Ministarstvo je odgovorilo pozitivno, a traže samo - idejno rješenje. Vjerojatno pri tome misle, kažu neki s Bosanke, kako bi uz neospornu domoljubnu inspiraciju, MIG-u prvo trebalo asfaltirat 'sletnu stazu' (put) od Bosanke do tvrđave, pa ga onda tamo cimentirat. I da se osobito pripazi na kulturni aspekt svečanog otvaranja, kako ne bi nekome omakla ona domoljubna pjesma; mala moja klekni, lezi, tuku mitraljezi, ja ću nate, ne boj se ni granate! Ma bili ovo vragu palo na pamet!? 

Zbog najavljenog poreza na nekretnine, puno većeg paušala, ali i potrebne suglasnosti stanara za iznajmljivanje, dio iznajmljivača se pobunio i prijeti prosvjedom, radom na crno, odjavljivanjem obavljanja djelatnosti i ustavnom tužbom. Žale se kako će opterećenja iznosit skoro pola dosadašnjih prihoda. Oni najviše pogođeni i razočarani kažu da s naroda deru kožu oni, koji su odgovorni za državu i njezinu dermatološku cjelovitost. 

Drugi misle da je ono famozno 'uvođenje reda' tek klasična floskula kojom se opravdavaju potezi nesposobne vlasti, što je već viđeno bezbroj puta i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Kad nemaš što suvislo reć, samo ispališ frazu 'uvođenje reda'. Smokvin list za svašta. 

Ništa manje maštoviti su pobornici teorije zavjere koji tvrde, da je sve rezultat uspješnog lobiranja krupnog hotelskog kapitala, koji već godinama zaziru od apartmana, nazivaju ih krupnim kapitalom, a zapravo su krupni kapital hoteli, koji su naručili zabranu apartmana i sad je jasno, 'ko je želi provesti. Preko apartmana lokalno stanovništvo zaradi neki solad. Daleko manje nego se priča.  

Na drugu stranu, preskupim hotelima je zabrana apartmana dvije muhe jednim udarcem; penetracijom u konkurenciju, smanje broj smještajnih kapaciteta van hotela, a u deklasirane apartmane ukrcaju - Nepalce. A priča naših političara o mladim obiteljima, kažu, najobičnija je laž. Nema toliko mladih obitelji da popune tolike apartmane u Dubrovniku, niti su im potrebni.  

Kandidat za predsjednika države gospar dr. Primorac, odlučio je na svoje trčanje Jarunom pozvat novinare, kako bi eterom odasl'o ljubav prema hrvatskom čovjeku. Nije to bila baš ona trka u humanitarne svrhe, nego više etapa trke HDZ-ova kandidata za predsjednika države, koji je najavio svoju borbu za hrvatskog čovjeka, u čemu ga ni jedna sila na planeti Zemlji ne može zaustaviti. A samo istinom i argumentom će se borit za hrvatskog čovjeka. 

Istine radi, objasnio je i kako su on i njegova mama, od grada Splita mu dodijeljeni stan, zbog doprinosa u identifikaciji žrtava Domovinskog rata, otkupili sasvim legalno. A čista je podvala, da su stan prodali po većoj cijeni, samo 48 sati nakon kupovine. Nema sumnje da crnilo  na njegovo poštenje, ispušta poznata divovska Milanovićeva hobotnica. 

A ministar financija, isto gospar Primorac, razveselio je naciju zaslugom Vlade, što smo ušli među zemlje s kreditnim rejtingom u najvišoj 'A' kategoriji, a što je dobra i korisna vijest i za hrvatske građane. Jednako korisno, k'o i stopa rasta Hrvatske od 3,6 posto, što je četiri puta veća od prosjeka za EU i eurozonu, koji su na razini od oko - 1 posto. Zamisli ti! 

Građani su oduševljeni. Sad očekuju obećanje predsjednika vlade da se prosječna plaća Hrvatima digne na blizu 2000 eura. Cijenjeni ministar nam doduše nije objasnio, koliko bi trebalo povećat plaće HDZ-ovim genijalcima na Markovu trgu, da bi statistika mogla zabilježit takvu prosječnu plaću po glavi stanovnika. 

A što se rejtinga tiče, u žurbi nam je zaboravio reć', da se rejting zapravo dijeli prema tome, koliko se država zadužila kod banaka, tj. koliko banke mogu isisavati od svih nas, a ne prema nekim vladinim genijalnim potezima. Eto, prije 15 godina smo bili dužni 3.700 Eura po glavi, danas smo dužni 13.300 po glavi. Pa 'ko nas ne bi volio!? 

Nakon što je Donald Trump pobjedom na izborima škiv'o siguran zatvor, njegov je sinčić na Instagramu podijelio video pod naslovom: još 38 dana do gubitka džeparca, koji prikazuje ukrajinskog predsjednika, kako s tužnim pogledom stoji pored novog američkog predsjednika. Kako odgovorit momčiću, koji živi od tatinog džeparca, a ruga se čovjeku koji pokušava spasiti golu egzistenciju vlastitog naroda, nego turskom poslovicom: ulaskom klauna u predsjedničku palaču, klaun ne postaje predsjednik, nego palača postaje cirkus.  

U Njemačkoj je nedavno završen šestomjesečni eksperiment s četverodnevnim radnim tjednom. Rezultati su pozitivni u tolikoj mjeri, da je većina kompanija odlučila nastaviti s takvim načinom rada. Tako ispada, da u četiri dana Europljanin napravi više nego Kinez u sedam. Uz puno nižu plaću, naravno. A žale se na propadanje tehnoloških divova u Njemačkoj radi nelojalne kineske konkurencije. 

Očekuje se da i Hrvatska odma' prihvati ovaj model. Ako ne samo zato da bi se osjećali pravim Europljanima, onda zato što su i onako plaćeni k'o da rade ne četiri, nego dva dana tjedno. Osim naravno saborskih zastupnika, koje smo na slobodnim i demokratskim izborima izabrali u Sabor da rade četiri dana u mjesecu i super nam je. Opet ćemo slobodno koristit svoja građanska prava i dat im svoj glas, a oni će se i dalje koristit - svojim. Vjerojatno se ni privatnici ne bi bunili. Samo što bi ostala tri dana u tjednu uveli 10 satno volontersko radno vrijeme. 

Skepsu bi jedino mogla pokazat Crkva, ako se samo sjete zapovijedi Gospodinove: Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan počini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i - došljak. I što tu nije jasno? 

Marijo Klečak