Otkrivamo kako se Pero Vićan povoljno domogao atraktivnog zemljišta Dubrovkinje pored Jugovog bazena

U našem Zelenom feljtonu, danas obrađujemo neizgrađenu parcelu u samom srcu poslovnog Gruža, nedaleko Jugovog bazena, odnosno točnije preko puta takozvane zgrade Grawe osiguranja.

Riječ je o još uvijek neizgrađenom zemljištu, koje je još u Jugoslaviji bilo građevinskog karaktera, a takvo je i danas. Zemljište je, jasno, bilo u društvenom vlasništvu, a njime je upravljala SOUR Dubrovkinja, odnosno točnije njena, nazovimo je tako, tvrtka kćer Dubrovački podrumi.

Početkom devedesetih godina, u vrijeme pretvorbe i privatizacije, SOUR Dubrovkinja se cjepka na više poduzeća, o čemu smo već pisali, a slična je situacija i sa zemljištima koja koristi. Jedni ulaze u jedno poduzeće, drugi u drugo. Međutim, ova atraktivna parcela ne ulazi u nijednu Dubrovkinju, već se kao vlasnik spomenutog zemljišta 1995. godine upisuje tvrtka Dubrovačko primorje, koja je tada također u procesu privatizacije.

Kao razlog zašto se Dubrovačko primorje upisalo kao vlasnik, njegovi čelnici navode da su u Jugoslaviji koristili dio čestice (zemljište o kojemu pišemo sastoji se od dvaju čestica 617/10 i 207/1 k.o. Gruž), odnosno bili njeni vlasnici, no zanimljivo da zemljište nije ušlo u imovinu Dubrovačkog primorja na početku privatizacije, već je uneseno kasnijom dopunog, kako smo već rekli, 1995. godine. Direktor Dubrovačkog primorja u vrijeme privatizacije, bio je, a tko drugi, nego Pero Vićan.

Kao i druge tvrtke u privatizaciji, tako i Dubrovačko primorje prodaje svoje nekretnine. Ista sudbina zadesila je i ovu nekretninu o kojoj pišemo. Dubrovačko primorje, točnije njegov Nadzorni odbor, krajem 1997. godine donosi odluku o prodaji ovog zemljišta, a početkom 1998. godine, te dvije parcele kupuje tvrtka Rut d.o.o. za 27.140 njemačkih maraka.

Državna revizija ističe da je riječ o znatno manjem iznosu od prave tržišne vrijednosti. U svom nalazu pišu da „je utvrđena cijena drugom dopunom iz ožujka 1995. godine procijenjena u iznosu 378 tisuća njemačkih maraka, što je za 350 tisuća maraka više od cijene kuju je platila tvrtka Rut.“  Drugim riječima rečeno, tvrtka Rut ju je kupila za 350 tisuća maraka manje nego što je bila realna vrijednost. Nadalje, u postupku revizije pretvorbe zatražena je dokumentacija u vezi s prodajom navedene nekretnine. Dubrovačko primorje nije dostavilo dokumentaciju te se ne može utvrditi je li proveden javni natječaj, tko je izradio procjenu vrijednosti nekretnine, je li ugovorena cijena uplaćena na račun Društva i plaćen pripadajući porez’, stoji u nalazu Državne revizije.

No, tko je vlasnik tvrtke Rut? U sudskom registru stoji da su osnivači i članovi Uprave te tvrtke bili Luce Butijer i Ane Vićan. Luce Butijer dugi niz godina je zaposlena na visokim pozicijama upravo u tvrtki Dubrovačko primorje, a Ane Vićan je supruga Pera Vićana, i današnja druga najveća dioničarka, odnosno vlasnica Dubrovačkog primorja (ima u svom vlasništvu skoro 22 posto dionica tvrtke). Iako Pero Vićan nikad na papiru nije bio vlasnik tvrtke Rut, jasno je da ju je kontrolirao preko bliskih osoba. Inače, Vićan ima običaj da svoje nekretnine upisuje na njemu bliske osobe.

Zaključak je taj da je Pero Vićan bio u nevjerojatnom sukobu interesu, odnosno da je sam sebi prodao nekretninu, iako ne na papiru. U to je vrijeme, naime, bio direktor Dubrovačkog primorja, a prema ocjeni Državne revizije, tvrtka čiji je bio indirektni vlasnik, domogla se atraktivne nekretnine po super povoljnoj cijeni. Također, Državna revizija je zaključila da uopće nije proveden ni javni natječaj, niti se iz dokumentacije uopće vidi je li nekretnina plaćena. Tadašnji čelnici Dubrovačkog primorja poslali su Državnoj reviziji odgovor u kojem kažu da natječaj nije objavljen, jer je Dubrovačko primorje tada bilo u većinskom privatnom vlasništvu, pa po zakonu nije ni trebao biti raspisan. Istina je da je Dubrovačka banka u vrijeme kupoprodaje bila najveći pojedinačni dioničar Dubrovačkog primorja, ali nije bila većinski vlasnik, jer nije imala više od 50 posto dionica. Naime, prema nalazu Državne revizije, tek je u ljeto 1998. godine imala više od 50 posto dionica, ali zanimljivo da Državna revizija ističe da je popriličan broj dionica Dubrovačkog primorja, Dubrovačka banka stekla na nadasve čudan način (o tome nećemo ovom prilikom).

