Bremeniti  Vučić mora nekako kompenzirati sve svoje neuspjehe, barem jednim velikim uspješnim bildanjem mišića. Kako to izvesti? Lako! Prepisivanjem poznatog scenarija već provjerene balvan revolucije. Tako je na Kosovu krenulo s 'balvančić revolucijom' kojom voljeni srpski predsjednik demonstrira svoju 'večnu' ljubav prema svom narodu kojeg 'nitko ne sme da bije'! Nije bleso lud. U toj predstavi karte je stavio na Uniju koja se, takva kakva jest, teško sama sa sobom može oko ičega dogovoriti. Pa kako će onda oko sankcija Beogradu? Vučić dobro zna - ako se i uspiju dogovoriti, pregovori će im trajati najmanje pola godine. Dotle će na Kosovu raditi nerede i opasne igrice kojima će dodatno ojačati ljubav svog naroda prema sebi kao jedinom pravom srpskom ocu nacije. Već uobičajeno, najviše će izgubiti, tko drugi, doli njegovi 'voljeni' Srbi, poglavito oni na Kosovu. Ali show must go on! Ipak, mora mu se priznati, u sprezi sa svojom 'svetom Srpskom pravoslavnom crkvom', ali i Putinovim 'igračima na terenu', uspio je potpuno destabilizirati Crnu Goru. Nju rastura uz pomoć jakih vazala 'srpskog sveta' izazivajući nemire i opasnu krizu, potpuno svjestan kako Europa od svega toga malo ili ništa ne razumije. Neki razumiju, ali ne mare jer se bave samima sobom. Naravno, riječ je o Zokiju i Plenkiju. U svom momačkom nadmetanju ne stignu se baviti  problemima koji su uz granicu same Hrvatske i nisu nimalo benigni, a kamoli uputiti europske 'ćate' o čemu se tu radi. Važnije im je smisliti kako jedan drugom što više napakostiti. Ako nikako drugačije, onda podlim doskočicama. 

Za to vrijeme Bokelje, nekad časne pomorce, netko je 'pametan' prosvijetlio pa su tako ostali 'iznenađeni i uvređeni' što su neki crnogorski ministri, iako već smijenjeni, zajedno s nekim hrvatskim ministrima, postavili ploču isprike za zločine počinjene nad Dubrovčanima, Konavljanima i ostalim žrtvama zloglasnog logora u Morinju. Uklonio bi Abazović ploču, ali je vojska, koju još drži nesrpska strana, čuva. Kako god, demonstracije Bokelja dodatni su melem na sve teške rane ojađenog Vučića. Ako ne uspije vratiti Kosovo u okrilje majke Srbije, a neće, možda bi mogao Crnom Gorom kompenzirati gubitak Kosova. I zato njegovi groteskni igrokazi idu dalje. 

Dok nam Zoki navija u Čileu, ostali naši političari podršku Vatrenima pružaju odavde. Plenki je odlučio kako zbog obveza ne može u Dohu, ali je delegirao dva predstavnika koji su u ime hrvatske politike bodrili kockaste dresove. Kocka je pala na predsjednika Sabora Jandrokovića i gorostasa hrvatske diplomacije Grlića Radmana. Ne znam je li se Paladina vratio i je li ponovno odletio u Katar, ali Plenki je novinarima objasnio kako je Paladina otišao na jedan dan sa svojom obitelji i o svom trošku. O čijem je trošku trebao ići, osim ako kontejnerska ekipa na Banovini nije skupljala milodare za svog vrijednog i nadasve sposobnog ministra? Znači li to kako Jandroković i Grlić Radman nisu išli o svom trošku? S druge strane, naše dečke je ubilo u pojam čim su vidjeli Grlića Radmana. Koga ne bi? Nisu se rekuperali do kraja utakmice. Ipak, nitko i ništa ne može pokvariti činjenicu kako su naši u prva četiri najbolja tima na svijetu.  

Usprkos Messiju i društvu, kako god okreneš, nikad bolji mjesec nismo imali. Nikad toliko pozitive u svim našim medijima, poglavito u svim našim TV dnevnicima. Od ukupnih četrdesetak minuta udarnih TV vijesti, više od trideset išlo je na Vatrene, na presretne navijače diljem zemlje, na pjesmu i radost. Nakon dugo, dugo vremena, opušteno sam gledala TV vijesti i uživala. Ne znam je li ikada prije bilo toliko pozitive u hrvatskom eteru, pa čak i u vrijeme senzacionalnog srebra u Rusiji. Naciji, izmrcvarenoj lošim vijestima, ovo je pravi adventski blagoslov u kojem svi s olakšanjem i opušteno uživamo. Tko uopće želi slušati ekonomske analitičare koji nam obećavaju još skuplju energiju i hranu?! Umuknite! Ako ne nudite rješenja, ne pametujte. Kao da i sami ne vidimo kako je sve skuplje svakim danom. Jedino i najvažnije pitanje je hoće li Livi dobiti zasluženu zlatnu rukavicu. Hvala im na toj poplavi pozitive! I nema veze, pobijedili ili izgubili sutra, već smo na dobitku. Ma koliko se trudio don Miljenko, Papina molitva za Argentinu bila je jača. Znate onu, tko bliže oltaru.... Ali sutra se Papa neće miješati. Svejedno je jer naši Vatreni priuštili su nam toliko dobrih trenutaka i došli na sam vrh među četiri najbolja. Vrh! Eto vas.