Obično ne reagiram „na prvu“. Godine su me to naučile. Protekom vremena shvatiš da treći ili peti ili deseti dan nakon nekog događaja stvari počneš gledat' drukčije, otvore ti se i druge vizure. A, i nisam više poletan. Ali, ovaj put ću grintat „na prvu“.

Da se odma' razumijemo, meni je osobno bio draži ko gradonačelnik Andro Vlahušić nego ostali gradonačelnici. Po mojemu gledištu, unio je nešto novo, neki novi zamah, drugačiji pristup, moderniji. Ali, sekondi gusti. Međutim, sa ovom svojom izjavom o diskriminaciji taksista iz Slavonije i ostatka Hrvatske je učinio grubi faul prije par dana. Jer, optužit' cijeli jedan Grad za diskriminaciju dijela svoga naroda je stvarno previše od koga god ta tvrdnja došla.

Ne volim baš šetat', a osobito to ne volim činit' po ljetnim vrućinama, ali sam se lani usred ljeta našo' popodne u šetnji od Ilijine glavice prema Kapelici i Vatrogascima. Bio je običan dan, ništa se posebno u Gradu nije događalo, nisu se otvarale Ljetne igre, nikakvi političari se nisu sjatili u Grad, a ja sam sa ženom trebo' poć' u vizite prijatelju i njegovoj ženi. Uglavnom, radi parkinga su nas doveli autom do Ilijine glavice, a dalje računam da ćemo lako pješke. Ravno je, pa ćemo šetando. I, već na Ilijinoj glavici zatekla me strašna gužva u prometu. Ono što se reče „auto na autu“. Začudio sam se odakle takva gužva i to u vrijeme kad bi se očekivalo da su i domaći i stranci na kupanju.

I, idemo tako polako prema Kapelici i ne možeš ne primjetit da kolona stoji, niko se ne miče. Ma, ni jedan metar! I, baš svi auti u koloni su – jedan iza drugoga – taksisti. Ko da je izložba taksi auta. Bilo je tu raznih taxi oznaka, crnih, plavih, žutih, narančastih, kojih sve nije bilo? Ne razumijem se ja koje su to sve firme, jer taxi uopće ne duperam. Ali, nota bene, ja sam po onoj vrućini, s noge na nogu, čisteći znoj sa face, prođiro cijeli taj put ali se kolona niti za jedan metar nije pomakla. I, dođem tako u prijatelja doma, a on stoji u tome kvartu i pitam ga što je ovo, kakva je ovo gužva. A on mi govori da je tako svaki dan, po cijeli dan, od ujutro do kasno uveče. Znam da je ovo jedini put, i to jednosmjerni, koji spaja cijeli istočni dio sa ostatkom grada, pa se pitam onako naglas kud će onda proć', ne daj Bože, hitna pomoć ako kome pozli, a prijatelj mi govori da treba vodit' računa i planirat da ti pozli zimi, kad nema gužve. Ruga se i smije, ali to nije nimalo smješno. Ne smije se dozvolit' da hitni bolesnik čeka uru-dvije-tri hitnu pomoć, pa onda kad je dočeka da se isto toliko vozi do bolnice. Može čekajući ili putem i umrijet'! Puno je manje ozbiljno, ali ipak to predstavlja problem i javnom prometu jer ko može uspostavit' vozni red autobusa koji idu na Ploče i spajaju Ploče sa ostatkom Grada? A mi se, čekajući taj autobus u Lapadu ili Gružu jedimo što, navodno, kasni!

I onda se naš bivši gradonačelnik usudi reć' da se navodno provodi diskriminacija Slavonaca? A ko kaže da će, kad Prometni fakultet odredi maksimalni broj taksista, bit mjesta i dozvola i za sve one taksiste sa dubrovačkom adresom?

