RMS Aguitania jedini je brod s četiri ciminjere koji nas je posjetio, i to u travnju 1928. godine. U svim dosadašnjim nastavcima feljtona prilagao sam fotografije brodova u Dubrovniku, a od AQUITANIE nemam nijednu stoga prilažem nekoliko kartolina koje će pokazati njenu veličinu, raskoš i ljepotu.

Svjetskim morima plovilo je toliko puno znamenitih brodova da ih je na jednome mjestu teško sve i nabrojiti. Među tim velikanima, značajno je mjesto uvijek pripadalo i transatlantiku koji je nosio ime nekadašnje rimske provincije na današnjem jugozapadu Francuske – AQUITANIA.         

AMBICIOZNIJA OD TITANICA 

U prestižnoj utrci za najbržim i najluksuznijim oceanskim putničkim lajnerima, početkom  dvadesetog stoljeća britanski je brodar Cunard naručio seriju od tri broda koje je krstio imenima MAURETANIA, LUSITANIA i AQUITANIA i koji su kasnije sačinjavali dobro znani "Veliki trio". 

Odgovor na njihovu pojavu je brzo uslijedio od konkurentskog brodara White Star Line koji u isto vrijeme gradi blizance: OLYMPIC, BRITANNIC i tragični TITANIC, svaki od po 45000 bruto tona. Kako su ovi brodovi bili znatno veći od dva već izgrađena broda, MAURITANIE i LUSITANIE (31500 BT), Cunard je svoj treći brod preinačio i izgradio ga tako da po svim svojim mjerama i opremom bude superioran konkurenciji.

KUMA JOJ JE BILA GROFICA 

Novogradnja broj 409, krštena imenom AQUITANIA, je u nazočnosti oko 100 tisuća znatiželjnika napustila navoze brodogradilišta John Brown u škotskom Clydebanku kod Glasgowa 21. travnja 1913. godine. Kuma broda je bila Alice Maud Olivia Stanley, grofica od Derbyja, rođena kao kći sedmog vojvode od Manchestera i njegove supruge, grofice Louise von Alten. 

Na prvo je putovanje iz Liverpoola do New Yorka zaplovila u svibnju sljedeće godine, a nakon toga je preuzela liniju Southampton - Cherbourg (Francuska) - New York. Imala je 45647 bruto tona, a bila duga 275, široka 29,4 i gazom od 10,6 metara. Četiri moćne Parson parne turbine trostruke ekspanzije ukupne snage 59000 KS preko četiri propele pokretale su je brzinom od 23 čvora. Brod je na svojih devet putničkih paluba mogao prihvatiti 618 putnika u prvom razredu, 614 u drugom i čak 1998 putnika u trećem putničkom razredu, a njih su 

opsluživala 972 člana posade. Bio je među posljednjim izgrađenim putničkim brodovima na svijetu s četiri ciminjere i smatralo se da je među njima bio i najljepši. Zato je i nosio titulu 'Ship Beautiful'.        

JEDINA PREŽIVJELA OBA RATA, NAJVEĆA OD SVIH… 

AQUITANIA je po mnogočemu bila jedinstven brod. Izgrađena je kao tada najveći putnički brod na svijetu, preživjela je kao jedini veliki lajner oba svjetska rata i imala izuzetnu dugu i uspješnu karijeru. Bila je najduži i najuspješniji brod u impozantnoj Cunardovoj floti dvadesetog stoljeća, a bila je prvi brod koji je nakon potonuća TITANICA imao dovoljno čamaca za spašavanje za prihvat svih putnika i članova posade.       

Nakon samo tri obavljene plovidbe preko Atlantskog oceana, AQUITANIA je rekvirirana u vojnu službu. Za potrebe savezničkog ratnoga stroja plovi naizmjenično kao oklopljeni  transporter ili brod-bolnica. Na svojim prostranim palubama ponekad je znala prihvatiti i do osam tisuća vojnika. 

Brod je krajem 1919. vraćen Cunardu za kojeg, nakon preinake u brodogradilištu Armstrong Whitworth Newcastle, opet plovi na pruzi za New York. Tom prigodom je izvršena rekonstrukcija glavnih brodskih pogonskih parnih strojeva i od tada AQUITANIA prelazi s upotrebe krutih goriva (garbun) na tekuće (dizel). Da ne bih zbunio čitatelje, moram pojasniti kako su i dalje ostale parne turbine kao glavni pogon, ali im je samo  promijenjeno ložište. 

U DUBROVNIKU NA USKRŠNJEM PUTOVANJU 

Godine 1926. je potpuno preuređena za smještaj 610 putnika u prvom, 950 u drugom i 640 putnika u turističkom razredu. Nažalost, velika ekonomska kriza negativno utječe na prekooceanska putovanja pa Cunard sa svojim doista popularnim brodom organizira i prva jeftinija kružna putovanja. 

U sklopu uskršnjeg putovanja koje je organizirano s polaskom iz New Yorka 21. ožujka 1928., AQUITANIA je početkom travnja doplovila i do Dubrovnika. To joj je ostala i jedina zabilježena posjeta našemu gradu. 

Iako je ranije bilo planirano da AQUITANIA, nakon izgradnje broda QUEEN ELIZABETH, bude raspremljena, novi svjetski ratni sukob ju je 1939. ponovo vratio u ratnu službu. Sljedećih je osam godina služila za transporte vojnih potencijala, većinom u Tihom i Indijskom oceanu. Računa se kako je u tim plovidbama prevalila preko 500 tisuća milja i u njima prevezla oko 400 tisuća vojnika.             

NIJE IZBJEGLA SUDBINU STARIH BRODOVA 

Nakon završetka rata AQUITANIA se nije vratila svojim ranijim prugama nego je neko vrijeme za račun kanadske Vlade prevozila izbjeglice i emigrante iz Europe prema luci 

Halifax. Raspremljena je 1949., da bi već sljedeće godine, kao posljednji od putničkih brodova s četiri ciminjere, bila izrezana u staro željezo pored škotske luke Faslane.

Tako je, poslije punih 36 godina te nakon ukupno isplovljenih tri milijuna milja i prevezenih 1,2 milijuna putnika, sa svjetske scene nestao jedan od najpoznatijih putničkih brodova, koji u svojim plovidbama nije zaboravio posjetiti i Dubrovnik. A ovdje je bio i ostao zabilježen kao jedini kruzer s četiri ciminjere koji ga je ikada posjetio.