Osim toga, bi li ijedan privatni vlasnik prodao svoju imovinu debelo ispod cijene, osim ako ne postoji nekakav drugi interes?

Zanimljivo je također da je upravo tvrka Rut otkupljivala dionice Dubrovačkog primorja od malih dioničara i to u ime Dubrovačke banke. Iz toga je vidljivo da su tadašnji direktor Dubrovačke banke Neven Barač i indirektni vlasnik tvrtke Rut Pero Vićan već 'surađivali' na preuzimanju većinskog vlasništva Dubrovačkog primorja. Nakon afere Peti ortak Barač je, upravo zahvaljujući Vićanu, ispao iz igre, a dundo Pero je sam nastavio s pokušajima kontroliranja Dubrovačkog primorja. Kako su nam rekli upućeni u ovaj slučaj,  navodno je Vićan na onoj legendarnoj sjednici Nadzornog odbora Dubrovačke banke, glasao za smjenu Barača, upravo zato jer ga je ovaj kočio u bržem preuzimanju Dubrovačkog primorja.

“Dubrovačka banka je putem tvrtke ‘Rut’ kupila 11.821 dionica od malih dioničara. U kolovozu 1997. sklopljen je ugovor kojim Dubrovačka banka ovlašćuje ‘Rut’, dioničko društvo za računovodstvo, ugostiteljstvo i trgovinu iz Dubrovnika, zastupano po direktorici Luci Butijer, da u svoje ime, a za račun banke otkupi dionice od malih dioničara ‘Dubrovačkog primorja’. Ugovorena cijena dionica može maksimalno iznositi 30 posto nominalne vrijednosti dionica. Banka se obvezala sredstva potrebna za kupnju dionica staviti na raspolaganje društvu ‘Rut’ prema dinamici sklapanja ugovora s malim dioničarima, a ‘Rut’ se obvezao po završetku otkupa dionica od malih dioničara sklopiti s bankom ugovor o prodaji svih otkupljenih dionica, i to pod jednakim uvjetima po kojima ih je otkupilo od malih dioničara. Rut je kao kupac, u prosincu 1997., zaključio ugovore o kupoprodaji dionica sa 150 malih dioničara, od kojih je otkupljeno 28.166 dionica nominalne vrijednosti 100 maraka, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 2.816.600 maraka”, zaključak je Državne revizije koja u svom nalazu ističe više nezakonitosti u tim transakcijama.

Na kraju je Pero Vićan uspio u svom naumu kontrole tvrtke Dubrovačko primorje. Iako danas u svom vlasništvu ima samo 2,42 posto dionica, Dubrovačko primorje kontrolira preko svoje supruge Ane (21,77 posto), svog brata Zdravka (17, 84 posto), te Stane Kesovije, koja je također zaposlenica Dubrovačkog primorja, a dugi niz godina je bliska Peru Vićanu (13,45 posto).

Nevjerojatno, ali istinito, Dubrovačko primorje je 2002. godine, odnosno četiri godine nakon sklopljenog kupoprodajnog ugovora, priznalo da tvrtka Rut, odnosno njen indirektni vlasnik Pero Vićan, nije u potpunosti platio kupoprodajnu cijenu, jer, kako navode, „ratno stanje je uzrokovalo osiromašenost cijelokupnog dubrovačkog područja i dovelo do nelikvidnosti i nemogućnosti pojedinih društva da plaćaju svoje obaveze“. Nadalje navode, da dug tvrtke Rut nije otpisan, te da se i dalje vodi u poslovnim knjigama. Zanimljivo, direktor Dubrovačkog primorja je Pero Vićan (cijelo vrijeme je Vićan direktor Primorja), koji u poslovnim knjigama vodi da mu supruga (odnosno on sam) duguje za zemljište. Da nije riječ o hrvatskoj privatizaciji, mislili bi da je novi nastavak Montyja Pythona.

No što je s zemljištem danas? Tvrtka Rut mijenja vlasnika, odnosno Vićan ju prodaje, a skupa s njom i zemljište. Tvrtku Rut kupuje, i mijenja joj ime u Oštrice d.o.o., varaždinski odvjetnik dubrovačkog porijekla Oleg Uskoković, o kojemu smo pisali u aferi Pokora. Tvrtka je još uvijek vlasnik atraktivnog građevinskog zemljišta, a trenutno je vodi direktor Denis Fudurić.

Pokušali smo doći do cijene po kojoj ju je Vićan prodao Uskokoviću, odnosno vidjeti koliko je zaradio na parceli, no u Zemljišnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku, nevjerojatno, ali istinito, nismo pronašli nijedan kupoprodajni ugovor vezan uz zemljište o kojemu pišemo. Je li ih netko namjerno sklonio kada se tvrtka Dubrovačko primorje našla u središtu skandala nakon afere Vrtovi sunca?

Prema pričama iz dubrovačkih kuloara, na tom mjestu će se graditi luksuzni poslovni hotel, skupa s poslovnim prostorima, a navodno bi liftovima i pokretnim skalinima trebao biti povezan s Montovjernom, odnosno Bourbon Streetom.

Kao investitor spominje se Basler osiguranje, ali u ovom trenutku teško je išta više reći. Kao što smo već kazali, kao vlasnik se još uvijek vodi pravni slijednik tvrtke Rut, a je li to pravi vlasnik, odnosno stoji li tko iza nje, teško je reći.