Imao je 25585 bruto tona, bio dug 198, širok 26 metara, a dvije Pametrada Parsons parne turbine ukupne snage 30 000 KS preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 20 čvorova. Mogao je prevesti 160 putnika u prvom i 894 u turističkom razredu o kojima se brinulo 464 člana posade.

PUTOVANJE DUGO 61 DAN

Plovio je godišnje na 13 prekooceanskih putovanja dok je ostatak godine proveo na kružnim putovanjima. Tako je iz New Yorka isplovio 9. veljače 1962. godine po cijeni od 1675 US dolara tičući luke: Tenerife, Funchal, Casablanca, Gibraltar, Tunis, La Valletta, Aleksandria, Beirut, Haifa, Limassol, Rodos, Samos, Istanbul, Limnos, Piraeus, Delos, Mikonos, Iraklion, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Catania, Messina, Napulj, Willefranche, Barcelona, Majorca, Oran, Malaga, Tangier, Lisabon i povratak u New York.

Putovanje je ukupno trajalo 61 dan, a pred Lokrumom se usidrio 18. ožujka 1962. godine u 12 sati sa 660 putnika te navečer u 20 sati isplovio dalje prema Veneciji. Još jednom nas je posjetio 29. ožujka 1963. godine u 12:30 sati s 389 putnika da bi u 19:30 posljednji put napustio naš Grad ponovo na putu za Veneciju. U naše se vode više nikada nije vratio.

Tom prigodom se po istoj cijeni putovanja uputio iz New Yorka 21. veljače 1963. tičući luke: Casablanca, Tanger, Malaga, Bizerta, La Valletta, Iraklion, Mikonos, Delos, Piraeus, Istanbul, Samos, Aleksandia, Larnaca, Beirut, Haifa, Rodos, Kotor, Dubrovnik, Venecija, Siracusa, Nessina, Napulj, Ajaccio, Cannes, Barcelona, Gibraltar, Lisabon, Tenerife, Madeira i povratak u New York.

Kako je zračni prijevoz uzimao svake godine sve veći udio u transatlantskim putovanjima, postupno se smanjivao i obim brodskih prekooceanskih putovanja pa je ostalo samo pitanje vremena kada takva putovanja neće više imati nikakvog smisla.                              

PRVI BROD VELIKE BRODARSKE KOMPANIJE

Nakon što je obavio posljednju transatlantsku plovidbu za matičnu Canadian Pacific Steamships Co. kompaniju, prodan je u veljači 1972. godine novoosnovanom brodaru Carnival Cruise Line u vlasništvu karizmatičnog Teda Arisona, američkog doseljenika rođenog u Izraelu. Bio je prvi brod te velike brodarske kompanije koja će izrasti u najveću svjetsku brodarsku kompaniju na svijetu – Carnival Corporation & PLC koja u vlasništvu ima više od 50 posto svjetske flote kruzera.

Brod je dobio je i novo ime, MARDI GRAS, a nakon preuređenja mogao je primiti 906 putnika. Iz luke Tilbury (dio Londona) MARDI GRAS plovi za Miami, odakle započinje prva kružna putovanja prema Karibima. Nazvan je "Zastavnim brodom zlatne flote", ma koliko to tada možda čak i cinično zvučalo, jer je dugo vremena bio i jedini u njoj. Tek mu se 1975. godine pridružio EMPRESS OF BRITAIN koji od tada plovi pod imenom CARNIVALE.

Ne baš impresivan početak nije ničim davao naznaku rađanja najveće brodarske kompanije svih vremena na svijetu Carnival Corporation & plc u čijem su vlasništvu danas respektabilne flote Cunarda, Holland America Linesa, Aida Cruisesa, Costa Cruisesa i mnogih drugih velikih brodarskih kompanija. Dugo je vremena MARDI GRAS predvodio neveliku flotu Carnivala, ali kada je razvojni program kompanije konačno počeo rasti s novim brodovima, stari brod je koncem 1993. godine prodan grčkom Epirotiki Lines za kojeg plovi za više operatera pod imenima OLYMPIC, STAR OF TEXAS, LUCKY STAR i na kraju kao APOLLON.

Godina 2003. je zbog neočekivano velikih cijena starog željeza bila kobna godina za mnoge nama poznate brodove. Tako je na red došao i APOLLON koji je 12. listopada 2003. godine zaplovio na svoje posljednje putovanje iz grčke luke Pirej prema indijskom rezalištu brodova Alang gdje je stigao 4. prosinca 2003. godine. Početkom sljedeće godine nestao je u hrpi starog željeza.                                                                                                                                         

Iako je samo dva puta posjetio Dubrovnik, EMPRESS OF CANADA je ostao zabilježen kao jedan od velikih brodova koji su nas nakon Drugog svjetskog rata posjetili, ali i kao prvi brod velikog Carnivala.