U brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson iz Newcastlea u Engleskoj, izgrađen je 1929. godine za francusku brodarsku kompaniju Societe Generale de Transports Maritimes (SGTM) iz Marseillea putnički parni brod CAMPANA. Bio je namijenjen linijskim plovidbama iz Marseillea za Brazil, Urugvaj i Argentinu.

Bio je dug 160, a širok 20,4 metra. Imao je 13 204 bruto tone, a u tri razreda mogao je prevoziti 1181 putnika i 330 članova posade. Šest parnih SR turbina tvrtke Parsons Marine Steam Turbine Co Ltd. su mu preko dvije propele davale brzinu od 17 čvorova. Imao je dvije ciminjere. 

KAO CAMPANIA PRVI PUT U DUBROVNIKU DAVNE 1936. GODINE 

CAMPANA je uspješno plovila prema Južnoj Americi sve do 1940. godine, odnosno početka Drugog svjetskog rata. Povremeno je plovila i na kružnim putovanjima pa je tako 10. kolovoza 1936. godine s 583 putnika i 170 članova posade jednom doputovala i u posjetu Dubrovniku.

Okupaciju Francuske brod je zatekao u Buenos Airesu gdje ga je nakon raspreme preuzela argentinska vlada. Pod imenom RIO JACHAL je za njih plovio sve do 1946. kada je vraćen Francuzima tj. bivšem vlasniku SGTM. CAMPANA je ponovo zaplovila na istoj ruti preko Atlantika, ali u nekoliko plovidbi i do francuskih kolonija u Indokini.    

PRIJEVOZ EMIGRANATA 

Prodana je 1955. talijanskoj kompaniji Grimaldi-Siosa u vlasništvu braće Grimaldi čija je majka rodbinski povezana s poznatom đenoveškom brodovlasničkom obitelji Achille Lauro. Preuređen u Genovi za smještaj putnika u prvom i turističkom razredu pod imenom IRPINIA, brod započinje prevoziti talijanske emigrante u Južnu Ameriku. Kompanija je zbog nižih poreza registrirana na Siciliji, a od 1962. ime joj je skraćeno u Siosa Lines.

Od konca 1959. IRPINIA mijenja rutu i plovi za Montreal i Quebec ponovo prevozeći emigrante, ali ovaj put mađarske. Opet je 1962. u brodogradilištu na kompletnom preuređenju, uklanja mu se jedna od dvije ciminjere, a parne mu turbine zamjenjuju FIAT diesel pogonskim strojevima koje mu daju ekonomsku putnu brzinu od 20 čvorova . Kratko vrijeme još prevozi talijanske emigrante prema Karibima, ali već od 1970. počinje ploviti na kružnim putovanjima Zapadnim Sredozemljem na ruti od Genove do Cannesa, Barcelone, Palme, Tunisa, Palerma i Caprija, a često plovi prema Jadranu.

POD IMENOM IRPINIA U DUBROVNIK STIŽE VIŠE OD 20 PUTA  

IRPINIA je prvi put posjetila Dubrovnik već 26. ožujka 1970. godine u popodnevnim satima na putu iz Kotora prema Veneciji kamo je otplovila nakon noćenja u gruškoj luci, sutradan u 12:00 sati. Te godine sve do 25. rujna u naš grad po istom rasporedu dolazi ukupno 14 puta ploveći itinerarom: Genova, Napulj, Catania, Patras, Krf, Kotor, Dubrovnik, Venecija, a u povratku: Venecija, Bari, Siracuza, La Valetta, Tunis, Olbia, Bastia, Genova. Sljedeće, 1971. godine, opet uplovljava 17. lipnja, ponavlja prošlogodišnji raspored boravka u gruškoj luci, ali nakon ukupno devet uplovljavanja posljednji put podiže sidro 7. listopada na putu za Veneciju i nakon toga u Dubrovnik se više nikada nije vratila.

Siosa Lines je 1976. odlučila već ostarjeli brod poslati u raspremu. Još samo u Barceloni u filmu „Putovanje prokletih“ glumi njemačkog lajnera ST. LOUIS u priči o putovanju 900 Židova iz Njemačke za Kubu u kojoj su glavne uloge odigrali James Mason i Faye Dunaway.
Na veliko iznenađenje, IRPINIA se opet nakratko vraća kružnim putovanjima, ali je 1981. ponovo raspremljena, ovaj put zauvijek, u talijanskoj luci La Spezia. Nakon 52 godine uspješne plovidbe i dvije godine mrtvog veza, tu je 1983. konačno i izrezana u staro željezo.