Majka svih pitanja koja Dubrovčane desetljećima muči nije ni gdje su mali golubovi, ni ima li života poslije smrti. Na ova spomenuta pitanja, iako po prirodi teška, može se pronaći odgovor ako se dovoljno dugo traga. No ono za što ni najveći dubrovački umovi nisu pronašli rješenje jest pitanje – Može li Dubrovnik imati zimski turizam?

Prije neki dan gostujući na televiziji Miroslav Drašković, direktor Turističke zajednice Grada Dubrovnika, ispalio je mrtav-hladan da može. Odakle takva samouvjerenost Draškoviću? Po njegovoj teoriji ključna stvar u zimskom turizmu jest turist. Logično, zar ne? Da bi postojao zimski turizam potrebni su turisti što znači da oni fizički moraju doći u grad. A da bi došli fizički, potreban im je prijevoz. Pošto je Dubrovnik na samom kraju hrvatske Ravne ploče i još uvijek nema autocestu, najlakši i najbezbolniji prijevoz tih turista – koji su rekosmo nužni za turizam – jesu avioni.

Eto gdje Drašković crpi optimizam. U zraku.

- Dugo sam radio u agenciji koja radi sa svim područjima u Hrvatskoj i ovo što govorim je zaista tako. Dubrovačka sezona je duga, letovi počinju već krajem ožujka i to traje do prve polovine studenog. Mi smo i ove godine imali ljetni red letenja do kraja listopada, a onda je više kompanija shvatilo kako još uvijek postoji interes pa su letovi produženi za sedam dana. Ti letovi donose ogroman broj ljudi i radimo na tome da se sezona produži. Mi bez međunarodnih direktnih letova ne možemo uopće govoriti o razvoju zimskog turizma u Dubrovniku. Radit ćemo dogodine na tome da se to vrati na brojke od 2019. godine jer Dubrovnik ima sve predispozicije za to. On je duboko na jugu Hrvatske, vrijeme je kod nas puno blaže nego u ostalim dijelovima primorja, toplo je i nema razloga da nema zimskog turizma - apostrofirao je Drašković.

Zašto nema aviona?

Formula je jasna, Drašković ne govori gluposti. Da bi zimski turizam postojao, potrebni su turisti, a oni mogu stići jedino avionskom linijom. Ako je sve tako jednostavno postavlja se pitanje, pa zašto onda tih avionskih linija nema? Eh, zašto ih nema. Ne biste vjerovali, ali radi interneta. Aviona u Dubrovniku zimi nema isključivo zbog raznih aplikacija, prvenstveno yr.no.

Prosječan turist jest glupak, smatra da su zidine u Dubrovniku podignute zbog Game of Thronesa, ali opet nije toliko blesav da ne umije koristiti aplikacije o vremenu. Tamo negdje u listopadu, prosječni Britanac ili Skandinavac, kojemu je već na početku jeseni pun pišo sivila i magle, razmišlja gdje bi mogao kliznuti na zimu. Prvo gleda sjever Mediterana, to mu je najbliže, ima tamo na Jadranu i onaj lijepi Dubrovnik, pa otvara prosječne vremenske statističke podatke za studeni, prosinac, siječanj, veljaču...

Kiše k'o u Čerapundžiju. Ima tu i ponešto sunca, čak i toplih dana, ali nije to lako unaprijed ubost. Što ako kupi avionsku kartu par mjeseci ranije da ga izađe jeftinije, pa mu se potrefi tjedan dana teške kiše i južine? Šta da radi u tom slučaju? Ima li u zimskim mjesecima u Dubrovniku kakav jazz festival ili barem jazz kafić sa živom svirkom, kakav rock koncert, neki ludi karneval? Ima li u Dubrovniku ikakav veliki zanimljivi muzej gdje se može izgubiti cijeli kišni dan, možda i dva? Ima li kakva plesna predstava, možda opera ili balet?

Nema.

Onda lijepo uzme kartu za Andaluziju, gdje su kiše znatno rjeđe i temperature više, ili za Tenerife, ili za Maltu gdje ima odličan karneval, ili za sjever Afrike. Svuda je klima bolja nego u Dubrovniku, sunce će mu ugrijat stare kosti, a ima i više događanja. Jug Hrvatske ostavit će za toplije mjesece.

Klima na Jadranu najgora na Mediteranu

Eto zašto nema zimskog turizma. Klima u Dalmaciji nije toliko dobra kao što smatraju Dalmatinci. Ustvari, klima na Jadranu je najgora na čitavom Mediteranu. Jest bolja od ostatka kontinentalne Europe, ali ne može konkurirati ni Grčkoj, ni Siciliji, ni jugu Španjolske, da ne govorimo o Cipru, Kreti ili Izraelu. Pa nedavno smo svjedočili olovnoj kiši koja je lijevala mjesec dana i satrala nam svu životnu radost. S obzirom na kišu koja je uvijek moguća nekoliko tjedana zaredom, da bismo uopće govorili o kakvom takvom zimskom turizmu, moramo imati dobre zatvorene prostore u kojima se nešto događa. No kafići unutar zidina su minijaturni, bez ikakve duše, svaki nalikuje jedan drugome i ništa se u njima ne događa osim dosadnog ispijanja kafe i piva.

Muzeji, o čemu smo iscrpno pisali, su mali i raštrkani, da barem postoji veliki Muzej Dubrovačke Republike. Nema pravih koncerata, nema festivala, Advent i doček Nove Godine, za razliku od Šibenika, je teška seljačija. Zašto bi pobogu ijedan turist došao? Na kućicu, kobasice i kuhano vino? Pa to ima doma, u svakom većem selu. Jedino što bi zimi moglo raditi jest Revelin, ali to je samo za mlađe, a i riječ je o noćnom klubu. Što raditi do sitnih noćnih sati, kako kvalitetno provesti vrijeme dok vani neumorno pada? Dubrovnik je naprosto premali da bi imao koncertnu dvoranu, velike koncerte i slična čudesa. Da su barem kafići veći mogla bi biti neka živa svirka. Ma čak i da nema nastupa uživo, nego da barem ugostiteljski objekti imaju osobnost pa da turisti čilaju i guštaju. Ali nemaju.

Zato jednom zauvijek zaboravimo zimski turizam. Klima nije toliko dobra, a nemamo (dovoljno) kvalitetnih zatvorenih prostora. Avioni da lete, bili bi (polu)prazni. Zato ih nema. Jedino tko zimi može zalutat su gosti s Dalekog istoka koji se boje sunca kao da su grmovi mahovine.