Hejtanje s društvenih mreža postalo je obrazac ponašanja koji se prelio na sve segmente života. Odvratno vrijeđanje nogometaša Reprezentacije na Rujevici samo nastavlja niz odurnih scena na koje smo gotovo posve oguglali. Kako inače objasniti što na takve napade nisu reagirali zaštitari i izbacili budalu koja je s tribine vrijeđala Livaju na treningu, pritom okruženog ostalim 'normalnim' navijačima s djecom koja su došla vidjeti svoje ljubimce? Djecom koja dobivaju svoje prve spoznaje o tome  što je prihvatljivo ponašanje. Kako objasniti nesnalaženje Stožera i Dalića koji nisu smjesta prekinuli trening? 

Nema tu prihvatljivog objašnjenja

Jednako kao što nema prihvatljivog objašnjenja za Livajino vrijeđanje navijača Šibenika u trenutku Hajdukovog osvajanja Kupa. Sportsko ponašanje uključuje poštovanje suparnika i u porazu, i u pobjedi. Nešto o tome može se naučiti od prerano otišlog, velikog sportaša Dražena Petrovića čije se obljetnice smrti prisjećamo ovih dana. Ako sportskog ponašanja u punom smislu riječi nema na sportskim terenima, teško ga je očekivati na tribinama. I ne, nisu to nikakvi emocionalni ispadi nego najobičniji ispadi primitivizma i mržnje.

Naravno, nije Livaja jedini koji nesportskim ponašanjem na terenu dodatno stvara atmosferu mržnje. Ma kakvi! Mali je on kotačić. Samo je trenutno u fokusu. Imamo takve bisere u svim našim klubovima jer se to i takvo ponašanje smatra prihvatljivim. E, to je posao koji će jednog dana morati odraditi HNS kao i klubovi, jednako kao i vodstvo Reprezentacije. Jednog dana, iako su već debelo zakasnili. Previše je eskalirao od podnošljivog animoziteta prema suparničkom klubu, preko mržnje uz razorno i neprihvatljivo vrijeđanje, do opasnih tučnjava u kojima stradaju i sudionici, i posve nevini navijači. I ništa manje, na kraju, potplaćeni policajci koji moraju rješavati sukobe, poput onog, ne tako davnog, na autocesti Zagreb-Split.

Eskalacija hejtera na društvenim mrežama sve više postaje pokazatelj stanja nacije u Hrvata

Hejtaju sve i svakog do te mjere da se gubi svaka suvisla nit unutar tolike količine mržnje. Gotovo kao da je upravo hejtanje najjači nacionalni sport u Hrvata i u žestokim pripremama za Olimpijske igre. Klinci su okruženi mržnjom svuda oko sebe i jednakom žestinom vrijeđaju one među sobom koji su slabiji ili drugačiji pa ne znaju i ne žele vratiti istom mjerom. Pri tom, kad se dogode incidenti u školama, ravnatelji tih škola skloniji su zataškavanju, umjesto rješavanju problema. Sve zbog sebičnog straha da ne postanu škola – slučaj, što bi se onda možda moglo odraziti i na njihovu karijeru. Umjesto da nam upravo školski sustav funkcionira posve obratno. Gubitak karijere onima koji smjesta ne reagiraju na školsko nasilje dižući ga na najvišu razinu. Na razinu na kojoj se ni ministar Fuks više ne može praviti kako nije odavde. Jer to i takvo toleriranje mrzitelja svih vrsta može dovesti do strašnih tragedija. Nad jednom takvom u Beogradu ostali smo prestravljeni. 

Rijeke mržnje preplavljuju javni prostor i prelijevaju se na naše živote

E sad, puno je tu još raznih drugih uzora poput predsjednika RH, premijera i svakakvih mediokriteta pod zaštitom saborskog imuniteta. Jedan bivši nije se libio otići u Zambiju kako bi svjedočio protiv ljudi koji su posvojili djecu, ne bi li ih kao krunu svoje hejterske karijere i broja lajkova spremio u zatvor na dvadeset i više godina. Nije ih poznavao ni znao ništa o njihovim motivima, željama, ništa o njihovom životu. Samo ih je hejtao i skupljao lajkove mrzitelja sličnih sebi. U takvu rabotu skupljanja političkih poena uključili su se i već rečeni saborski mediokriteti. I uz takve reprezentativne, dakle, najbolje od najboljih (što bi saborski zastupnici trebali biti mišlju, riječju i djelom), pokazalo se kako ta sirota djeca jesu spašena od gladi i užasnih uvjeta života, ali ovdje neće biti spašena od divljačke količine mržnje o kojoj ponešto mogu ispričati Nepalci, ali i Filipinci na 'privremenom' radu u Lijepoj našoj. Crkva se nije oglasila o tim rijekama mržnje koje sve više preplavljuju javni prostor i prelijevaju se na naše živote, dok im baš ti predstavnici hejtera sjede u prvim redovima na misi. Svi šute. Hoće li itko imati hrabrosti dići glas i pokrenuti onu većinu normalnih i dobrih ljudi koji, zasad,  također šute? Jednako kao i naša intelektualna elita. Neki se srame i šute unutar svoja četiri zida, dok drugi kalkuliraju hoće li im reakcija  odmoći ili pomoći u karijeri. Intelektualci, nastavnici, profesori, političari gdje ste, zaboga? Šutjeli su jednom i u Njemačkoj. Uzalud smo učili latinski i sveobuhvatnu rečenicu koju su naučili i ponavljači. 'Historia est magistra vitae!' Eto vas.