AFERA SOLITUDO JUG Otkrivamo tko su sporni vlasnici Jugovih stanova u Solitudu i kako su do njih došli!

- EKSKLUZIVNO Imamo dokument, manipulacijom s udrugama Jug započeo projekt u Solitudu

- POTVRĐENO! Policija istražuje VK Jug i poslovanje njihove čak tri aktivne udruge

Dubrovački dnevnik po prvi put javnosti otkriva aferu (koju ćemo nazvati Solitudo Jug) u kojoj su se našli dopredsjednici Vaterpolo kluba Jug Željan Konsuo i Pero Kulaš te bivši i sadašnji članovi Uprave Marin Kaštelančić, pok. Željko Jelić i Luko Musladin. Radi se o stanovima u Solitudu koji su izgrađeni kako bi se sanirala dugovanja prema igračima, ali u međuvremenu je dio članova Uprave Jug tamo također došao do vlasništva nad stanovima što predstavlja klasičan sukob interesa te loše gospodarenje javnim novcem, da ne upotrijebimo neku težu riječ.

Da bismo rasvijetlili čitavu priču, moramo se vratiti na sami početak, a on datira u vrijeme bivše gradonačelnice Dubravke Šuice koja je češće propuštala nedjeljne mise, nego utakmice Juga. U kolovozu 2007. godine gradonačelnica Šuica, tadašnji direktor Vrtlara Pavo Perić te predsjednik Nadzornog odbora Vrtlara Pavo Miloglav (inače dubrovačkoj javnosti poznat kao direktor Dubrovkinje koju je vodio kroz privatizaciju) donose odluku o prodaji 500 kvadrata građevinskog zemljišta u Solitudu, koje je u vlasništvu Vrtlara, kako bi se izgradilo 8 stanova za vaterpoliste Juga.

Natječaj za zadovoljavanje forme

Nitko tada nije radio procjenu vrijednosti zemljišta, što je prvi propust u ovom slučaju (Dubrovački dnevnik u posjedu je dokumenta koji dokazuje kako je sam projekt započeo manipulacijom s udrugama, jer VK Jug ima čak tri udruge. Jedna je udruga u memorandumu prijave, druga u žigu, dok je popratna dokumentacija nepotpuna, a o čemu smo pisali u prošlom broju tiskanog izdanja). Podsjetimo, odlučeno je bez adekvatnog elaborata da će se kvadrat građevinskog zemljišta Vrtlara prodavati za 708 eura što je za to doba više-manje realna cijena, ali to u našoj priči nije toliko ni važno, a vidjet ćete i zašto. Na natječaj koji je objavljen u zagrebačkom Vjesniku(!), javio se jedino Vaterpolo klub Jug. Veliko je pitanje je li Jug uopće zadovoljavao uvjete natječaja. Naime, u natječaju je izričito traženo da kupac „nema nepodmirenih obaveza prema Gradu Dubrovniku“. Jug je dijelom korisnik proračuna, a stanovi se upravo grade zbog nepodmirenih dugovanja prema igračima. Također, u natječaju se traži „jamstvo banke da će se u potpunosti isplatiti kupoprodajna cijena“, a u svojoj prijavi Jug odgovara kako mu je „garancija plaćanja proračun Grada Dubrovnika“. Ukratko, čitav ovaj natječaj je farsa, da se zadovolji zakonska forma, jer je Jugu obećano zemljište, a ionako ga neće platiti. Naime, umjesto da Jug da novce Vrtlaru, učinit će to Grad Dubrovnik.

