'

NAPULJSKI SINDROM Smrdi, smrdi, opako smrdi

Autor: Vjera Šuman Autori fotografija: Emica Elvedji/PIXSELL
U očekivanju vladinih 'paketa mjera' za kakvo - takvo preživljavanje hrvatskih građana, među kojima nisu samo oni najsiromašniji i umirovljenici, nego i takozvana 'srednja klasa' koja se lagano refala nakon rata i pretvorbe, ali sad je opet na putu nestajanja, odnosno, na putu svrstavanja među siromašne.

 Ubrzava se put vraćanja na stari model koji poznaje samo one bogate i najbogatije, dok su ostali sve bliže ili već preko ruba egzistencije. Zato nas svakodnevno iz svih medija, i onih elektroničkih i tiskanih, podučavaju štednji i smanjenju potrošnje energenata. Od struje, vode, plina na dalje. Uglavnom, ono što su nam trubili u vrijeme korone, koja je opet  sve aktivnija, o pranju ruku pod mlazom vode i sapunanju barem tri puta, više ne važi, kamoli često pranje podova, cipela i nošene robe. Redovno zračenje i otvaranje vrata i prozora, bez obzira na grijanje jer vlažni i topli zrak pogoduje širenju virusa, isto više ne važi. Nova je preporuka, smanjiti stupanj grijanja/hlađenja, u kući sjediti u toplim bječvama umotan u dekicu, malo i brzinski provjetriti, ali samo ako je isključeno grijanje. I ne zaboravite punjače vaditi kad nisu u funkciji i tako sve redom. Odavno znamo kako je svakodnevno žderanje mesa loše dok je puno povrća zdravo. Nije, naravno, zdravo sve povrće nego ono jeftinije ili još bolje ono koje možete ubrati sami. Tako stvari stoje, iako se čini kako će u 'paketu'biti zaštićena cijena mljevenog, pa eto, radujte se, bit će i mesa. 

Za to vrijeme predsjednik Uprave Ine, mrski nam Mađar, dao je ostavku, navodno zato što osjeća moralnu odgovornost za odvratnu krađu koja je zadesila Inu. Neš ti mađarskog morala. To je potpuno besmisleno jer da nije tako sigurno bi i naši članovi Uprave dali ostavke, jednako kao i svi naši dečki u Nadzornom odboru Ine. A nije im palo napamet. Zli Mađari opet ih pokušavaju zeznuti. Neš ti moral. Kakva je to uopće kategorija, to se spominje samo u crkvi i u nekim bajkama. Naši lumeni u Upravi Ine i u Nadzornom su već veliki dečki i logično ne nasjedaju na nekakve bajke o moralu. Nije ga spominjao ni Plenki, iako je rezignirano zaključio kako mu je već dokokotalo  jedenje..., znate već čega, zbog Ine. Nije mu lako, ali još nije tako strašno i hvala dragom Bogu, još nije došlo dotle da se na funkcije u državnim i ostalim poduzećima postavljaju stručnjaci, najbolji od najboljih, bez stranačke iskaznice. To bi ipak bilo previše. Ne treba trčati pred rudo. Evo, u svemu tome ima i sreće jer je onaj lopov Škugor taman bio u planu za glavnog u HEP-u. Pa smo imali sreće više nego pameti. E sad, kako i koliko se krade u ostalim državnim firmama trenutno nije tema i bez veze je o tome govoriti. 

U međuvremenu je pala sutkinja Šupe koja je navodno  primala mito i to prije punih deset godina. I ne, ovoga puta nije u tome sudjelovao najveći reformator hrvatskog pravosuđa iz Međugorja, nego su je USKOK-ovci sami upecali. E sad, ako cijeli proces traje deset godina, meni se čini kako se na većini hrvatskih sudova neki dečki i cure znoje. Ali zov novca uvijek je jači od straha pa su male i nikakve šanse za prestanak takvih aktivnosti. S druge strane naša SOA ne bavi se ni krađama u državnim poduzećima, jednako kao ni korupcijom u pravosuđu. SOA se bavi ugrozom nacionalne sigurnosti, a korupcija i krađe valjda po nekom važećem pravilniku koji imaju, ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost. Ako ste drugačije mislili očito ste se prevarili. 

U Gradu je situacija s cijenom struje vrlo dobra zbog Ugovora koji je Grad sklopio s HEP – om, koji važi do proljeća 2024. Pritom se koristilo EU Fondove za podizanje energetske učinkovitosti, tako da je zasad situacija u Gradu dosta povoljnija nego drugdje. Srđevci dižu dreku zbog kupnje dionica  Luke Dubrovnik, manje više bez valjanog argumenta i razloga. U stranačkom Statutu im je valjda obvezno  'protiv', i kad imaju argumente, i kad su baš zato protiv, što su protiv i gotovo. Njihovi kolege u Zagrebu drugačije muke muče. Zagreb nikad nije bio zatrpaniji smećem, ali ideja da svi stanari plaćaju grijehe neodgovornih pojedinaca teško će proći, pogotovo jer će se i Ustavni sud morati time zabaviti. Ipak, prije tog spektakla s novim vrećicama, smeće se gomila i neredovito odvozi. Bojkotira li ih netko, možda su Srbi, možda masoni, vrag bi ga znao. Zagreb je definitivno zaražen napuljskim sindromom.  Smrdi, smrdi, opako smrdi. Smjesta moram micati auto, da ne bih velikog Turčina gađala iz praćke, skrivena iza haube. Moraju ulice biti prazne, kao nikad dosad kad prolaze i dolaze strani državnici. Ništa nije rečeno o kontejnerima i zasad su prekrcani sa smećem svuda naokolo. Ali, do dolaska  Erdogana, možda gradska Čistoća ipak krene u akciju. Noć je pred njima. Čok, čok! Eto vas.

Popularni Članci