Neću uopće ulaziti u priču o krađi, je li se zaista netko okoristio festivalom, mene jedino interesira zbog čega TZ ulaže 800 tisuća kuna. Je li to zbog nečega što će poboljšati razvitak zajednice, što nas obogaćuje na ovaj ili ona način? Pa pogledajmo što to uopće festival nudi? Traje 9 dana, a program mu se sastoji od pića, jela i muzike.

Hajmo prvo na piće. Ove godine na Bavarinu sudjelovali su barmeni iz londonskog Lyaness bara koji su prezentirali raznorazne koktele, odnosno kako su to organizatori istaknuli u najavi „najbolje od svjetske barske scene“. No kad ogolimo tu rečenicu i njene epitete, ostaje nam – alkohol. U biti se promoviraju mućkanja alkoholnih pića, koja prosječnom konzumentu ne znače previše. Na kraju krajeva obična piva iz butige ili koktel iz Lyaness bara konzumenta puca jednako, a to mu je i jedini cilj konzumiranja alkohola – isključenje iz stvarnosti.

Glutenski podizači inzulina

Što se hrane tiče, nudili su se već spomenuti hamburgeri, ali i drugi glutenski podizači inzulina. Riječ je naravno o nezdravoj hrani koja deblja. Može ona biti spektakularno ukusna – uvijek su loše stvari najprimamljivije – ali u biti riječ je o namirnicama čije dugo konzumiranje vodi na bolničke pretrage. Što lokalna zajednica dobiva promidžbom ovakve hrane? Ništa osim prekobrojnih kilograma. Hajde da se organizirala radionica o spravljanju proteinskih shakeova, zdravih slastica i važnostima uravnotežene prehrane, to bi itekako imalo smisla, ali zalijevanje hamburgera pivom ili onim londonskim koktelima je u biti promoviranje poroka. Naravno da se tu i tamo treba puknut 'zabranjenim' supstancama, život ne bi imao smisla u prevelikom asketizmu, ali upravo bi festivali poput ovog trebali stavljati naglasak na zdravu prehranu, o kojoj, žalosno, ali istinito, ljudi još uvijek nemaju mrtve veze.

Nema neke prevelike razlike u promidžbi hamburgera ili da sam se ja javio Turističkoj zajednici i zamolio ih 800 tisuća kuna kako bi u Lazaretima organizirao radionicu kuhanja heroina. Štoviše, heroin čak ima i neke prednosti u odnosu na jednostavne ugljikohidrate – iako stvara tešku ovisnost, istovremeno umiruje živce. Bar dok mu traje djelovanje, kasnije su ipak teži jadi nego od konzumacije pizze, koja opet nije nimalo benigna, iako većina tako misli.

Što se pak tiče glazbe tu su nastupala uvijek ista imena – Neno Belan, Vanna, Mia Dimšić i tako to. Hajde da su nastupali neki jazz ili shoegaze bendovi kakve nemamo prilike često čuti u gradu, ali ovi izvođači nastupaju kroz cijelu godinu plus na dočeku Nove godine. I uvijek ih se financira iz proračuna. Meni razvijanje i financiranje takve kulture nema previše smisla, jer su oni ionako komercijalno isplativi, pa nije li onda bolje iz proračuna dati šansu nekome tko inače nema priliku?

Posteljica od avokada i druga preseravanja

Uglavnom, Bavarin i sve te gastro manifestacije s posteljicama od avokada i drugim preseravanjima ne bi trebalo financirati javnim novcem pogotovo ne u ovolikom iznosu. Za tih 800 tisuća kuna moglo se na 8 lokacija diljem Dubrovnika postaviti sprave za zgibove poput onih u Gospinom polju (dođu oko 100 tisuća kuna) koje jačaju zdravlje građana i promoviraju aktivan način života, a ne za te pare promovirat alkohol, gluten i glazbenike koji ne trebaju promociju.

Bavarin nije ni turistima nešto posebno zanimljiv, pa to u svojim velikim gradovima imaju na svakom kvartovskom kantunu. Ove gastro gluposti nekakav su moderni trend koji hranu prezentira na zanimljiv način, ali riječ je uglavnom o nezdravoj prehrani s namirnicama tko zna odakle. Nema tu ni promidžbe eko poljoprivrede, ni domaćeg voća i povrća, čak ni nekakvih projekcija kako će konzumacija hrana izgledati u budućnosti. Siguran sam da će se za nekoliko desetljeća jesti puno kukaca bogatih proteinima, eto da se mene pita bilo bi zanimljivo probat kakvog skakavca na Bavarinu, a ne burger od kozica. Svaka čast kozicama, ali neće one pomoći da vas konzumacija burgera ne satere.

Hrvati su međi najdebljim nacijama svijeta i još uvijek na pretilost gledaju kao na nešto simpatično. A u biti uništavaju zdravstvo, uzrokuju ogromne redove za preglede, ruše kvalitetu života sebi i svojim obiteljima. Nitko to nije ljepše opisao od dide Tonija: Vježbaj, pizda ti materina! Nažalost, Bavarin je potpuna suprotnost. Njima moto glasi: žderi, loči i slušaj Vannu, pizda ti materina!

Zanimljivo, vijećnici su znali potegnut priču i o visokim financiranjima Du Motiona koji organizira polumaraton. Čak i ako je to istina, uvijek sam za to da se prije financira trčanje nego ove Davor Butković fore.