Sad ispada kako je to bilo nepotrebno jer bi bilo bolje tražiti državu da u Gradu sagradi nacionalni stadion. Zašto Vatreni ne bi igrali s Englezima usred Lapada? Plenki je obećao pomoći gradnju starog Dinamovog rugla u novi velebni nacionalni stadion na Maksimiru. Grad Zagreb s Tomaševićem na čelu pokušava, navodno, riješiti pitanje zemljišta u Maksimiru, koji je gradski, ali nešto tu ima i crkva. Nadbiskup Bauer je 1912. godine to zemljište poklonio u svrhu sporta za mlade.  Dosad smo vjerovali kako je svakom razumnom posve logično da privatni klub, koji je još pritom pun k'o brod, uloži i uredi stadion na kojem igra. Dosad! Upravo to su i tražili vlasnici Dinama, i oni doma i oni u egzilu, uz rješavanje zemljišta koje je nominalno gradsko, bilo dugogodišnjom koncesijom, bilo poklanjanjem. E, sad su se stvari promijenile. Plenki je obećao pljunuti državni novac kako se Vatreni ne bi sramotili na maksimirskom ruglu. Bit će tu novaca i za Poljud, i za Osijek, ako im slučajno zatreba i za riječki stadion, a možda i za Varaždin i Pulu. Što ne i za Dubrovnik? Ako ništa drugo, kad strance pitate za neki hrvatski grad u devedeset posto slučajeva  jedini za koji znaju je Dubrovnik.

Sretna okolnost za najavu tako velikih ulaganja jest to što je država obnovila cijelu Banovinu nakon potresa. Što se četrdesetak tisuća Zagrepčana, koji su zbog velikih šteta od potresa iselili iz centra grada, vraćaju u divno obnovljene kuće, kao i što su sve stare zagrebačke bolnice obnovljene (sve i jesu stare), lijekovi za sve bolnice se plaćaju na vrijeme, liječnici i učitelji nikad bolje plaćeni! Nikakva kriza nije na vidiku, energenata imamo na bacanje, umirovljenici nam žive bolje od ruskih oligarha i zašto onda ne bi gradili stadione privatnim vlasnicima nogometnih klubova? To je najmanje što država može učiniti za radost svojim građanima. Uslijed svih tih tako sretnih okolnosti, jedini remetilački faktor je oporba, koja je sasvim van pameti i smisla naumila kad-tad srušiti Vladu i doći na vlast!

Ljudi moji, je li to moguće? Nakon te strašne spoznaje nije bilo teško dokučiti kako iza svega  stoji  'vanjski neprijatelj'!  Rusi? Kinezi? Srbi? Crveni, zeleni i žuti vragovi?! Koji god bili, ispitat će se! Tko će i kako ispitivati kani li oporba doista doći na vlast, nije za sad objašnjeno. SOA, DORH, MUP ili neko Povjerenstvo? S druge strane, već uobičajeno krivi su i novinari koji izvještavaju kako ne treba. Barem po Plenkijevom sudu, što je ujedno i jedna jedina točka oko koje se on i Predsjednik potpuno slažu. Iz Rusije je iscurila skripta kojom Kremlj daje naputke novinarima kako izvještavati o ratu, kako o rušenju Krimskog mosta, ali i što pisati o mobilizaciji. U tom smislu možda i Vlada može sročiti neku skriptu i podijeliti novinarima da ne lupetaju 'kriva', 'nepotrebna' ili, ne daj Bože, 'neprijateljska pitanja'. Ni oporba, ni novinari nisu svjesni trenutka, pa zato tu bremenitu situaciju najbolje opisuje trener Dinama nakon utakmice s Red Bullovim pulenima: „Ovo je liga prvaka, a ne bedaka“.

Kad je u pitanju sudska liga, nakon gubitka na Arbitražnom sudu u SAD-u, sad smo dodatno izgubili i na Arbitražnom sudu u Švicarskoj. Naravno, riječ je o Ini. Prema mišljenju tog Švicarskog suda, Hrvatska nije dokazala primanje mita. Radi se o mitu koji je Ćaća navodno dobio od Hernadija, jednako kao što taj sud Uskokove svjedoke protiv Sanadera smatra potpuno nevjerodostojnim. Što se tiče optužbe za Hypo koju je DORH tretiralo kao ratni zločin, upravo je nepravomoćnom presudom odbačena.  Kako stvari stoje, Europski sud za ljudska prava mogao bi svašta presuditi protiv hrvatskih sudova odnosno Republike Hrvatske, kad i ako im se Sanader obrati. I sve to će nas skupo koštati. Sve nekako ide ka konačnom saznanju tko igra u kojoj ligi. Čini se kako je liga bedaka puno, puno moćnija. Eto vas!