“A sad pokupite ostatke,” reče On učenicima. “Pokupite ih tako da ništa ne propadne. Dio pošaljite na Elafite, a dio dajte onim kukavcima u Župi, uz napomenu da ne slikavate kruhove i ne stavljate po Fejsu i Instagramu,” napomene Isus učenicima.

Dvanaest su košara napunili ostacima i predali ih mnoštvu, ti isti učenici koji su se nahranili s pet ječmenih kruhova i dva Pršutka te nekoliko fetica sira. Potom su pohitali na desetku da pošalju malo i kolegama u Župu dubrovačku, ali i onima s Elafita, i to preko Postire.

Kad su ljudi shvatili kakvo je silno čudo Isus učinio, povikali su: “On je zaista Prorok koga očekujemo! Dajte mu javnu nabavu, dajte mu da čini marende od 10 kuna po učeniku!”

Isus tada shvati kako pred surovim realnim sektorom ne smije pokleknuti. Shvatio je kako bi odustajanje od tog ugostiteljskog podviga značilo kako će učenici ostati bez nutritivno bogate marende pa je pošao u Ured državne uprave otvoriti obrt. Tri dana i tri noći po Kasarni je on vadio papire, taksene marke, otvorio žiro račun, pečat ovaj, pečat onaj, kisio na Fini…

Kad je sve stavio na papir, shvatio je kako je tih 10 kuna po učeniku ipak malo. Uzeo je u stalni radni odnos Petra, Andriju, Jakova, Ivana, Filipa i Šimuna dok su mu Bartolomej, Toma, Matej, Jakov, Tadej i Juda Iskariot radili na četiri sata. Bartolomej je radio u Domoupravi, ali je imao nakupljeno bolovanja od lanjske godine, Toma je vozio u Libertasu, pa je bio svaki drugi dan slobodan, Matej je u penziji, Jakovu i Tadeju mame imaju apartmane pa im se ne da dolaziti na poso svaki dan... Juda radi, to vjerojatno znate, u Sigurnosno-obavještajnoj informativnoj službi. 

Doprinosi, PDV, auto za dostavu. Ne isplati se - složiše se radnici. 

Filip kao glavni ekonom obrta tada uzvika: “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo da svatko dobije samo malo hrane!”  

“Ali ipak ne smijemo učenike izdati. Ako ih samo jednom izdamo, cijeli život će nam to pamtiti i govoriti kako smo izdajice. Znam to, ljudi! Govorim vam iz iskustva,” nadoveza se Juda. 

Viši savjetnik za poslove nabave Šimun tada konstatira kako ne treba u marendu stalno stavljati pršut. 

“Kupit ćemo mermeladu u Neumu pa ćemo ponedjeljkom malo nakapati u marende. Ionako su nedjeljom doma na ručku obilno jeli, neće ni primjetiti! Pošto ih još drži ono što su pojeli u svetu nedjelju, utorkom dvije fete kruha, a unutra ništa. Srijedom ćemo regularno pršut i ABC sir što je u Konzumu na akciji radi isteka roka trajanja, a četvrtak baš ništa. Već u četvrtak počinje duhovna priprema za post i nemrs koja je tradicionalno u petak. Mislim kako ovim jelovnikom možemo pokriti sve troškove, doprinose i platiti za dostavni auto mjesečnu kartu za parking. Možda Isuse, ako ovaj plan prođe kako treba, budemo u prilici poći zimi na skijanje u Alta badiju ili na odmor na Tajland, ali ne više od dva mjeseca. Kako vidim, ovdje neće ovih 10 kuna biti dovoljno ni za dva omanja stana od po 130 kvadrata u Lapadu,” konstatira Šimun. 

Andrija se našali na ovaj plan i program i samo posprdno doda kako majke četvrtkom i petkom neće ništa staviti na Instagram jer neće imat što staviti. 

Isus se obrati potom radnicima s kojima je često marendavao za velikim stolom u Tabaka. 

“Ja vam ponudim da sve učenike nahranite s pet štruca kruha, dva Pršutka i pet fetica sira, baš onako kako je to znam, da budu svi siti i zadovoljni. Dobijete 10 kuna za svakog učenika, a vama je to malo pa biste varali jadnu djecu! Što je to u vašim glavama tako kvarno? Je li morate u Alta badiji skijati, zašto ne biste u mene na Blidinje došli? Morate li imati dva stana u Lapadu pored stana u Tupovom naselju?,” upita ih tada Isus. 

Nije se to svidjelo Savjetu radnika. Netko je, vjerojatno znate tko, zvao Poreznu. Isus nije mogao objasniti odakle mu višak kruha i pršuta kojeg je umnožavao. Zapečatiše mu objekt. 

Isus pogleda apostole radnike, inspektora iz Porezne, suvlasnika obrta, osmjehne se, pozdravi ih i pođe u Orsana dogovoriti termin kad će baciti u more barku prijatelja Noe.

On i Noa otplove potom s arkom tamo negdje prema Kalamoti, s gomilom bezglutenskog brašna i hrpom pršuta. Ogromno nevrijeme je u najavi idućih dana.

Pouka ove priče je kako prigode beru jagode, kako ugostitelji, pekare i ini subjekti rade obroke za škole kako bi zaradili, a ne kako bi djeca bila sretna i zadovoljna. A vi roditelji, ako vam djeci marenda nije po gustu i ako mislite kako je 10 kuna po glavi puno para, pođite u Konplatz ili neku drugu skijašku destinaciju u Europi pa vidite koliko tamo sendvič košta. 

Sretan Uskrs!