Dobri naš župan javno je iznio navodni zahtjev onih koji su najzaslužniji za oslobađanje Juga, zbog čega je njihov stav i 'prihvatio' jer su oni, i nitko doli oni, to tražili. I sve bi to na prvu bilo lijepo i idilično. Kome treba predsjednik države kad nam je tu Banožić nasmijan i ozaren uz malo zamišljenog  ministra Medveda. Dobro, bila je tu i Ćićova mala. Idila! Ali nećeš vraže! Onaj zajebant s Pantovčaka poručio je kako će on ipak doći. Ne na proslavu na koju nije pozvan, nego će doći zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pokloniti se preminulim braniteljima. „'Ko ga šiša“, zaključio je župan. „Nek' on privatno ide kud god hoće, ali neće majci na mimohod na Stradunu, ni svečanost na koju ga nismo pozvali“.

 I sve bi bilo baš kako je ekipica zamislila da nije Mato zeznuo stvar i pokazao i njima i ostatku Hrvatske što je civilizirano ponašanje. Što je obaveza domaćina Grada koji baštini stoljetnu tradiciju diplomacije i kulture. Pa se usudio, s predsjednikom Gradskog vijeća Potrebicom, pristojno dočekati predstavnika najviše institucije u Hrvata.  Institucije predsjednika države Hrvatske za koju su ginuli naši branitelji. To su se usudila napraviti dvojica hadezeovca i totalno sablazniti vrh HDZ-a u kojem se zna kako svatko može misliti svojom glavom, ali samo ako nije različito od mišljenja  glave na vrhu stranke. Upravo tu i na tom mjestu Mato je pokazao da je prije svega, pa i prije svake stranačke stege, gradonačelnik Dubrovnika kojem je to prva i najvažnija obveza i dužnost. Čak i onda kad ga to može koštati karijere! Iskreno, nisam sigurna postoji li još koji hadezeov gradonačelnik s takvim habitusom. Iako jedna lasta ne čini proljeće, možda ima još nade za HDZ.

Može trenutno na  funkciji Predsjednika biti kavgadžija ili zgubidan, sasvim svejedno. To je osoba koju su direktno birali hrvatski građani. Dobro, znamo svi kako  građani svašta biraju, ali to je tako u demokraciji, ma koliko neki intimno zagovaraju pa i pokušavaju provoditi autokraciju Putinovog tipa, što vidimo i na primjeru ove velike proslave u Dubrovniku. Uspjeli su , već uobičajeno, podijeliti ionako politikom podijeljene branitelje, umanjiti događaj koji je trebao biti najvažniji za sve na jugu Hrvatske, posebno emotivan za one u Gradu i naravno na čast i ponos svih branitelja bez kojih nitko od današnjih političkih primadona ne bi imao što slaviti. I zato ovaj Matov čin, koji mu sasvim sigurno nije bio ni lak ni ugodan i koji ga je izložio na milost i nemilost smutljivcima, podrepašima i ostaloj sitnoj žgadiji iz vlastite stranke, zaslužuje poštovanje . Kapa dolje, Mato!

S druge strane Zoki može biti zadovoljan. Opet je zakuhao i izlupetao u dva dana na dva događaja hrpu svih mogućih uvreda i kavanskih podbadanja narativom tipičnim za trnjanske birtije kvarta u kojem je odrastao. U takvoj njegovoj kakofoniji izgubi se i neka koja itekako drži vodu. Jedino što je sasvim točno izrekao Plenki, to je činjenica kako je hrvatski javni prostor Zokijevim uvredama i načinom komunikacije promijenio javni govor i srozao ga na dno na kakvom nije bio nikad u Hrvatskoj. Posljedice su sve vidljivije; od škola do Parlamenta. No , zaboravio je napomenuti kako nije ama baš ništa učinio na relaksiranju takvog narativa. Upravo suprotno.

Zato ni najmanje ne čudi što nas je veliki šef HZZO–a, taj beskorisni uhljeb sa skupim satovima i pravom na korištenje novouređenog dvosobnog državnog stana u centru Zagreba za 200 kuna,  nazvao bahatim niškoristima koji umišljaju kako im je zdravstvo besplatno i u svakom trenutku dostupno. Podučio nas je kako to košta. Košta li, klipane bahati? Cijeli svoj radni vijek svaki zaposleni Hrvat iz svoje bruto plaće izdvaja 16,5 posto za zdravstvo. Ostalo daje država. Odakle? Iz poreza. Tko plaća te poreze? Opet ti isti bahati Hrvati. Tko tom uhljebu plaća benzin i auto za odlazak na vikende s obitelji u Rijeku? Opet bahati Hrvati. Pritom taj bezočni uhljeb nema pojma zašto ima 250 tisuća više osiguranika nego stanovnika Hrvatske. Neće valjda on istraživati. Nakon takvog nastupa, nisu ga ni Beroš ni Plenki pitali za zdravlje junačko, a kamoli da ga žele maknuti s njegove ugodne uhljebničke i bahate pozicije. Ma kakvi! Mata bi zato, kad bi mogli, smjesta maknuli. Ma bravo! Eto vas.