Šuica gubi izbore, na njeno mjesto dolazi Andro Vlahušić, a kosturi ispadaju iz ormara. Među gradskim firmama koje su u velikim dugovanjima je i Vrtlar. Gradsko vijeće u ljeto 2010. godine donosi odluku o restrukturiranju te gradske tvrtke. Među ostalim, odlučeno je da će se u Solitudu prodavati više parcela u vlasništvu Vrtlara kako bi se sanirali dugovi. Čelnici Juga vide svoju priliku da prošire ono kupljeno zemljište, pa da umjesto osam stanova grade duplo. Na onih dosadašnjih 500 kvadrata traže još 1000 metara kvadratnih. Skupština Vrtlara na čelu s Vlahušićem donosi odluku o 'prodaji' zemljišta, a sudski vještak Ante Srhoj (također poznat dubrovačkoj javnosti iz privatizacije Dubrovkinje) radi procjenu vrijednosti nekretnine u Solitudu. U svom elaboratu Srhoj zaključuje da je vrijednost 1500 kvadrata zemljišta koje će pripasti Jugu 8 i pol milijuna kuna, odnosno 774 eura po kvadratu. Iako se stalno provlači teza da je Jug kupio 1500 kvadrata zemljišta od Vrtlara, to nipošto nije točno. Grad Dubrovnik je ustvari besplatno poklonio zemljište Jugu i umjesto njega je iz gradskog proračuna proslijedio 8 i pol milijuna kuna za sanaciju dugovanja Vrtlaru. No, baš poput reklama za prodaju kuhinjskih noževa, to nije sve. Kada Jug kreće u gradnju, točnije njegova firma kćer Solitudo Jug d.o.o., Grad Dubrovnik ne naplaćuje Jugu niti izdavanje građevinske dozvole, niti ikakvu drugu papirologiju, a oslobođen je i plaćanja komunalnog doprinosa. Sve nam je ove informacije potvrdio tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić.

Pero Kulaš ima dva stana

-Jug generacijama svoje igrače plaća dijelom klasičnim novcem, a dijelom u nekretninama. Ta praksa odavno je poznata, a kada sam ja došao na mjesto gradonačelnika, dugovanja prema vaterpolistima iznosila su oko 10 milijuna kuna. Donijeli smo odluku da Jugu iz proračuna damo novac kojim će oni kupiti zemljište Vrtlara. Dali smo im zemljište, jer oni ne bi mogli kupiti stanove igračima po realnoj tržišnoj cijeni. Da su im htjeli kupovati stanove po tržišnoj cijeni, on(d)a bi, jasno, bila znatno veća nego na ovaj način s poklonjenim zemljištem. Ne znam što su oni dalje s tim radili, ali to nije bio problem Gradskog vijeća i Grada Dubrovnika, mi smo im samo htjeli pomoći da saniraju dugovanja prema igračima, jer je Jug gradska institucija unatoč mojim osobnim višegodišnjim nesuglasjem s pojedinim članovima Uprave Juga – kazao nam je Vlahušić, te zaključio - veliki problem Dubrovnika je što su nekadašnje gradske institucije Jug i DPDS uzurpirali javni novac, a posljedica je da su im građani okrenuli leđa. Na utakmice Juga više nitko ne ide, niti se itko hoće učlaniti u DPDS.

Nakon što je Grad Dubrovnik poklonio Jugu 8 i pol milijuna kuna vrijedno zemljište u Solitudu, vaterpolo klub osniva firmu Solitudo Jug d.o.o. koja će voditi projekt gradnje stanova. Direktor tvrtke Solitudo Jug je Željan Konsuo, inače dopredsjednik Juga. Naposljetku, na poklonjenom zemljištu oslobođenom od plaćanja komunalnog doprinosa, napravljena je zgrada sa 16 stanova. Stanove su dobili vaterpolisti Paulo Obradović, Andro Bušlje, Maro Joković, Frano Vićan, Miho Bošković, Marko Bijač, Pavo Marković i Nikša Dobud, te treneri Mile Smodlaka i Elvis Fatović. Tih deset stanova nije sporno, igračima su dugovanja iz potpisanih ugovora sanirana nekretninom.

No, tko su vlasnici ostalih stanova? Tu priča postaje znatno zanimljivija. Od ostalih šest stanova, čak njih pet pripadaju članovima Uprave Juga(!). Dopredsjednik Juga i prvi čovjek Atlantske plovidbe Pero Kulaš u vlasništvu ima dva stana (jedan glasi na njega, drugi na suprugu). Osim njega vlasnici stanova u Solitudu također su članovi Uprave Juga Marin Kaštelančić, Luko Musladin te pokojni Željko Jelić koji je svojevremeno također bio u Upravnom odboru Juga. Osim supružnika Kulaš, danas ti stanovi na papiru ne pripadaju nikome od njih, nego njihovim obiteljima.

