Kad bi se, recimo, zastupnika nazvalo muškim glupanom, e to bi već bila ozbiljna kvalifikacija govora mržnje. Isto je, je li, s eventualnom ženskom glupačom. To bi u oba slučaja bila spolna diskriminacija. Kad je u pitanju lopov, bez obzira stoji li ispred HDZ-ov lopov ili  lopov iz Domovinskog pokreta, to je promjenjiva kategorija, zbog čega nije govor mržnje. Naime, i jedan, i drugi 'lopov' može to i prestati biti ili barem može prestati biti član te određene stranke pa više ne bi bio hadezeov ili lopov Domovinskog pokreta, nego samo neki bezvezni obični lopov. Zato tu nema govora mržnje, nego je u pitanju samo običan vrijednosni sud. Kad smo to razjasnili,  odmah  je lakše pratiti zasjedanja naših parlamentaraca i njihove svakodnevne budalaštine, čime ih ne vrijeđam, nego samo iznosim svoj vrijednosni sud. Je li tako? Tako je. 

U međuvremenu i dalje traje trakavica s odbijanjem davanja ostavke našeg kadra iz Inine Uprave, s pozivima svih, od premijera na niže, na ostavku kao moralni čin. Premijer je potpuno zgrožen njihovom šutnjom, koja traje gotovo mjesec dana. Ima li Plenki pravo biti zgrožen, glavna je tema i svih naših političkih analitičara. Po svemu se čini kako može i smije biti zgrožen ako mu sin razbije prozor, onako iz čistog inata, ali  ne smije biti zgrožen ponašanjem svojih pomno izabranih hrvatskih članova Uprave. Nažalost, analitičari ovoga puta imaju potpuno pravo. Kad su birani hrvatski članovi Uprave, tamo je već sjedio suprug jako važne Plenkijeve suradnice i tad potpredsjednice Vlade, Martine Dalić. Neki 'bezveznjaci' su smatrali ostanak Dalića u tom tijelu sukobom interesa, što je tad Plenki odlučno otklonio, smatrajući kako se radi o izuzetno stručnoj osobi. Nije mu palo napamet nervirati svoju vrijednu suradnicu koju je za samoprijegoran rad na rasturanju Agrokora nagradio mjestom šefice Podravke. Ugovori koje imaju dečki i cure iz Uprave Ine, omogućavaju im odlazak s milijunskom otpremninom, i ako ih maknu, nakon dugotrajne sudske bitke, tu će lovu dobiti uz kamate. Ima možda i nekih drugih načina kad se radi o Daliću, ali pitanje je želi li Plenki manevrirati na tom, malo previše skliskom terenu. 

Od trojice novo predloženih kadrova buduće Inine uprave, jedan je već drugi dan odustao, navodno iz osobnih razloga. Zašto je pristao pa odustao, nije objavljeno. Nekako se čini kako je Plenkiju dobar nos za kadrove, kojim se hvalio,  jako i dugo začepljen. Po svemu viđenom,  Plenki ima gadnih kadrovskih problema, čak i onda kad bira nestranačke kadrove. I zato se ne treba čuditi ogromnim plaćama u državnim poduzećima i fantastičnim ciframa otpremnina jer to je jedini način kako može popuniti kadrovsku križaljku. Tako dolaze neznalice i sitni ili krupni lopovi, jednako kao i oni koji bi doista nešto i radili. Ali, uvijek su preglasani. Kad si siguran kako će ti na kraju sjesti milijuni na račun, zašto bi se imalo zamarao radom, posebno kad to nervira ostale suradnike. Zato je sasvim svejedno jesi li kompetentan ili si potkapacitiran. 

Zbog takvog stanja s kadrovima nitko se više ne čudi novoj blamaži u MUP-u. Dubrovačkom načelniku PU istekao je mandat i po već uobičajenom pro - forma obrascu, napravljen je natječaj za novog načelnika. Javila su se tri kandidata, jedan je odustao i na testiranje, što je neka uobičajena početna procedura, došla su dvojica. Naš načelnik, kojem je mandat istekao prije koji dan i jedan  kandidat koji se, već uobičajeno, javlja na sve natječaje. Pisali su početni elementarni test za koji nije 'predviđeno' namještanje jer se to odrađuje na usmenom dijelu. I paf. Oba su pala! Što ćemo sad, Božinović u nevjerici, pa to je samo elementarni test! Što je drugo preostalo jadnom ministru nego poništiti natječaj. Pa sve ponovno, s time što će ovoga puta morati dati dodatne instrukcije našem načelniku i za pismeni dio testa. Jadan ministar Božinović. Nije ni njemu lako. Ovi njegovi puleni stalno mu prave blamaže. Ali, čovjek se nekako s vremenom navikne jer kadrovska politika se mora provoditi, bez obzira imao ili nemao nos za kadrove i bez obzira kakvi su kadrovi u pitanju. Kakvi su, takvi su, potkapacitirani ili ne, 'naši su'!  To je ipak najvažnije. Eto vas.