Prije neki dan razrednica je nas nekoliko roditelja pozvala da dođemo na informacije jer su se naša djeca međusobno zezala zbog debljine. Stvarno nije lijepo da se naši potomci u nježnim godinama prozivaju zbog fizičkog izgleda, ali treba li šutjeti o pretilosti ili pak pokušati nešto promijeniti?

Hrvati su, prema službenim statistikama, među najdebljim narodima Europe. Čak 65 posto odraslih i 35 posto djece ima problema s prekomjernom težinom. Pretilost je povezana s nizom bolesti, ali i smanjenom kvalitetom života. Kako promijeniti Hrvatima percepciju o debljini kada istovremeno ne smiješ nikome govoriti da je debeo, pogotovo ne djeci koja zbog prekomjerne zezancije vršnjaka mogu zadobiti traume?

Može se na dva načina koja se moraju istovremeno implementirati. Prvi i osnovni je edukacija. Zašto je neka osoba debela? Manje bitan uzrok jest genetika. Neki će se zbog genetske sklonosti zaista lakše udebljati, no ono što je puno važnije je pravilna prehrana i, naravno, tjelesna aktivnost. Djecu od najranijih nogu treba educirati o važnosti zdravog jedenja i bavljenja sportom, no sistem je takav da umjesto jako bitne naobrazbe o ugljikohidratima, proteinima i vježbama snage preferira grčko-perzijske ratove. Svaka čast kralju Leonidi i Spartancima koji izginuše u Termopoliju, ali za razvitak djece i mladih puno je važnije da imaju veći broj sati tjelesnog odgoja nego da uče o Dariju, Filipu i Kserksu.

Bitan kao muž ženi poslije rođenja djeteta

No tjelesni je odgoj u školskom sustavu bitan kao muž ženi poslije rođenja djeteta. Služi za bildanje prosjeka umjesto da bude glavni predmet. Tjelesni bi tjedno djeca u školama trebala imati minimalno pet sati. Na njemu bi se učilo o važnostima prehrane, mišićnog razvoja i kardio vježbi. Debljinu, trebala bi djeca ponavljati kao papagaji, uzrokuju jednostavni ugljikohidrati koji se ponajviše nalaze u bijelom šećeru i bijelom brašnu. Nadalje, za rast mišića važni su proteini, a ne treba bježati ni od zdravih masnoća.

Postoje brojni mitovi o prehrani koji još uvijek nisu srušeni. Primjerice moja majka bi radije bila sebi ruka odsjekla nego meni dnevno dala dva jaja. Govorilo se da jaja uzrokuju kolesterol, ali s vremenom se dokazalo da to nije istina – naprotiv – jaja su supernamirnica i danas se preporuča dnevni unos od četiri ili čak više jaja. Ali nove generacije roditelja i dalje ponavljaju floskule koje su čuli od svojih – više od dva jaja dnevno smije konzumirati jedino porno glumica.

Jako je važno i u kojem dijelu dana se unose pojedine namirnice. Ugljikohidrate, posebno jednostavne, trebalo bi izbjegavati navečer, a unositi ih u tijelo oko tjelesne aktivnosti, a posebno nakon treninga snage. Objasniti djeci zašto su važne vježbe za razvijanje mišića – ne zbog dobrog izgleda, iako nije ni ono zanemariv čimbenik u pubertetskim godinama – već zbog boljeg držanja, jačanja kostiju i cjelokupnog imuniteta.

Osim vrlo važne edukacije, na smanjenje epidemije debljine može se urigirati i pametnom politikom. Sada je na snazi zakon da se u dvorištima škola ne smije pušiti, niti se blizu smiju nalaziti kladionice. S druge strane sve vrvi od pekara, često odmah pokraj školskih vrata. Čitava Hrvatska je jedna velika pekara. Nigdje na svijetu nema toliki broj prodavaonica kruha kao u Lijepoj Našoj. Država bi mogla zabraniti da se one otvaraju na xy metara od škola. Osim toga, mogu se dići porezi na sve nezdrave pekarske proizvode i slatkiše, baš kao što se to stalno radi s duhanom. Ako ćeš prodavati krafne, onda će cijena biti visoka.

Naravno da bi se vlasnici pekara bunili, tko ne bi? No ne bi bili oštećeni. Istovremeno država može smanjiti poreze na zdrave namirnice, pa bi se pekare umjesto proizvodnje bijelog kruha okrenule spravljanju proteinskog koji bi se radio s boljim, zdravijim brašnima.

Njonjo ministri

No svijest Plenkovića i njegovih njonjo ministara je na razini srednjovjekovnih kmetova. To najbolje vidimo po njihovim potezima u vrijeme ove nezapamćene inflacije. Država je, naime, ograničila cijene šećera, suncokretovog ulja i sličnih najgorih proizvoda umjesto da su upravo te namirnice ostavili da divljaju, a ograničili cijene povrća, voća, ribe i jaja. No oni pojma nemaju o prehrani upravo zato jer ih o tome nitko nije učio.

Posljedice su stravične, bolnice su pretrpane debelima kojima pucaju žile, liječe se od šećera i svih drugih boleština. Kada bi se djecu u školama educiralo na tjelesnom i kada bi država pametnom poreznom politikom favorizirala zdrave namirnice, a kažnjavala loše, zdravstveni sustav bi prodisao, a dugovi bi se smanjili.

Rješenja su jednostavna, ali vjerojatno najveći problem leži u hrvatskom mentalitetu. Hrvat se, naime, ne zna zabaviti i opustiti bez da zakolje masno janje i poloče litru rakije. Sva druženja vrte se oko labačine, ne daj Bože da Hrvat negdje ode i ispleše se na dobru glazbu. Ako se nisi ubio pečenim patatama, nisi se ni zabavio. U nas se na debljinu gleda blagonaklono umjesto da se (odrasli) debeli zajebavaju na svakom koraku. Ta šugava politička korektnost često je kontraproduktivna. Ako meni ne vjerujete, pogledajte samo redove po bolnicama.

Stoga je krajnje vrijeme da školski sustav odapne poruku: Smrt hrvatskom jeziku, sloboda bugarskom čučnju!