koju smo i prije spominjali kad smo pisali o prodaji kafića Dix. Ponovimo gradivo još jednom. Prosječna cijena kvadrate nekretnine u Dubrovniku od 1998. do 2000. godine je oko 2000 maraka za kvadrat. Prije 1998., je bila nešto malo manja, dok je poslije 2000., bila nešto malo veća. Nekretninski boom u Dubrovniku započinje tek 2004. godine,a  vrhunac doživljava 2007., te 2008., nakon čega slijedi lagani pad.

Važno je, kad budemo pisali nove nastavke o privatizaciji Dubrovkinje, da se sjetite kako je Katica Matić, na prijelazu stoljeća, svoj stan prodala za 2000 maraka po kvadratu, dok su se u isto vrijeme nekretnine Dubrovkinje Nuove prodavale po znatno manjoj cijeni. Ova vam činjenica sve govori. Postavlja se pitanje: jesu li kupci Dubrovkinje Nuove plaćali nekretnine po manjoj cijeni da bi se to na taj način provelo kroz poslovne knjige, dok su ostatak cijene davali šefovima ispod stola? Zašto bi se inače nekretnine Dubrovkinje Nuove prodavale po manjoj cijeni od tržišne? Ako je ovo istina, na ovaj su se način izravno oštećivali radnici Dubrovkinje, odnosno njihovo vlasništvo, jer je dio njih imao dionice tvrtke.

Recimo i to da Katica Matić s novcima od prodaje stana u Lapadu, kupuje stan u zgradi Euroherca. Podsjetimo, riječ je stanu veličine 75 kvadrata koji je Matićka platila 107 tisuća maraka. Nevjerojatno zvuči da je otprilike u isto vrijeme, za otprilike istu cijenu Katica Matić prodala puno manji stan u starogradnji, te kupila jedan i pol puta veći stan u novogradnji (oba stana su na atraktivnoj poziciji). Što reći nego da tu nisu čista posla.

U petak pišemo o privatizaciji Kasarne, čiji je dobar dio također bio u vlasništvu Dubrovkinje Nuove.