Brodovi TSS City of Athens i TSS Aegaeon dva su grčka broda koje i dobri poznavatelji brodova teško mogu prepoznati i odgonetnuti im ime. Kako se može primijetiti po raznim grupama na Facebooku i forumima na temu brodova, nitko ne zna ništa o njima. 

CITY OF ATHENS

Compagnie Generale Transatlantique (CGT), poznat i kao French Line, naručio je po završetku Drugog svjetskog rata u francuskom brodogradilištu Arsenal de Lorient izgradnju putničko-teretnog broda za održavanje svojih redovnih pruga prema francuskim sjevernoafričkim kolonijama. Novogradnja je tom prigodom krštena imenom VILLE DE TUNIS. Otklizala je s navoza u more 22. rujna 1949. godine da bi tek nakon više od dvije godine bila konačno i dovršena. 

Bio je to brod od 9226 bruto tona, dug 142, širok 18,5 metara koji je mogao prihvatiti 151 putnika u prvom, 318 u turističkom i 931 putnika u četvrtom putničkom razredu te 149 članova posade. Dvije parne Parsons turbine ukupne snage 15200 KS omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora. Poput svog broda blizanca VILLE DE MARSEILLE, mogao je u prostranim rashladnim komorama kapaciteta 4960 kubičnih metara prevoziti 2174 tona zamrznutih živežnih namirnica.

VILLE DE TUNIS zaplovio je 6. veljače 1952. iz Marseillea prema Tunisu na svoje prvo komercijalno putovanje. Nakon punih 15 godina uspješne plovidbe na istim prugama i bez nekih događanja koja bi bila vrijedna posebnog spomena, VILLE DE TUNIS je raspremljen 1967. godine i ponuđen na prodaju. Kupac se uskoro našao u grčkom brodaru Kyriakos Shipping koji ga je sljedeće godine uposlio na održavanju redovne trajektne pruge iz Pireja za Iraklion i dao mu novo ime MEGALONISSOS KRITI. 

Prevozio je 977 putnika i 70 automobila. Već 1969. godine, Kyriakos se odlučio zaposliti ga na kružnim putovanjima, pa mu je nakon djelomične rekonstrukcije dao i novo ime  CITY OF ATHENS. Zaplovio je u proljeće iste godine na krstarenjima istočnim Sredozemljem pa je tom prigodom doplovio i do našega grada. CITY OF ATHENS je 1969. četiri puta posjetio Dubrovnik u jutarnjim satima na proputovanju s Jonskih otoka prema Veneciji. Prvi put 26. travnja, potom 23. svibnja i 4. srpnja da bi posljednji put 18. srpnja u 12 sati podigao sidro i ovamo se više nikada nije vratio. 

Plovio je do kraja 70-tih godina kada je stavljen u raspremu, a zatim je prodan u rezalište brodova. Međutim u tegljenju prema rezalištu pored luke Barcelona imao je havariju te je potonuo 26. ožujka 1980. na 57 nautičkih milja sjeveroistočno od balearskog otoka Formentera.                                                         

AEGAEON

Na navozima engleskog brodogradilišta Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd. Walsend-on- Tyne, izgrađen je 1911. godine za kanadskog brodara Canadian Pacific Railway Co. Victoria BC putnički brod PRINCESS ALICE. Bio je namijenjen ekonomičnim noćnim plovidbama između luka Vancouver i Victoria. Zajedno s godinu dana ranije izgrađenim brodom blizancem PRINCESS ADELAIDE, imao je 3099 bruto tona, bio je dug 88, širok 14 metara, a mogao je prevoziti do 1200 putnika. 

PRINCESS ALICE je na probnim vožnjama postigao brzinu od 17,5 čvorova, ali je kasnije u redovnim plovidbama uglavnom plovio ekonomičnom brzinom od 16 čvorova. Ljeti, kada su to klimatski uvjeti dozvoljavali, održavao je i dnevnu prugu iz Vancouvera do Skagwaya na Aljasci. U hladnim vodama Kanade i Aljaske PRINCESS ALICE plovi do početka Drugog svjetskog rata. Obojen u kamuflažnu sivomaslinastu boju zbog zaštite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova, od 1941. godine započinje ploviti na redovnoj pruzi Victoria - Vancouver - Seattle. Tamo ostaje sve do 1947. kada je raspremljen. 

Gotovo već potpuno otpisani brod je na mrtvom sidrištu ostao do 1949. godine kada su ga zajedno s PRINCESS ADELAIDE pronašla i kupila braća Typaldos. Nakon punih 38 godina vjerne službe u Kanadi, oba su se broda koncem 1949. godine upustila u rizičnu avanturu prekooceanskog putovanja prema Grčkoj. 

Nakon što su tamo sretno stigli, potpuno su rekonstruirani za putnička kružna putovanja Istočnim Sredozemljem, a dobili su i nova imena. Tako je brod PRINCESS ALICE dobio novo ime - AEGAEON, a PRINCESS ADELAIDE mijenja ime u ANGELIKA. Matična luka im je bila u Pireju u Grčkoj, a glavni ured kompanije je bio u Londonu. Dok je ANGELIKA uglavnom plovila na putničko- teretnoj pruzi između Brindisia i Patrasa, AEGAEON je bio uposlen na krstarenjima u kojima je znao često navratiti i u Dubrovnik. 

U programima putovanja koje je Typaldos Lines objavio 1955. i 1956. godine stoji kako njihov brod AEGAEON održava redovnu 14-dnevnu kružnu plovidbu tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Rodos, Alexandria, Rodos, Pirej, Krf, Brindisi, Venecija. AEGAEON je posljednjih godina plovidbe održavao kraća kružna putovanja iz Pireja prema otocima: Mykonos, Rodos, Kos, Syros, Tinos, Ikaria, Kalymnos i Samos. Nakon što su oba broda blizanca uspješno i sigurno bez značajnijih havarija plovili više od pet desetljeća ipak su raspremljeni radi bankrota kompanije Typaldos Lines. 

Kompanija je bankrotirala radi potonuća njihovog trajekta HERAKLION 1966. godine gdje je stradalo 217 putnika i članova posade. AEGAEON je u teglju krenuo iz luke Pirej za rezalište brodova u La Speziji u Italiji, ali se tijekom tegljenja nasukao 2. prosinca 1966. pored Civitavecchije. Brod je ostao djelomično nagnut na lijevi bok te je zbog velike štete i nemogućnosti daljnjeg tegljenja izrezan na mjestu nasukavanja. Brod blizanac ANGELIKA je sljedeće 1968. godine također završio u talijanskim rezalištima.