Član Uprave Juga Marin Kaštelančić radio je u Tommyju, a spominjalo ga se u kontekstu izbora za predsjednika Hajduka. Ugostitelj Luko Musladin najpoznatiji je kao vlasnik restorana Ankora u Zatonu i Orsan. Pokojni Željko Jelić, koji je preminuo krajem 2020. godine, bio je inženjer, predsjednik malonogometnog kluba Square, a radio je i sa Željanom Konsuom. Da su svi oni međusobno bliski svjedoče fotografije Konsua, Jelića i ondašnjeg predsjednika Juga, a sadašnjeg Hajduka Lukše Jakobušića kako zajedno idu gledati Hrvatsku na Mundijal u Rusiju, a nedavno su sadašnji predsjednik Juga Tomislav Dumančić, aktualni direktor Ognjen Kržić, Kaštelančić, Konsuo i Kulaš posjetili Jakobušića u Splitu povodom 111. rođendana Hajduka (u vrijeme kada su se potpisivali kupoprodajni ugovori predsjednik Juga bio je Jakobušić, a dopredsjednici su bili Konsuo, Kulaš, te sadašnji predsjednik Tomislav Dumančić).

Po kvadratu 2400 eura, a prosječna cijena u Dubrovniku 3000 eura

Dubrovački dnevnik u posjedu je kupoprodajnih ugovora članova Uprave Juga. Oni su stanove otkupljivali od firme Solitudo Jug d.o.o., drugim riječima, sklapali su kupoprodajne ugovore sami sa sobom. Pero Kulaš potpisuje krajem 2014. godine kupoprodajni ugovor s direktorom Solituda Jug Željanom Konsuom (obojica istovremeno dopredsjednici Juga) i postaje vlasnik stana od 54 kvadrata, vrta od 50 kvadrata, te parkirnog mjesta. U kupoprodajnom ugovoru navedena je cijena od 983 tisuće kuna, to je otprilike 2400 eura po kvadratu.

Supruga Pera Kulaša, Dubravka Merčep Kulaš, krajem 2014. godine potpisuje sa Željanom Konsuom istovjetan kupoprodajni ugovor. I ona postaje vlasnica stana od 54 kvadrata s vrtom od 50 kvadrata te parkirnim mjestom za 983 tisuće kuna odnosno oko 2400 eura po kvadratu. Riječ je, ponavljamo, o dva stana.

Maja Kaštelančić (obitelj Marina Kaštelančića) pak kupuje stan veličine 63 kvadrata za milijun i 138 tisuća kuna što je također otprilike 2400 eura po kvadratu. Željko Jelić postaje vlasnik stana od 66 kvadrata za milijun i 200 tisuća kuna (opet 2400 eura). Osim stana svi dobivaju i parkirno mjesto.

Jedini koji je stan kupio po skupljoj cijeni jest Luko Musladin. On postaje vlasnik stana od 54 kvadrata za milijun i 200 tisuća kuna što je skoro 3000 eura po kvadratu. Kontaktirali smo stručnjaka za kupoprodaju nekretnina Frana Bezića da ga pitamo kako su se kretale cijene za novogradnju u Solitudu tijekom 2014. i 2015. godine.

-Teško je dati samo jednu, okvirnu cijenu, jer ona ovisi o više faktora. Na kojemu je katu stan, je li južna ili sjeverna orijentacija stana, je li stan veće ili manje kvadrature, ima li garažno ili samo vanjsko parkirno mjesto, ali uglavnom cijene za novogradnju za Solitudo u vrijeme koje vas interesira kretale su se od 2500 eura za kvadrat, pa sve do 3200 eura – zaključuje Frano Bezić.

Njegove zaključke potvrđuju i istraživanja s oglasnika Njuškalo vezana uz nekretnine za traženo razdoblje. Tako za 2014. i 2015. godinu od svih oglasa na Njuškalu prosječna cijena za kvadrat nekretnine u Dubrovniku iznosi 3100 eura za rujan 2014., te 3000 eura za rujan 2015. godine. S obzirom na to da je riječ o novogradnji i Solitudu, koji je sam po sebi atraktivna lokacija, ovi stanovi o kojima pišemo sigurno pripadaju više natprosječnoj, nego ispodprosječnoj cijeni.

