“Da bi razumjeli situaciju, moramo se vratiti unatrag, do ulaska u Europsku uniju, kada su ljudi počeli odlaziti u inozemstvo raditi u boljim uvjetima i za veće plaće. Upozorili smo da će do tog odljeva doći i da ćemo morati uvoziti radnu snagu, prvo iz bližih zemalja, a onda i iz dalekih. Nažalost, to se i dogodilo”, kazao je Jakominić za N1. 

Ugostitelji, kaže, neprestano apeliraju da im se omoguće bolji uvjeti otkako je stopa PDV-a u ugostiteljstvu dignuta na 25 posto.

“Ne mogu ja odlučiti da mi konobar ima 3000 eura plaće, ako moji poslovni rezultati to ne mogu pratiti. A da bi se to moglo, tražili smo spuštanje stope PDV-a u ugostiteljstvu koja je najveća u EU, promjenu poreznih stopa na plaće, legalizaciju napojnice, reguliranje privremenog i povremenog rada, vaučere za rad… cijeli niz načina na koje bi se moglo omogućiti nekome tko želi raditi da radi legalno. Htjeli smo da se osigura povremeni rad pa da možete pozvati frenda kada vam je gužva u kafiću da vam “uleti” na tri, četiri sata. Naravno, da mu to platite i da sve bude legalno. To bi rasteretilo i svadbe i razne druge evente. Međutim, ništa od toga nije se dogodilo pa sada imamo katastrofalnu situaciju”, objašnjava ovaj riječki ugostitelj.

Jakominić sagledava problem šire i vidi ga u turizmu, odnosno onome u što je Hrvatska pretvorila turizam.

“Nama je turizam nacionalna strategija, a to je najgora moguća strategija. Turizam je super stvar, ali trebao bi biti dodana vrijednost i aktivnost. A mi smo sve karte bacili na njega pa imamo 90 dana ekstremne sezonske špice u godini, kada ne stignemo sve odraditi niti forsirati domaće proizvode jer ih nemamo dovoljno. Sve moramo uvoziti jer ničega nemamo dovoljno. Mi za tih 90 dana u godini angažiramo ogromne resurse. Smještajni kapaciteti, apartmani i hoteli, tankovi za pivo i vino, frižideri… sve to stoji prazno sljedećih 270 dana i čeka novu sezonu. Ne koristimo turizam kao zamašnjak na temelju kojeg bi gradili ostatak ekonomije. To jedino radi Istra i to se vidi kada dođete tamo – imate domaći proizvod koji je skup, ali je domaći i nitko se zbog toga ne ljuti. Kad sve zbrojimo, shvatimo da imamo jako malo domaće industrije koja prati turizam”, tvrdi Jakominić.

Dugo su ugostitelji čekali i na novi model fiksalizacije napojnica koji se počeo široko primjenjivati s početkom ove godine, a omogućava kartično plaćanje napojnice preko POS uređaja. Jakominić kaže da je i on to željno iščekivao, ali se razočarao.

“Veselili smo se legalizaciji kartičnih napojnica no odlučeno je da se mora fiskalizirati i gotovinska napojnica. A način na koji je to određeno neizvediv je. To je možda izvedivo u restoranima s Michelinovom zvjezdicom gdje imate tri konzumacije za večer i gdje gostu donesete kuvertu s računom, a on vam da karticu ili gotovinu pa vi to fiskalizirate i imate dva računa. Ali kad radite u kafiću pa vam netko ostavi 20 centi napojnice i ode, vi ste u problemu. On je po zakonu dužan uzeti račun, a vi morate tih 20 centi fiskalizirati točno na taj račun koji je odnio. Znači, ako ne zapamtite broj računa, u prekršaju ste ili s tih 20 centi morate trčati do blagajne kako biste ih pridružili računu. Fiskalizaciju napojnica trebalo bi urediti tako da na kraju dana konobar prebroji koliko je bakšiša dobio i onda to pridruži računima koje je fiskalizirao”, ističe Jakominić dodajući kako “sve što se ovdje radi, radi se nekako bezveze”.

Nije odveć optimističan oko budućnosti ovdašnjeg ugostiteljstva.

“Trebali bi se vratiti desetak godina unatrag i početi sve slagati ispočetka, onako kako treba. Imali smo dobru strategiju s turizmom, no ona je 2016. izignorirana. Došlo je do teškog poremećaja na tržištu povećanjem stope PDV-a. Dio ljudi se vratio u “ilegalu”, investicije su pale u vodu pa sedam godina kasnije imamo situaciju koja nije fijasko, nego aposlutna katastrofa. I navike su se promijenile. Ljudi su sada više kod kuće nego prije, manje se druže javno, više naručuju hranu preko agregatora, a ugostitelji nemaju radnika. Na kraju ćemo u ugostiteljskim objektima imati samoposlužne aparate. Stisnut ćete gumb i dobiti pizzu, a to nije smisao jer pizzu možete ispeći i doma. U ugostiteljstvu se, naime, ne radi o proizvodu, nego o ugođaju. A ako ne dobiješ taj ugođaj, što dobiješ”, ogorčeno se zapitao na kraju Jakominić za N1.