O posjetu njemačkog broda "ARIADNE" svjedoče stare fotografije, a ni njega nije zaobilazila sudbina tadašnjih putničkih brodova
Na navozima brodogradilišta Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd. u engleskom gradu Newcastleu izgrađen je 1951. putnički brod od 6725 bruto tona za švedskog brodara Svenska Lloyd iz Goeteborga. Novogradnja broj 1884, duga 138, široka 18 metara, krštena imenom PATRICIA bila je namijenjena održavanju redovne putničko-teretne pruge Goeteborg - London (Tilbury). Ceremonija krštenja broda zamalo nije završila velikim incidentom jer su kume broda htjele biti, i supruga generalnog direktora Svenska Lloyda, ali i supruga predsjednika kompanije. Rješenje je nađeno tako što je PATRICIA dobila dvije kume, od kojih je prva dala ime brodu, a druga razbila bocu šampanjca o provu broda.
Prva putovanja
PATRICIA je mogla ugostiti 408 putnika, od kojih 166 u prvom, 78 u drugom, 100 u trećem putničkom razredu i u udobnim brodskim salonima još 64 palubna putnika. Imala je skladišta za prijevoz 1965 tona raznih tereta među kojima i tri velika rashladna prostora kapaciteta 5000 kubičnih stopa. Tri Parson SRG parne turbine ukupne snage 5406 kilovata omogućavale su joj preko dvije propele plovidbu brzinu od 19 čvorova.
PATRICIA je iz Goeteborga zaplovila prema luci Tilbury 7. svibnja 1951., a od rujna i na prvim turističkim kružnim putovanjima Sredozemljem i po atlantskim otocima. Nakon dvije godine poduzima i prva putovanja prema Bermudima i Karibima, a od 1955. u najmu njemačkog touroperatora Hapag-Lloyd Travel počinje krstariti sjevernim morima s polaskom iz Hamburga.
Rekonstrukcija u luksuzni kruzer
Konkurencija zračnog prometa je primorala Svenska Lloyd da prekine putnički promet te je dio svojih brodova zajedno s PATRICIOM ponudila na prodaju. Nakon posljednje redovne plovidbe iz Londona prema Goeteborgu, PATRICIA je u listopadu 1957. odmah proslijedila prema Hamburgu gdje je za 18 milijuna njemačkih maraka (što se tada smatralo prevelikom cijenom) prodana HAPAG-u (Hamburg- Amerikanische Paketfahrt AG). U tamošnjem brodogradilištu Blohm + Voss rekonstruirana je za 8 milijuna maraka u luksuzni brod za kružna putovanja.
Potpuno preuređeni kruzer, pod novim imenom ARIADNE (princeza s otoka Krete iz grčke mitologije), zaplovio je na kružnim putovanjima Sredozemljem, norveškim fjordovima i Baltikom u veljači 1958. U svojih 159 putničkih kabina mogao je prihvatiti 293 putnika.
Po svoj prilici, dobro zamišljeni posao nije donio i očekivane rezultate, pa je ARIADNE u listopadu 1960. neočekivano, za svega 15 milijuna njemačkih maraka, prodana brodaru Ariadne Shipping Company Nassau. Pod istim imenom zaplovila je na krstarenjima iz New Yorka, Philadelphije i Baltimorea prema Bermudima i Bahamima te nešto kasnije iz Miamija, Jacksonvillea i Port Evergladesa prema Karibima.
Novi vlasnik i ime
ARIADNE je 1972. raspremljena, ali je već sljedeće godine prodana liberijskom brodaru Bon Vivant Cruises, zapravo grčkom Chandris Lineu, da bi pod novim imenom FREEPORT II zaplovila na krstarenjima između luka Miami i Nassau. Od 1974. pod novim imenom BON VIVANT nastavlja plovidbe u karipskim i bahamskim vodama da bi 1976. bio preseljen u Sredozemlje. Tu poduzima redovna kružna putovanja iz Venecije prema grčkim otocima, Istanbulu, Aleksandriji i naravno još jednom prema Dubrovniku. Ipak, koncem godine BON VIVANT je prodan u Dubai gdje služi kao ploveći hotel.
Početkom 1978. raspremljen je u Pireju, gdje sljedećih 15 godina često mijenja vlasnike, a 1973. i ime, ovaj put u ARIANE. The New York Times je 1982. objavio oglas o putovanju Chandrisovog broda ARIANE po cijeni između 705 i 1580 US dolara po osobi na relaciji: Venecija, Rodos, Pirej, Mikonos, Dubrovnik, Venecija. Nakon još jedne promjene imena, 1989. u EMPRESS KATERINA postalo je očito da za ovaj brod više nema ozbiljne budućnosti.
Otplovio je u ožujku 1991. prema Filipinima da bi 1997. nakon još nekoliko promjena sidrišta u vijetnamskom Ho Chi Minh City i filipinskom Subic Bayu bio prodan indijskim rezalištima. U rezalište brodova Alang je stigao 18. prosinca 1997. pod imenom EMPRESS 65, gdje je tijekom sljedeće godine bio potpuno izrezan u staro željezo.