Predsjednik Vrhovnog suda RH Radovan Dobronić došao je u Sabor kako bi obrazložio Izvješće ovog suda za 2020. i 2021. godinu. Ovaj pristojni gospodin stigao je u Hrvatski parlament petnaestak minuta ranije, pokazujući poštovanje prema najvišoj hrvatskoj instituciji, kakvo ne pamtimo od naših visokih dužnosnika, ali ni samih saborskih zastupnika. Već uobičajeno, saborski odbori čekaju debelo preko zakazanog termina bilo premijera ili ministre, koji se dolaze obratiti tim odborima. Zanimljivo je kako je i taj detalj, među ostalim, u nastupu predsjednika VSRH upotrijebljen u kasnijim komentarima kao dokaz kako ovaj predsjednik nema potreban autoritet. Autoritet kakav se očekuje od predsjednika ove najviše sudske instance. Zašto? Jedan od načina pokazivanja moći i autoriteta koji koriste naši visoki dužnosnici, duboko je primitivan i poražavajući po civilizacijski domet, kakvim se dužnosnici javno diče. Model je to brisanja poda sa svojim političkim protivnikom ili protivnicima. Takvi stavovi toliko duboko pokazuju nepoštivanje vlastite države, njenih institucija kao i nepoštivanje elementarne demokracije i svojih građana i birača. Zbog toga je primitivna komunikacija Zekanovićevog tipa karakteristična za cijelu političku elitu.

BALKAN JE DUBOKO UKORIJENJEN U NAMA

Ne mislim tu samo na najisturenije primjere, poput komunikacije predsjednika i premijera koja se dramatično prelila na sve dijelove društva. Od škola, trgovine, pijace, svih institucija, preko  pravosuđa do medija. To je naša realnost. Zašto onda ne čudi kad Dobronić kaže kako ne smatra dobrim toliko često mijenjanje temeljnih zakona poput ZKP-a, na što se Plenki ironično ceri novinarima uz rečenicu - mijenjat ćemo zakon! Ni sekunda u kojoj se barem pristojno kaže - razmotrit ćemo razloge Predsjednika VSRH i predočit ćemo mu sve razloge zbog kojeg to smatramo potrebnim promijeniti. U Hrvatskoj je pristojna komunikacija i poštivanje značenja institucija gotovo pa svetogrđe, nešto nedopustivo. Ma koliko se trudili odmaknuti od Balkana, Balkan je duboko ukorijenjen u nama. Pritom ne mislim na zemljopisni smisao Balkana. 

ONI KOJI KLEČE NA TRGOVIMA PROMAŠILI SU 'CEO FUDBAL'

Srijeda je bio dan kad su se svi sjetili žena, majki, domaćica, radnica, poduzetnica, supruga, karanfila i cvijeća svih vrsta i sve ostalo što uz to ide. Svi naši političari su ženama srdačno čestitali njihov dan. Predsjednik Sabora sasvim ozbiljno je upozorio kako 'još uvijek postoje izazovi u ostvarivanju potpune jednakosti oba spola, kojima treba pružiti jednake mogućnosti!' Nitko od političkih 'čestitara' nije ništa rekao o onima koji u svetoj molitvi kleče po trgovima, kako bi žene jasno shvatile i prihvatile kako su 'drugotne' i kako bi slušale i prihvatile muškarce kao duhovne autoritete,  ali i kao jedine autoritete koji najbolje znaju što je dobro za žene. Od toga kako se moraju oblačiti, odluke o rađanju, zaposlenju i brizi za djecu, do toga što će i kako činiti sa svojim životima. Sve to u društvu u kojem se obiteljski nasilnici kažnjavaju radom za opće dobro ili kojim mjesecom zatvora uz obaveznu 'zabranu prilaženja', koja je de facto fakultativna. Tek kad  su žene žrtve ubojstva, onih 'nestašnih' sa 'zabranom pristupa', onda o tome govorimo gotovo cijeli dan, nekad i dan i po. U društvu u kojem su žene za isti posao, uz isto obrazovanje, plaćene manje od muškaraca, jer su žene, dakle drugotne, meni se čini kako su oni koji kleče na trgovima promašili 'ceo fudbal'.  Dečki, ne morate maćavat gaće na koljenima!

PRAVNA NESIGURNOST

U očekivanju novog paketa mjera za preživljavanje običnih hrvatskih građana i gospodarstva, sve su oči uprte u Vladu. Još nema naznaka u kojem smjeru će krenuti nove mjere, ali ministar Primorac je dobacio novinarima kako će sve biti u redu i nema razloga za brigu. E sad, nisam sigurna treba li se veseliti toj nonšalantno 'bačenoj' izjavi ili se baš zato treba zabrinuti. U Gradu se sa zebnjom osluškuju prijedlozi HUP-a o oporezivanju najma apartmana i sve glasniji komentari ekonomista kako je takav najam potpuno nepotrebna porezna oaza. Tako dolazimo do našeg redovnog problema na koji je i Dobronić upozorio - česta promjena zakona i regulative proizvodi pravnu nesigurnost. Ako znamo, a znamo, kako  pravna nesigurnost donosi nesigurnost ulaganja i posljedično ekonomsku nesigurnost, teško je kako nam se smiješe neki bolji dani. Stalna promjena porezne politike dodatna je sol nesigurnosti poslovanja. Sve promjene moraju biti jasno iskomunicirane, kako, zašto i kada. Takve promjene pripremaju se godinama, kako bi svi oni koji bi eventualno trpjeli posljedice navrijeme znali što ih čeka i prilagodili svoje poslovanje drugačijim uvjetima. Jedino takvim načinom stvara se međusobno povjerenje države i poduzetnika. Sasvim je svejedno jesu li to veliki ili mali poduzetnici. Česta promjena zakona, poreza i pravila, jer se netko baš sad toga dosjetio, siguran je put produbljenja recesije. Srećom, nije prvi put. Navikli smo ko magarac na batine. Eto vas.