PRIVATIZACIJA DUBROVKINJE Dogovor Nevena Barača, Mirka Obrvana i Tomislava Tomaša

Prošli put pisali smo o čvrstoj povezanosti tijekom privatizacije Dubrovkinje Trade s Dubrovačkom bankom. Podsjetimo, Banka je Dubrovkinji konstantno davala kredite, nakon čega je u jednom trenutku čak i postala većinski vlasnik Dubrovkinje Trade. Potom je Dubrovačka banka kod Fonda za privatizaciju mijenjala dionice i izašla iz vlasništva, ali je nastavila davati kredite direktoru Dubrovkinje Trade Tomislavu Tomašu. To se događalo krajem 1996. godine.

Godinu dana poslije prvi čovjek Dubrovačke banke Neven Barač ima novi plan s Tomašem, ali ovoga puta i s tadašnjim predsjednikom Uprave Mediator d.o.o. Mirkom Obrvanom.

Barač, Tomaš i Obrvan sklapaju međusobni ugovor o ustupanju potraživanja, umjesto ispunjenja duga. Ugovorom je utvrđeno da Banka potražuje od Dubrovkinje 27 milijuna kuna, te da istodobno identičnu cifru tvrtka Mediator potražuje od Dubrovačke banke. Sporazumom je dogovoreno da Dubrovačka banka svoja potraživanja prema Dubrovkinji ustupa Mediatoru. Drugim rječima rečeno, Dubrovkinja sada više ne duguje ni lipe Dubrovačkoj banci, nego Mediatoru, isto kao što ni Mediator više neće tražiti od Dubrovačke banke da mu se plati, nego će se namiriti iz dugovanja Dubrovkinje.

Zanimljivo, prilikom zaključenja ugovora Tomaš nije obavio novu procjenu vrijednosti Dubrovkinje, iako bi bilo logično da je to uradio, jer su ugovorom i dalje ostalale na snazi hipoteke Dubrovačke banke na nekretninama Dubrovkinje.

Ovdje treba napomenuti da je firmu Mediator, osnovala ni manje, ni više, nego Dubrovačka banka, a predsjednik Uprave Mediatora Mirko Obrvan bio je i član Uprave Dubrovačke banke. Mediator je ustvari na početku djelovanja bila tvrtka-kćer Dubrovačke banke, pa je potpuno nejasno kako joj je Dubrovačka banka mogla dugovati velikih 27 milijuna kuna. Je li taj dug bio fiktivan, odnosno posljedica dogovora Barača i Obrvana? Ako jest, zbog čega su oni htjeli prikazati da Dubrovačka banka Mediatoru duguje 27 milijuna kuna? Odgovor bi mogao biti da se opterećenje Dubrovkinje koje je imala prema Dubrovačkoj banci, prebaci na Mediator, kako bi sutra nekretnine (jer se znalo da Dubrovkinja neće moći vraćati dugove) pod hipotekom završile u Mediatoru, a ne u Dubrovačkoj banci. Na kraju krajeva, koja bi tvrtka pristala preuzeti dugovanja od firme (Dubrovkinje) koja se raspada, grca u dugovima i dijeli otkaze, kad s druge strane navodno ima potraživanja od tada svemoćne banke kao što je bila Dubrovačka?

Ne tvrdimo da je Obrvanu i Baraču to bio plan, ali zanimljivo da su istražni organi to shvatili upravo tako. Nakon puknuća afere Peti ortak, koja je zauvijek pokopala Dubrovačku banku, represivni aparati uhitili su, te pritvorili Barača i Obrvana, te ih, među ostalim, optužili upravo za ovu gore spomenutu radnju. Istražni organi teretili su Barača i Obrvana da su zlouporabom položaja htjeli pribaviti protupravnu korist Mirku Obrvanu, odnosno tvrtki Mediator.

Međutim, predsjednik sudskog vijeća Gašpar Lujak oslobodio je Barača i Obrvana svih optužbi zbog nedostatka dokaza. Na suđenju je svjedočio i tadašnji sanacijski upravitelj Dubrovačke banke Niko Koncul koji je također kazao da ne postoje dokazi koji bi upućivali na pribavljanje koristi Obrvanu, te je također pohvalio Mediator da je on jedan od najboljih komitenata Dubrovačke banke, jer uredno podmiruje svoje obaveze.

Zlobnici će reći da dokaza o preuzimanju i nije moglo biti, jer je to bilo vrijeme kada su se dogovori radili ili usmeno, ili tajnim ortaklukom, o čemu ćemo također pisati u sljedećim nastavcima. Da nije pukla afera Peti ortak, pitanje je što bi se dogodilo s nekretninama Dubrovkinje, te njenim odnosima s Dubrovačkom bankom i Mediatorom. Doduše, i ovako se puno toga neće promijeniti, jer će Obrvan nekoliko godina kasnije postati većinski vlasnik Dubrovkinje Trade i preimenovati tu firmu u In Trend.

Odlukom suda o puštanju Barača i Obrvana, srušen je i dogovor koji je potpisan s Tomašem, te je proglašen ništavnim. Na temelju presude, Dubrovkinja Trade i dalje je dugovala Dubrovačkoj banci 27 milijuna kuna, a Mediator je nakratko ispao iz te priče. Poslije će se uloge oko Dubrovkinje Trade zamijeniti – Dubrovačka banka umrijet će u mukama, a Mediator će biti živ kao proljetni pupoljak, te će dočekati prodaju Konzumu i velikom Ivici Todoriću.