MEMED O GRUŠKOM TERMINALU 'Sve je to kriminal. Investitori će zarađivati, a Lučka uprava nagrabusiti'

Investitor gruškog terminala tvrtka Dubrovnik International Cruise Port Invesment u vlasništvu francuskog građevinskog giganta Bouygues i turske tvrtke Global Port Holding pokušala je od države izvući garancije koje bi pokrivale isplativost ove investicije. Drugim riječima rečeno, investitori su željeli da im država bude jamac u otplati kredita, potvrdio je za Dubrovački dnevnik član Upravnog vijeća Lučke uprave Dubrovnik i direktor Luke Dubrovnik Božo Memed.

Nije poznato je li resorno Ministarstvo koje uz Lučku upravu Dubrovnik (koja je državna tvrtka) pregovora u ime države o dodjeli koncesije francusko-turskoj tvrtki pristala na državne garancije, ali simptomatično je da je francuska tvrtka Bouxgues već u Hrvatskoj poslovala s državnim garancijama u investiciji Istarskog ipsilona.

Jučer je na sjednici održanoj u Zagrebu pet članova Upravnog vijeća Lučke uprave i to Žarko Koboević, Željan Matić, Jelka Musladin, Božo Memed, te Ivan Margaretić glasalo protiv produljenja roka o potpisivanju Ugovora o koncesiji, jer nisu dostavljene bankovne garancije, te ako do sutra, 15. srpnja, iste ne bude dostavljene, tražit će  se raskidanje potpisanog Predugovora o koncesiji za izgradnju i korištenje Putničkog terminala u Gružu, kojeg je u ime Lučke uprave potpisao ravnatelj Antun Asić.

Dvoje članova Upravnog vijeća Nina Perko i Nikola Beusan iz Lučke kapetanije Dubrovnik htjelo je odobriti produljenje roka. Ovo je već drugi put da investitori traže produljenje roka za potpisivanje Ugovora o koncesiji. Prvi put im je Upravno vijeće izašlo ususret, a sada im nisu željeli produžiti rok. Božo Memed nije siguran hoće li se uistinu otkazati Predugovor o koncesiji, ako investitori do sutra ne dostave bankovne garancije.

-Sve je to mutna priča u režiji Ministarstva na čelu s Ninom Perko uz pomoć ravnatelja Lučke uprave Antuna Asića – oštar je Memed koji dodaje da investitori žele uvesti veliku lučku putničku taksu gdje bi zarađivali ogromne svote samo od pristojbi putnika s kruzera.

-Investitori žele po putniku s kruzera naplaćivati čak 8 i pol eura dok bi sadašnje kruzerske pristojbe i dalje naplaćivala Lučka uprava. Na 850 tisuća putnika koliko ih sada otprilike prolazi kroz grušku luku, to je godišnja zarada od čak 7,2 milijuna eura. Također, žele uvesti i velike putničke takse za putnike kojima bi Dubrovnik bio 'home port', u iznosu od 25 eura po putniku. Sada otprilike 50 tisuća putnika dolazi u Dubrovnik kao home port destinaciju odakle kreću na kružno putovanje brodom. To je otprilike još milijun i 250 tisuća eura zarade. Znači oni bi samo od putničke takse godišnje zarađivali oko 8 milijuna eura. U 40 godina, koliko iznosi koncesija, to je nevjerojatnih 320 milijuna eura samo od putničkih taksi, a izgradnja terminala i pratećih sadržaja, kako smo vidjeli iz prvonagrađenog rada, dođe svega 35 milijuna eura, iako investitori spominju nekakve čudne uloge od 90 i kusur milijuna eura za cjelokupnu investiciju, a u biti prešućuju da u tu investiciju spada i novac koji će dati Lučkoj upravi za koncesiju, i koji neće biti investicija u infrastrukturu. Eto koliko bi im čistog profita ostalo, a još traže državne garancije. Riječ je o jako mutnim i sumnjivim igrama – ističe Memed.

Memed tvrdi kako bi se, zbog putničke takse, povećali izdaci za kruzere koji pristižu u Dubrovnik, te bi se oni bunili, a Dubrovnik bi postao nekonkurentan u segmentu kružnih putovanja. Po jednom ticanju, kruzer koji prevozi 3 tisuće putnika, plaćao bi 24 tisuće eura više nego sada, izračunao je Memed.

-Vjerojatni scenarij bi bio da bi Lučka uprava smanjila svoje kruzerske naknade kako bi Dubrovnik ostao konkurentna luka. Znači dogodilo bi se da bi se omogućilo da privatni investitori zarađuju ogroman novac, a s druge strane država bi zarađivala manji novac od dosadašnjeg – objašnjava Memed.

Dodaje da mu nije jasno kakva je računica Lučke uprave, odnosno države za izdavanje takve koncesije, jer će na koncu, prihodi Lučke uprave biti manji nego što su sada.

-Lučka uprava sada godišnje na području koje se daje u koncesiju, poput primjerice naknade za autobuse ili taksije, štandove i slično utrži 680 tisuća eura, a kada se koncesija dodijeli, ostat će bez tog kolača. Iako se spominje da bi investitori Lučkoj upravi trebali za 40 godina platiti 22 milijuna eura, ja, kao član Upravnog vijeća nigdje službeno nisam vidio tu cifru, nego se spominje da bi se trebala plaćati koncesija po metru kvadratnom u iznosu od 2,64 eura, a pošto ima 25 tisuća kvadrata koji se dodjeljuju u koncesiju, fiksna godišnja naknada bila bi svega 66 tisuća eura. Tome se treba pridodati i varijabilni dio od tri posto prihoda od investitora, koji bi iznosio otprilike 300 tisuća eura, jer vidjeli smo da bi od putničkih taksi uprihodili otprilike 8 milijuna eura, plus 2 do 3 milijuna eura od drugih prihoda poput koncesija za autobuse, najma šoping centra i slično. Možda bi varijabilni dio i mogao biti malo veći, ali ne puno. Ravnatelj Asić je na sjednici Upravnog vijeća jučer kazao kako bi investitori od putničkih taksi zarađivali 70 posto sveukupnih prihoda, a 30% od drugih aktivnosti. Znači investirori bi otprilike uprihodili oko desetak milijuna eura godišnje, a Lučkoj upravi bi išlo 3 posto, negdje oko 300 tisuća eura. Kada to zbrojimo s fiksnom naknadom koncesije dolazimo do cifre od otprilike 366 tisuća eura godišnje koncesijske naknade, što je znatno manje od onoga što sad Lučka uprava zarađuje. Koji je tu interes države da u budućnosti zarađuje manje nego sada? – pita se Memed i sam odgovora na pitanje.

-Riječ je o čistoj korupciji i kriminalu resornog ministarstva uz pomoć Lučke uprave Dubrovnik – zaključuje Memed.

Ravnatelja Lučke uprave Antuna Asića kontaktirali smo da nam kaže svoju stranu priče i odgovori na optužbe Memeda, ali nije bio raspoložen za razgovor. Ako promijeni mišljenje, rado ćemo objaviti i njegovu stranu priče.

Inače, već je izbio skandal  kada se posumnjalo da je natječaj za idejno rješenje putničkog terminala u Gružu po svemu sudeći namješten. Prvonagrađeni rad austrijskog arhitekta Alfreda Michaela Schludera iz Beča u potpunoj je podudarnosti s idejnim rješenjem koje je izradio Konzorcij tvrtki Kamgrad i Bouygues Batiment International u rujnu 2015. godine. Reagirali su dubrovački arhitekti, a danas se oglasila i Hrvatska komora arhitekata koja smatra da pobjednički rad nije smio sudjelovati u natječaju. Komora arhitekata upozorava kako izabrano rješenje ne odgovara UPU-u koji na ovom prostoru propisuje oko 1500 parkirnih mjesta kojih u ovom projektu nema. 

Komora podsjeća ocjenjivački sud da su pod materijalnom i kaznenom odgovornošću obvezni poštivati natječajnu proceduru, a također predlažu da se ovaj rad povuče iz daljnje procedure ili da ga ocjenjivački sud izdvoji te nastavi postupak izbora s ostalim pristiglim radovima.

Maro Marušić