PRIVATIZACIJA MERCANTEA Punac Pava Miloglava kupio poslovni prostor po povoljnoj cijeni, pa ga bespravno proširio

Nastavljamo s pričom oko privatizacije Mercantea, šoping centra koji je napravljen na zemljištu Dubrovkinje Nuove. Prošli put pisali smo kako je nejasno zašto se Dubrovkinja Nuova odlučila ići u ovu investiciju zajedno s Konelom, odnosno što je dobila ovim ulaganjem. Podsjetimo, s našom tvrdnjom slaže se i Državna revizija.

-Iz dokumentacije Dubrovkinje Nuove nije vidljiv konačan obračun dobiti, visina ukupnih ulaganja Dubrovkinje Nuove i Konela, te kakav je financijski rezultat Dubrovkinja Nuova ostvarila ulaganjem nekretnina i novčanih sredstava u zajedničku investiciju – zaključak je Državne revizije.

Danas ćemo se osvrnuti na još jednu čudnu situaciju. Naime, jedan od kupaca poslovnog prostora u Mercanteu bio je Damir Bulić, punac direktora Dubrovkinje Nuove Pava Miloglava. Bulić je kupio 45 kvadrata poslovnog prostora, čiji je još uvijek vlasnik, a gdje se danas nalazi mesnica Zicer. No to je manje bitno. Ono što upada u oči je cijena po kojoj je Bulić kupio nekretninu. On je 2004. godine, za svega 4200 kuna po kvadratu, odnosno za oko 190 tisuća kuna (oko 24 tisuće eura) postao vlasnik spomenute nekretnine kupivši je od tvrtke Mercante d.o.o. Mercante je tvrtka neposredno povezana s Konelom, odnosno suinvestitorom cijelog šoping centra. Naime Đino Kralj je osnivač tvrtke Mercante d.o.o., a ujedno je i član Uprave tvrtke Conell 2 u vlasništvu njegovog brata Antoana Kralja, inače svojedobnog predsjednika Uprave Konel. Zanimljivo je također, da je Đino Kralj bio član Nadzornog odbora Dubrovkinje Nuove upravo u vrijeme kad se dogovarala zajednička investicija oko izgradnje Mercantea.

Postavlja se ključno pitanje: Zbog čega je obitelj Kralj, inače privatni vlasnik spomenutih tvrtki, ispod cijene prodala prostor puncu Pava Miloglava? Kako je moguće da Konel i Mercante u ovom slučaju nije interesirao što veći profit? Je li ovo dokaz da je Konel puno bolje prošao od Dubrovkinje Nuove u gradnji Mercantea, pa su se Miloglavu htjeli odužiti na način da mu puncu ispod cijene prodaju poslovni prostor?

Kada pogledate druge kupce, bit će vam jasno koliko je Bulić prošao povoljno. Jedan nam je kupac, koji je želio ostati anoniman, kazao kako je svoj poslovni prostor platio debelo preko deset tisuća kuna po kvadratu i to tri godine prije Bulića – odnosno svoj je prostor platio skoro trostruko više nego punac Pava Miloglava, iako ga je kupio 2001. godine. Svi dobro znamo da su cijene nekretnina u Dubrovniku od 2001. do 2004. godine konstantno rasle.

Također, Bulić je povoljnije platio prostor čak i od vaterpolista, a poznato je da je tih godina Konel s Jugom imao dobre odnose.

Bivši vaterpolisti Juga Mile Smodlaka i Elvis Fatović, podsjetimo, svoje su poslovne prostore, 2001. godine, odnosno tri godine prije Bulića, platili 4500 kuna po kvadratu bez poreza, što s porezom izađe oko 5400 kuna po kvadratu. Drugim rječima, vaterpolisti Juga su po kvadratu platili oko 1200 kuna više od Bulića, i to tri godine ranije kada su cijene nekretnina bile jeftinije.

Međutim, Damiru Buliću kupljeni prostor nije imao dovoljno kvadrata, pa ga je odlučio proširiti za nadstrešnicu poviše ulaza u mesnicu dobivši time još pokoji kvadrat što se jasno vidi na slici. U projektu Mercante, taj dio je izašao ravno do zemlje, i nije bila predviđena nikakva nadstrešnica. Problem nije što je Bulić širio prostor, već što je to napravio mimo dogovora s ostalim vlasnicima poslovnih prostora u Mercanteu koji su mu bili dužni dati svoj potpis za širenje.

Članak 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je tu jasan.

-Vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine.

Znači svi su suvlasnici trebali dati potpis, ali to se nije dogodilo. Nekoliko vlasnika prostornih prostora u Mercanteu nam je kazalo kako nikad nisu potpisali ništa što Damiru Buliću dozvoljava proširenje svojeg poslovnog prostora.

Ali, on se nije obazirao, dodaju naši sugovornici, nego ga je samo proširio. Treba reći da je upravitelj šoping centra Mercante, bila upravo tvrtka Mercante povezana s Konelom. Vlasnici prostora nisu mogli sami birati upravitelja nekretnine, jer im je u kupoprodajnom ugovoru stajalo da moraju pristati na onu tvrtku koju odredi prodavatelj.

Mercante d.o.o. je prodao prostor Buliću, a ni kasnije mu nisu pravili probleme oko proširenja bez obzira što nije ishodio sve potrebne potpise.

Opet ponavljamo važno pitanje: Je li Mercante na taj način htio pogodovati puncu Miloglava, da mu vrate uslugu zbog zajedničkog investiranja u Mercante gdje je, kako se čini, Konel skupa s bliskom tvrtkom Mercante, bolje prošao od Dubrovkinje Nuove?

Na ovo pitanje će teško biti odgovoriti, jer Dubrovkinja Nuova i njen pravni slijednik Gravosa d.o.o. nema potrebnu dokumentaciju, kako zaključuje Državna revizija, pa i dalje ostaje nejasno što je Dubrovkinja Nuova dobila ulaganjem u Mercante, a što tvrtka Konel, koja je danas u stečaju.

Podsjetimo, Dubrovkinja Nuova dobila je poslovni prostor, parkiralište, plus parking mjesta u garaži, a Konel i Mercante sve ostale prostore. Nije li to čudan omjer, čak i da je Konel uložio znatno više od Dubrovkinje Nuove? Ipak važna stavka u cijeloj priči je vlasništvo zemljišta prije kretanja u samu investiciju, a tu je bila upisana tvrtka koja se nije proslavila privatizacijom.

Više o privitizaciji Dubrovkinje čitajte ovdje.