Ta izabrana zemlja je Portugal koji, uz blagu i ugodnu klimu, ima jako poticajne poreze za ulagače, ali i stabilnu poreznu politiku koja stimulira i biznis i pristojan život njegovih stanovnika. Nije Portugal izbjegao inflaciju i poskupljenja koja pogađaju cijelu Europu, ali država nastoji pametno balansirati i uskočiti gdje je potrebno. Pritom ne dira vrlo poticajne poreze čija stabilnost garantira opstanak i ostanak brojnih ulagača u industriji koja otvara nova radna mjesta i značajno podiže BDP, čime posljedično i potrošnju. Sve to opet puni državnu blagajnu. Prema izračunima, značajno više od restriktivne porezne politike kakvu zagovara hrvatski porezni sustav.

Zašto je tome tako, davno je objasnio američki ekonomist Arthur Laffer. Rastom poreznog opterećenja rastu i prihodi, ali samo do određene “kritične točke”. Kad porezni teret nadmaši tu točku, prihodi počnu padati jer se porezna baza počinje smanjivati. Točnije, sve je manje onih koji, uz tako veliko opterećenje, mogu i žele poslovati i plaćati porez. Lafferova krivulja vrlo precizno objašnjava kako mrtav magarac, ma koliko ga udarali, više neće moći vući teret. Optimalna porezna stopa je, dakle, ona koja maksimizira prihode Vlade, ali i zaposlenost, produktivnost i proizvodnju. Sve to trebalo bi biti dobro poznato ministru Primorcu jer je došao s Ekonomskog fakulteta, ali politika je očito nešto sasvim drugo. Odluke rijetko donose oni koji znaju, ako znaju, nego oni koji ubijaju kokoš za požderat' batak. 

Potpuno krivom populističkom tezom kako će  većim porezima onima koji su prekomjerno zaradili pomoći potrebitima, bez jasnih i transparentnih kriterija, izvrdava se smisao preporuke Unije o dodatnom oporezivanju energetskih industrija i tvrtki koje su na poskupljenju energenata neprimjereno zaradile u krizi. EU pritom traži vrlo transparentne kriterije potrošnje novca od dodatnog oporezivanja. Plenki je objasnio kako mi nemamo dovoljno energetskih subjekata pa onda treba opaliti sve one koji su puno zaradili (!?). Kad populizam i izborni ciklusi ne bi bili jedini motivi donošenja ovakvih odluka, onda bi svaka pametna vlada dobro pazila i na naplatu poreznih dugova. Ne bi se moglo dogoditi  19 milijardi kuna otpisanog poreznog duga u zadnje četiri godine. Čuj to, Hrvatska  otpisala 19 milijardi kojekakvim muljatorima, prevarantima i 'uglednim građanima'! Ne bi se moglo dogoditi to da neka bitanga kupuje skupe aute i po nekoliko stanova te pritom prijavljuje minimalac. Porezna uprava, s tisućama zaposlenih, pojma nema o tome, ali udara ugostitelje za najmanji prekršaj ili male poduzetnike - obrtnike u IT sektoru, koji rade za različite poslodavce, najčešće na daljinu, mijenjajući porezna pravila kako im u kojoj prilici odgovara.

Velike IT firme koje su vlastitim znanjem napravile čudesne rezultate, pritom plaćajući  iznimno dobro svoje zaposlenike, kao i sve poreze  u Hrvatskoj, ovakvom poreznom politikom mogli bi otjerati tamo gdje mogu planirati razvoj i ulaganja. U zemlje s poticajnom i stabilnom  poreznom politikom. Bilo bi možda i samo iznimno prihvatljivo da su taj porez nametnuli samo na isplaćenu dividendu i iskoristili takvu poreznu prijetnju za stimuliranje poduzetnika na ulaganje u nove tehnologije, robotizaciju proizvodnih pogona i podizanje plaća. Time bi se itekako podigla produktivnost zbog koje su, s jedne strane, plaće niske, a s druge strane slaba i nikakva konkurentnost Hrvatske. Ovako je to samo pogodovanje uhljebistanstvu i populizmu kojim se uništava sama esencija razvoja - poduzetništvo. Direktno ono veliko, a indirektno i malo. Najgore posljedice prelit će se u konačnici na umirovljenike i ostale potrebite, ma što Plenki pričao. 

Bez obzira na to hoće li prekrasna mala Luči navijati za Hrvatsku ili za Hajduka, jedina nada za dizanje morala nacije su Vatreni. Prva utakmica nije sretno prošla, ali u usporedbi s Argentinom razloga za radost ipak imamo. Navalite jače, dečki! U ovakvoj krizi i s ovakvim potezima politike koji ne daju šansu optimizmu, jedino nas dobre vijesti iz Katara mogu malo refat'! Uzdamo se. Inače, nemojte se nervati zbog poplutale Lapadske obale i uobičajenih prizora vodopada i poplava po Gradu. Zamislite kako živite u Veneciji i nabavite gondole. Riješit će se ta vražja odvodnja. Koliko ja pamtim, već dvadeset godina je u procesu rješavanja. I tako pomalo, strpljenja. Čemu hića? Poooomalooo! Eto vas.