Pjevačica Nina Badrić prije koji dan pojadala se na društvenim mrežama da su zbog korona-mjera mnogi glazbenici gladni.

-Moje pjesme i moj posao nisam samo ja. Moje pjesme čini najmanje 15, ako ne i više ljudi koji sa mnom sudjeluju u stvaranju moje karijere od prvoga dana. Ajmo to tako nazvati, mi osobe koje su prepoznate u javnosti, koje stoje u fronti i koje vi vidite su kao nosači aviona ispod kojih stoji još 15 obitelji o kojima se brinemo sve ove godine i financijski i ljudski i na svaki mogući način. To su ljudi koje možda vi ne vidite, a neke od njih i vidite. Za početak moj prateći bend. Od ljudi koje ne vidite, tu su vozači, organizatori koncerata, to su ljudi koji nose opremu, koji lijepe plakate, koji se bave PR-om, koji vode poslove u uredima i koji rade za mene. Od ovoga posla ovisi egzistencija mnogih ljudi i vjerujte mi da su mnogi ostali gladni i doslovce krpaju kraj s krajem. Molim ministarstvo da se očituje po pitanju nas glazbenika i da nam otvori mogućnost da ponovno počnemo raditi – napisala je Nina Badrić.

Njen kolega Mladen Bodalec složio se.

-Čovjek se osjeća frustrirano, ne znaš čemu se nadaš, što da misliš, na neki način od toga živiš. Frustriran si da ne radiš ono što voliš i što te oplemenjuje!

Hus iz Parnog valjka je također na istom tragu.

-Mi bi u normalnom vremenu imali 20 do 30 koncerata, a sad nemamo ni jedan, od nove godine ni jedan. Pokušavam koliko mogu zadržati optimizam, nije lako, nedostaje mi svirka, jednostavno ogromna praznina.

Javila se i Indira.

-Ne čupamo kosu samo mi izvođači nego, vjerujte mi, svi vlasnici klubova. Ja sam od početka pandemije do sada otkazala 30 koncerata. Svaki dan pišem i brišem koncerte na žalost mojih fanova zbog toga što se mjere mijenjaju iz tjedna u tjedan. Moj sektor je najviše pogođen, mi smo još uvijek u lockdownu. Mi smo jedan povezan lanac i moći ćemo vrlo kratko jer ova situacija je uistinu postala katastrofalna za glazbenu industriju – kazala je Indira.

Čitam ove ispovijesti najpoznatijih hrvatskih glazbenika, ali ih pretjerano ne žalim. Zašto imam tako tvrdo srce, pa ljudi nisu ništa krivi, nisu nikome ništa ukrali, nisu napakostili, a sada im ne daju da rade? Naravno da su mjere Stožera smiješne. Mogu se raditi procesije, može se čitav HDZ na izborima ljubiti i grliti, a glazbenici ne mogu organizirati koncerte, jer je teško zadovoljiti socijalnu distancu. Čitava ova situacija s koronom i dalje mi je luda, brojni ljudi, ne samo glazbenici već su ostali bez posla i tek će ga izgubiti, zbog stresa i neizvjesne situacije mnogi će dobiti rak i brojne druge boleštine, puno opasnije od korone - čitave ekonomije se urušavaju zbog bolesti koja je u Hrvatskoj u posljednjih pet mjeseci uzela sto i nešto života, isto onoliko koliko ih inače svaki dan umire u Lijepoj našoj. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

No, to nije poanta ovog teksta. Želim kazati da Ninu, Indiru i ostale mainstream glazbenike pretjerano ne žalim, jer su u onom normalnom svijetu koji smo živjeli nekoć u dalekoj prošlosti, oni zarađivali i više nego dobro. Sjetimo se samo nastupa za Novu godinu. Desetke, ponekad i stotine tisuća eura dobivali su glazbenici za novogodišnje nastupe. Naravno i ostali koncerti tijekom godine bili su im lijepo plaćeni. No, to je tek dio njihove zarade. Lijepu lovu dobivali su i od nastupa na raznim televizijama, A strana, B strana, kako li se zove, pa onda Voice, Super talent i svi drugi spektakli za vikend razonodu u dugim zimskim mjesecima. Tu su naravno i reklame, te tantijemi od ZAMP-a.

Kada se sve zbroji i oduzme, Nina, Indira, Maja Šuput, Vanna i slični zarađivali su daleko iznad prosječnih primanja. Naravno, rekoh već oni su to lovu zaslužili, nisu je nikome ukrali, i s tim nemam nikakvih problema. Ali zašto onda uopće pišem ovaj tekst?

Zato jer postoje brojni glazbenici koji su u puno goroj situaciji od ovih najpoznatijih, i njih iskreno žalim. Njih su ove mjere Stožera do kraja razvalile i natjerale na prosjački štap. Uzmimo samo sve one pobjednike Voicea i SuperTalenta. Iako ih je žiri hvalio da imaju vrhunske glasove, samo rijetki su uspjeli snimiti album, a kamoli nešto više. Tko zna gdje su svi oni danas? Rade kao konobari, sobarice, kuhari, i isto tako im prijeti otkaz, a prava prilika im u glazbenoj industriji nikad nije bila pružena. Ti glazbenici za mene su pravi heroji. Ujutro tuku smjenu u vrućoj kuhinji, a popodne se bave glazbom. Rade to iz čiste strasti, nemaju čitav onaj tim Nine Badrić koji se brine o svim popratnim sadržajima. Nemaju nikoga da ih progura na udarne termine na televiziji i radijima.

Ili recimo sve one bendove koji nastupaju po hotelima. I oni su u ovoj krizi ostali bez ikakvih primanja, a nisu ništa lošiji od Nine ili Vanne, samo se eto spletom okolnosti nisu našli na A strani, nego moraju svirati u hotelu A kategorije. Tek se oni ne mogu nikome požaliti, jer njihove Facebook statuse neće prenositi nijedan veliki medij. Ti su glazbenici puno veće žrtve od Indire ili Maje Šuput. I u normalnoj poretku stvari oni jedva sklapaju kraj s krajem, a sada u koroni pogotovo.

Najžalosnije od svega što je dobar dio njih završio glazbene akademije, sjajni su u izvedbi klasičnih i jazz djela, ali nije glazba skijanje, pa da imaš egzaktne pokazatelje - najbrži si, što znači da si najbolji. U glazbi, kao i u drugim umjetnostima, puno toga se mora poklopiti da bi mogao lijepo živjeti, čitaj mora te netko progurati, a često sistem ne želi nove igrače da ne bi morao dijeliti kolače. Svi ovi koji se sada žale su dio tog sistema, vrata su im odavno otvorena i fućka im se za sve one glazbenike koji nemaju njihova primanja i jedva sklapaju kraj s krajem i u normalnim okolnostima, a kamoli ne sada.

Ti glazbenici, kojima je muzika strast i bave se njome unatoč što i inače teško od nje žive su najpogođeniji u ovoj korona krizi. Za njih imam puno više suosjećanja nego za izvođače koji samo u novogodišnjoj noći zarade više nego ovi u čitavoj sezoni znojeći se na taracama hotela ispred pijanih britanskih gostiju.

Netko će sad reći, pa tržište formira cijenu, Ninu publika više voli od glazbenika koji toliko ne zarađuju. Da, to je istina, ali to je ujedno ne znači da je ona veći umjetnik od njih. Meni osobno Punčke su neusporedivo bolje od pjesama Nine i Vanne (unatoč činjenica da njih dvije imaju sjajne glasove), jer umjetnost nije plivanje pa da znaš da je Michael Phelps najbolji.

Te Punčke, kada ih već spominjemo, raspale su se i prije korona krize, jer su teško živjele od glazbe. Pjevačica benda sreću je otišla tražiti u daleku Australiju, i pitanje je li trenutno uopće može živjeti od glazbe. Mainstream medije njena priča uopće ne zanima. Eh, kako je to nepravedno. Ja kad slušam Ninu Badrić, čujem dosadu, a kada slušam Punčke i slične izvođače, osjećam nevjerojatnu energiju.

Tim sjajnih glazbenicima izvan sistema koji su daleko od nagrada, priznanja, radijskih i televizijskih emisija, kriza je oduvijek i zauvijek. Njima ne treba korona da ih egzistencijalno uzdrma, oni uvijek plešu na rubu. Ali unatoč svim poteškoćama bave se glazbom, jer je vole i ne kukaju na Facebooku da su gladni.