Miho Bošković prodao stan za 50 tisuća eura više

Kako god okrenemo, svi članovi Uprave Juga osim Luka Musladina (on je kupio po tržišnoj cijeni) prošli su odlično. Dobili su stan za otprilike 2400 eura po kvadratu što je za to doba ispod realne tržišne cijene. Sve bi to bilo u redu da nisu dobili stan na zemljištu vrijednom osam i pol milijuna kuna koje im je poklonjeno od Grada Dubrovnika, odnosno svih nas. Prvotna ideja Juga je bila da višak stanova koji ne pripadaju igračima proda po tržišnoj cijeni i na taj način zaradi. No, to se nije dogodilo, nego upravo suprotno. Do vlasništva nad stanovima došli su članovi Uprave Juga po cijeni manjoj od tržišne oštetivši tako, i Jug, i Grad Dubrovnik. Ovo je slična priča kao ona s profesorima koji su dobili besplatno javno zemljište na Hladnici, pa sad apartmane iznajmljuju turistima. Klasičan sukob interesa i loše gospodarenje javnim novcem i potrebama.

Umjesto da su Željan Konsuo, Pero Kulaš i ekipa omogućili Jugu pokoji euro više, oni su omogućili članovima Uprave Juga pokoji stan više za odličan iznos, ponavljamo na zemljištu koje je Jugu besplatno dodijeljeno, a koje pripada svim građanima ovog grada. Zvali smo Konsua i Kulaša da nam ispričaju svoju stranu priče, ali nisu imali komentara.

Kako je moguće da su članovi Uprave Juga postali vlasnici stanova baš na isti datum?

Posljednji šesnaesti stan u Jugovoj zgradi u Solitudu vlasništvo je Kristiana Grkeša, ali što se njega tiče nismo uspjeli pronaći nikakvu poveznicu koja bi nam bila zanimljiva.  Za kraj valja kazati kako je dio vaterpolista već prodao svoje stanove. Spomenut ćemo samo Miha Boškovića. U kupoprodajnom ugovoru koji je potpisao sa Željanom Konsuom i firmom Solitudo Jug navedeno je kako vrijednost 54 kvadrata koja je dobio Bošković iznosi 917 tisuća kuna što je otprilike 2300 eura po kvadratu.

Ovo je isto zanimljivo. Zašto se u ugovorima s vaterpolistima prikazivala manja vrijednost stana od realne? Kako je to sve provedeno kroz poslovne knjige i je li uopće? Je li Uprava Juga bila nesposobna pa su igračima u zamjenu za dug obračunavali nižu cijenu kvadrata od realne? Jesu li time zapravo oštetili i sami klub?

Nakon nekog vremena je Bošković isti taj stan prodao jednom slovačkom bračnom paru za 170 tisuća eura odnosno milijun i 287 tisuća kuna ili ako hoćete 3148 eura po kvadratu. Razlika u cijeni je 370 tisuća kuna odnosno skoro 50 tisuća eura.

Stanove u Solitudu dobili su vaterpolisti Paulo Obradović, Andro Bušlje, Maro Joković, Frano Vićan, Miho Bošković, Marko Bijač, Pavo Marković i Nikša Dobud, te treneri Mile Smodlaka i Elvis Fatović. Tih deset stanova nije sporno, igračima su dugovanja iz potpisanih ugovora sanirana nekretninom. No, tko su vlasnici ostalih stanova? Tu priča postaje znatno zanimljivija

Zašto Jug za višak stanova koji nije pripao igračima nije licitacijom tražio što veću cijenu s obzirom na to da je prosječna cijena kvadrata u Dubrovniku u 2014. i 2015. godini bila između 3000 i 3100 eura?

Hajdemo na trenutak postaviti stvari na način da su članovi Uprave Juga postali vlasnici stanova u Solitudu na legalan i moralan način savjesno gospodareći javnim novcem. Odmah nam jedna stvarčica upada u oči. Svi, doslovni svi kupoprodajni ugovori imaju jednak datum – 29. prosinca 2014. godine. Ako Jug, točnije rečeno Grad Dubrovnik nije oštećen u ovim kupoprodajama, postavlja se pitanje kako članovi Uprave Juga, ako im je već trebala nekretnina koju kupuju po realnoj tržišnoj cijeni, nisu prije ili poslije kupili stan na nekim različitim lokacijama? Kako je moguće, osim ako time nisu profitirali na račun imovine građana Dubrovnika, da su postali vlasnici stanova baš na isti datum u istoj zgradi koja je izgrađena na poklonjenom zemljištu koje je bilo u javnom vlasništvu?

Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika