Odlukom Visokog upravnog suda konačno se nastavljaju radovi na Lapadskoj obali, upravo onako kako su planirani i zbog čega je Grad dobio novac iz EU fondova. Za izgubljene mjesece i tome pripadajuće dodatne troškove nitko neće odgovarati, kamoli obeštetiti Grad. Jer imamo sudstvo kakvo imamo. Mato se živ čudi kako je  Upravnom sudu u Splitu trebalo 10 dana da tu odluku proslijede odvjetniku Grada, jednako kao što su istom  tom sudu trebala tri mjeseca da žalbu proslijedi Visokom sudu. Ogorčeno je konstatirao kako je potpuno nezakonitu odluku donio sudac koji je očito imao interes pogodovati vlasniku Marine. Baš se snervao naš Mato, gotovo kao da živi u nordijskim zemljama pa nema pojma koliko nam je sudstvo premreženo korupcijom i interesima, dok  upravo  zbog dugotrajnosti postupka i pravne nesigurnosti, hrvatsko gospodarstvo ne raste kako bi raslo u nekoj uređenoj zemlji.  Pritom brojna  ulaganja ili bježe iz Hrvatske ili ju zaobilaze u širokom luku. Novac iz Fonda za oporavak od čega je prva, nikad veća kuverta, već stigla u Hrvatsku, utrošit će se u jednom segmentu i na državnu upravu i Pravosuđe, što je itekako korisno. Nažalost, ustroj u glavama svih onih koji su zauvijek zasjeli u svoje pravosudne fotelje i koji se ponašaju kao svete zaštićene krave, nikakav novac u sustavu neće promijeniti. Jedino kazne, gubljenje fotelja, jednako kao i sudski progon svih korumpiranih, od predsjednika sudova do sudaca. U tom kontekstu ne treba zaboraviti kako  SOA, u svom godišnjem izvještaju, upozorava na korupciju na svim razinama koja opasno ugrožava državu. Ne bi li bilo logično da SOA na osnovu svojih saznanja podnese i kaznene prijave i prisili Odvjetništvo na djelovanje? Jer njihov posao je, uz obavještajnu djelatnost, upravo sigurnost RH. Ako je ona ugrožena zbog korupcije, a po njihovom izvješću jest, onda oni moraju reagirati. Naravno i djelovanje državnog Odvjetništva u istrazi može trajati godinama što smo lijepo vidjeli na primjeru zagrebačkog gradonačelnika. Da je ostao živ i slučajno opet dobio izbore, istraga bi se nastavila još nebrojeno godina. Tako funkcionira sustav.  Bez suštinskih promjena i strukturnih reformi ništa se ni dalje neće promijeniti na bolje, već ćemo i dalje imati sudske procese od 15 i kusur godina. I da, imat ćemo sve ugroženiju sigurnost i opstanak Hrvatske. Tko to ne vidi, slijep je kraj zdravih očiju.

Upravo neki dan slušali smo kako je ratni zločinac prema odluci EU suda za ljudska prava dobio pet tisuća eura odštete i sudske troškove od RH zbog 11 godina dugog postupka u kojem još uvijek nema pravomoćnu presudu. Pritom smo saznali kako su presude dva puta padale na Vrhovnom sudu, znači dva puta vraćane na suđenje iz početka. Treba imati na umu da Vrhovni sud može i ima pravo preinačiti presudu i završiti agoniju. Ali nije ih briga, to bi zahtijevalo trud i rad na obrazloženju presude. Ne da im se tramakati. Vrijeme nije faktor koji zanima Vrhovni sud pa čak ni onda kad to u finalu košta vlastitu im državu.  Najjednostavnije je vratiti na ponovno suđenje. Zanimljivo je da se u istom tom predmetu na upit Ministarstvu pravosuđa odgovor čekao tri godine. Tri godine je našem vrlom Ministarstvu trebalo za odgovor. Koliko godina traje kad je odgovor zahtjevniji od ovog? Za otpravak svake presude čeka se najmanje tri mjeseca do sasvim uobičajenih šest mjeseci. Kad se tako promotre stvari naš Mato nije ni svjestan koliko ima sreće i kojom gotovo fantastičnom brzinom je dobio presudu, nakon koje može nastaviti s radovima. Da  hrvatski gospodarstvenici presude dobiju u periodu od sedam ili osam mjeseci pa čak i do godine i pol, ne bi strahovali ulaziti u nove investicije.

Za to vrijeme se naš Zoki, osim što je predsjednik Hrvata u BiH pa onda tim slijedom i predsjednik onih u Njemačkoj, Čileu, Austriji, Irskoj i šire, u slobodno vrijeme bavi i psihologijom.  Zato je smatrao potrebnim komentirati  stravično ubojstvo troje djece, koje je počinio njihov otac u zagrebačkom kvartu Mlinovi. Njegova stručna analiza glasi ovako: „Ljudska narav je nepredvidiva, nasilna, posebno muškaraca, posebno kad polude, popiju, kad se osjećaju frustriranima, kad ih društvo odbaci. Dakle, tu vreba jedna permanentna opasnost“. Eto, sad znate kako stvari stoje pa pripazite na muškarce oko sebe koji su permanentna opasnost. Da ne bi poslije bilo kako vas Zoki nije upozorio. Eto vas.