Pa bi podsjetio one koji ne znaju, da jedan višemilijunski grad, ko što je London, a navodno kažu da ima od 7 do 11 milijuna stanovnika ovisno o tome je li radni ili neradni dan, ima ograničen broj taksista. Imo' sam sreće jednom bit' tamo ko turist i vidio sam kako su ceste široke, više traka, ali su gužve stalne i broj taksista je ograničen. Neko pametan i stručan je sve proračuno i objavio je konačan broj dozvoljenih taksi auta i basta. A, čito' sam i vrlo detaljan članak o tome ko uopće može postat taksist u Londonu. Polažu se ispiti koji su rigorozni, svaki vozač taksija mora položit desetak ispita a među njima i o povijesti Engleske i Londona tako da može slobodno bit' turistički vodič, propisan je tip i boja auta i niko te ne pita imaš li para za kupit' baš takvo auto ili nemaš. Ako nemaš para za kupit' to auto ili ne položiš ispite ili ne dobiješ licencu ili se ne uklopiš u odobreni broj vozača, „papala mace“, ne možeš vozit'. I, kazne su paprene, ne pada ti na pamet radit' „na crno“. I, zamislite, niko od onih koji su prekobrojni ne kaže da su diskriminirani nego se javi dogodine na natječaj pa ako prođe-prođe. Ili, u Njemačkoj. Propisani su tipovi i modeli i boja (oker) i broj auta i garderoba vozača. Malo koje auto nije Mercedes! Pa se ti usudi vozit u majici i u crvenom autu! I u Opel Corsi! Kako ne! Izgubit ćeš licencu zavazda, ako si je uopće i dobio. I oni se ne bune da su diskriminirani.

Ali, kad sam već na ovoj temi nove regulacije prometa, da se i ja priključim toj javnoj raspravi na koju poziva sadašnji gradonačelnik. Ja tu novu regulaciju u potpunosti podržavam iako ću ja bit' jedan od onih koji će isto bit' „diskriminiran“. I, zamislite, ne bunim se!? Imam auto, ali ne plaćam parking na ulici jer imam svoj parking, a kako ne plaćam parking, po riječima gradonačelnika Frankovića, neću ni ja moć' vozit' oko Grada. I, ne moram. Ne stojim u tom dijelu Grada i što se imam vozikat' naokolo i činit gužvu.

Samo prigovaram jednoj odredbi, a to je ona o kaznama i navodnim upozorenjima. Znamo svi kako se osjećamo kad se nađemo po prvi put u nekom gradu. Sve nam je nepoznato i malo smo kao vozači zbunjeni. Osobito je to kad se nađemo u nekom uskom prostoru kakav je onaj iza butige od Zvone na Ilijinoj glavici gdje bi cijela ta signalizacija trebala bit' postavljena. Čisto sumnjam da će neki vozač, kad se tu nađe, moć' „pohvatat'“ sve te obavijesti da ne smije dalje i profulat' će ih jako puno i nać' će se iza Minčete i ne znajući da je nešto falio. Rampa bi bila puno bolje rješenje. Bolje rješenje i od kazne. Jer, što će ti 100 naplaćenih kazni i gužva radi tih 100 auta više. Nama je cilj riješit' se gužve!

U svemu ovome se jedino malo čudim novinarima. Odma' su „poletili“ u Župu, Konavle i Primorje pitat' tamošnje načelnike i stanovnike što oni misle o novoj regulaciji prometa u Dubrovniku. Nešto se ne sjećam da su našega Gradonačelnika i građane Grada Dubrovnika oni pitali kad su uvodili prometnu regulaciju na Cavtatskoj ili Slanskoj rivi ili u Mlinima. Neka svak' mete pred svojim vratima i neka se ne osvrće kako 'ko uređiva stanje u sebe doma. A, kad su već novinari ispitivali u ove tri općine trebali su otić i u Ston, Trpanj i Orebić.

I, na kraju, pitanje Zakona na koji se bivši gradonačelnik poziva. Još od doba staroga Rima poznata je izreka „lex posterior derogat legi priori“. Ta izreka već pripada ne samo pravničkoj nego općoj kulturi. I, nemojte lijepit etikete građanima ovoga Grada.