Unutrašnjost se grije od početka listopada, iako često i ranije, dok oni na moru nekad pale klimu tek u studenom, i to samo navečer, dok gledaju televiziju. I zato su vladini stručnjaci s Filipovićem na čelu lijepo izračunali kako im je i to previše. Oni rastrošni koji hoće svuda u stanu toplo, tuširati se u zagrijanoj banji i takve marifetluke, e to treba onda i platiti. To je bar jasno. Oni koji imaju malu djecu i cijeli božji dan griju, pa jesu li normalni? Zna se da hladniji zrak čeliči zdravlje i ne pogoduje virusima. Zato dobro razmislite prije nego počnete brontulat'. To je sve savršeno osmišljeno za vaše dobro. Je li tako? Tako je!

Radikalizacija Hrvatske novi je  termin koji je  zavladao medijima nakon Plenkijeve izjave o radikalizaciji Lijepe naše i radikalnim skupinama osnaženim, točnije proizvedenim u oporbenim strankama(?!). Skup na koji su pozivali Grmoja s ekipom i Penava sa svojima, pretvorio se u sprdačinu s pozivima na neplaćanje karticama nego kešom, protiv čipiranja cijepljenjem i uz tvrdnje kako se djeci u školama mijenja spol. Da nije bilo onog doista radikaliziranog klinca s molotovljevim koktelom i nekakvim kućnim uratkom s brokvama, cijeli skup bi prošao kao još jedna bizarna bedastoća iz ropotarnice ljubitelja teorija zavjere. Ovako je pokazao koliko frustracija i nezadovoljstvo vremena i načina na koji živimo, najsnažnije djeluje na radikaliziranje mladih zbunjenih i prepuštenih samima sebi, što ih čini  idealnim metama bolesnih umova.  Grmoja i Penava, brže bolje su se ogradili od tog i takvog skupa na koji su pozivali jer se pokazalo kako svojim političkim autoritetom ne mogu skupiti ni tisuću ljudi, što puno govori o njima.  Došle su im samo marginalne skupine zamračenog poimanja stvarnosti, ljudi koji ili ne uzimaju terapiju ili su  je se svojevoljno odrekli. Tako smo i saznali prilično tužnu činjenicu kako su Hrvati još daleko od konzumiranja demokracije u njenom punom smislu i izlaženja na ulicu s jasno artikuliranim suvislim zahtjevima, zbog kojih su nezadovoljni i ljuti. Ali to je, nažalost, neka sasvim druga tema. 

Cirkus u SDP-u koji je izazvao novi šef zagrebačkog SDP-a Gotovac, doveo je do njegovog izbacivanja iz stranke, pa je tako neshvaćen napustio zgradu na Ibleru s malenom bistom voljenog maršala Tita u njedrima. U jeku najveće krize s milijunskom krađom u Ini, što je prilika oporbi za prozivanje HDZ-a, Gotovac je odlučio raskinuti koaliciju s Možemo u Zagrebu, između ostalog jer je Tomašević malo 'predobar' s Plenkijem i njegovim ministrima. Što reći na to? Najveći grad u Hrvatskoj pljačkan i opljačkan u dvadeset Bandićevih godina, prazne kase, trebao bi Vladi i njenim ministrima poručiti, no pasaran. Shvaćanje politike na taj posve suludi način doveo bi metropolu u dramatično veći kolaps od onog u kojem se trenutno nalazi. Kamioni Čistoće stari su više od 20 godina i za svaki drugi nemoguće je nabaviti dijelove, Plinara je s Bandićevim ljudima potpuno zeznula nabavu plina kad su cijene bile povoljne, dok svakodnevno pucaju vodovodne i kanalizacijske cijevi i poplavljuju ulice i stanove jer  više od 20 godina nije uložena ni kuna. Otišla je pajdama za stupiće i velebne fontane, kao i u džepove onih koji su bili bliski i 'korisni'.

Kad gradonačelnik Zagreba ne bi pregovarao s Vladom i ministrima bio bi totalni idiot. Kako bi došao do povoljnijih kredita i mogućnosti krpanja svega onoga što je Bandićeva hobotnica ostavila. Druga su tema kvalitetni kadrovi kojih ni SDP ni Možemo nema ili barem ne koliko je potrebno. Jednako tako Možemo bez ozbiljne tranzicije iz aktivista u one koji znaju i mogu vladati Zagrebom, neće uspjeti dovesti Zagreb u red.  SDP nikako ne uspijeva posložiti stranku i postati respektabilna oporba, zbog čega, i Vlada, i svi uhljebi u HŽ-u i ostalim državnim tvrtkama, koji godinama ne rade ništa, osim parazitiranja, može nastaviti raditi po istom obrascu. Nered u Hrvatskim željeznicama kulminirao je strašnom nesrećom, ali stranački kadar koji upravlja tisućama zaposlenih u tom mastodontu bez voznog reda i dalje mirno sjedi u svojim preplaćenim foteljama i nikom ništa. Pa i zašto bi se išta mijenjalo kad stranka na vlasti mirno i zadovoljno spava uz ovakvu oporbu, koja im omogućava neometan san, jer, eto, baš ništa ne treba mijenjati. Sve je baš onako kako treba biti. Nema razloga za nekakav ozbiljni protest. Predsjednik Milanović je baš svratio posjetiti Dodika na njegovo imanje kraj Banja Luke. Ipak je to prioritet.  Nema nam druge, uzdajmo se u 'Bablje ljeto', nadajmo se kako će topli dani što dulje potrajati, kako bi vražji kilovati ostali u okvirima prihvatljivog. Što drugo? Eto vas.