Ne znam za vas, ali ja kad umrem idem direkt u pakao. Naime, biskupi su ovih dana kazali da je neizlazak na parlamentarne izbore veliki grijeh propusta, a ja izać' neću. Zašto sam takav grješnik pa da neću odvojiti uru vremena – koje u mom slučaju uopće nije novac – i otići zaokružiti nekoga tko mi se najviše sviđa? U tome i jest problem, nitko mi se ne sviđa, a odlučio sam da ovoga puta glas neću dati manjem zlu.

HDZ

Što reći za stranku za koju nijedan glasač nikad nije glasao? Nikad ta stranka nije dobila nijedan neutralni glas što dovoljno govori o kakvoj se ekipici tu radi. Za HDZ glasaju samo ljudi koje od nje imaju direktne koristi plus nepismene ruralne babe i đedovi s manje od pet razreda osnovne škole. Nažalost, broj uhljeba koji od HDZ-a imaju koristi je enorman, pa se ta stranka uvijek bori za pobjedu. Stotine tisuća članova plus njihove uže i šire obitelji, pa onda povlašteni branitelji koji su dobili mirovine jer su u ratu pijani pali s kamiona, pa onda svi zaposleni po podrumima općina i županija i tako dalje i tako dalje. HDZ nema glasače, ta stranka ima stotine tisuća povlaštenih i podobnih koji ustvari glasaju za svoje sitne beneficije i nije ih briga što su prodali svoje ja za liniju lakšeg otpora dobro podmazanog analnog otvora.

SDP

Prosječni glasač HDZ-a apsolutno ništa neće izgubiti ako glasa za SDP, jer je SDP je veći hadezeovac od HDZ-a. Ljudima znaju tu i tamo dojaditi sve korupcijske afere HDZ-a, pa svako nekoliko izaberu SDP, ali oni na vlasti ne naprave ništa zbog čega su ih glasači izabrali. Puna su im usta reforma, ali nijednu nikad ne provedu. Pa im se onda glasači uredno osvete na sljedećim izborima, a SDP nikad ništa ne nauči iz tog iskustva. Umjesto da provedu reforme i dobiju sljedeće izbore. Ali njihov strah od branitelja i Crkve graniči s psihijatrijskim poremećajima i sigurno zaslužuje poglavlje u medicinskim knjigama s dijagnozom F. Jedino što novo nude na ovim izborima je legalizacija marihuane. Vidjet ćemo hoće li birači popušiti to predizborno obećanje, ili im je ipak draže šmrkanje.

Domovinski pokret

Glas za Domovinski pokret glas je za bolje jučer – za ono vrijeme bez pismenosti i obrazovanja, bez perilica za pranje robe i suđa, bez mikrovalnih, bez klima uređaja, bez ikakve želje za napretkom. Sve što ti treba je Biblija i spremnost za dom bez struje i vode. Za Hrvatsku! Za Domovinu! Za suverenitet! Za nezavisnost! Vjera, ljubav i domovina njihov je ekonomski program. Zaista, čudna stranka čudnog imena…

MOST

Još jedna čudna stranka čudnog imena, koju je najbolje opisala slavna pjesma ABBA-e.

Ra, Ra, Raspudić

Lover of the Neretva spin

There was a Grmoja that really was gone

Ra, Ra, Raspudić

Filozofski fakultet greatest love machine

It was a shame how he carried Cuba T-shirt on

Možemo

Može bit da bih glasao za Možemo da im se nije priključio RF. Nažalost nije riječ o Rogeru Federeru, nego Radničkoj fronti. RF zagovara demokratski socijalizam. Osobno mislim da je to sustav budućnosti koji će zamijeniti kapitalizam. Pa kako onda neću glasati za ovu koaliciju kada su mi simpatični i još k tome smatram da je demokratski socijalizam, kojeg zagovara Radnička fronta, dobar model budućnosti? Iz jednostavnog razloga što Radnička fronta, kao i slične inicijative u svijetu, nisu razradile kako bi taj demokratski socijalizam u praksi trebao izgledati. Što s firmama, hoće li one biti u vlasništvu radnika, što s obrtnicima, frizerima, prijevoznicima…? Hoće li država određivati tko se čime mora baviti u poslovnim prostorima na Stradunu? Potjerati suvenirnice iz stare dubrovačke jezgre i prenamijeniti ih u radnička odmarališta? Još uvijek nije sazrelo vrijeme za demokratski socijalizam, svijest ljudi je još uvijek niska, pa niti ja, niti Katarina Peović za života nećemo dočekati uvođenje tog sistema (vjerojatno neće ni naša djeca). Ogroman problem s Radničkom frontom što nema potanko razrađen sustav i samim tim njihov dolazak na vlast prouzročio bi kaos. Često u svojim istupima bauljaju s radikalnim rješenjima koji plaše birače, a uostalom demokratski socijalizam i nije provediv sve dok dobar dio svijeta ne prigrli slična rješenja. A za to treba narasti svijest ljudi koji sami žele promjene u tom smjeru. To sad još uvijek nije slučaj.

HNS, HSLS, Bandić, Reformisti i slične stranke

Te stranke, bez ideologija i programa, išle bi u koaliciju s kime god samo da se dočepaju vlasti, nebitno je li riječ o HDZ-u, SDP-u, Hitleru, Mussoliniju ili krapinskom neandertalcu. Oni su zarazna bolest, koji opstaju isključivo kao paraziti hraneći se tijelom domaćina relativnog pobjednika izbora. Prodat će sva svoja izborna obećanja i ideale za nekoliko fotelja.

Živi zid

Njihov program je oduvijek bio genijalan. Bill Gates, ravne ploče, masoni, ovi, oni. Umalo se nisu pobili zbog eura iz Europskog parlamenta, kakve legende. Preziru banke i kredite, ali zato vole gotovinu. Ne Antu, nego kantu. Novaca.

Kerum

Kerum mi je legenda. Još mi u ušima odzvanja njegov odgovor na ono novinarsko pitanje: Zašto ste zaposlili rodbinu? „Pa neću, valjda, tebe“, iskreno je rekao, baš kao i nedavno u Otvorenom kada je kazao da će koalirati s pobjednikom. Za razliku od onih parazitskih stranaka, Kerum mrtav hladan kaže da bi bez problema koalirao s HDZ-om, SDP-om, Hitlerom, Mussolinijem, krapinskim pračovjekom…, s bilo kim tko pobjedi. Ako ništa, čovjek je, unatoč tome što je klasična štetočina, iskren, što je vrlo rijetko u politici. Na kraju krajeva po čemu je on Split vodio gore ili bolje od političara iz drugih stranaka? Ali bar je zanimljiviji. Dugo sam se dvoumio da njemu dam glas, ali to bi ipak bio veći grijeh od neizlaska na izbore.

Pametno i Stranka s imenom i prezimenom

Stranke centra koje zagovaraju znanost i poduzetništvo. Zvuči lijepo, ali da ne graniči s fašizmom Crkve. Marijana Puljak i njen suprug Ivica često u javnosti istupaju kao mesije znanosti, što samo po sebi nije loše do neke granice. No kad čujem Ivicu Puljka koji je toliko uvjeren da ne postoji Bog odmah pomislim na Crkvu koja je toliko uvjerena da će homoseksualci u pakao. Ni jedni, ni drugi nemaju pojma, a nastupaju kao da su to konačne istine. Zar ne bi Ivica Puljak kao znanstvenik trebao ostavljati mogućnost za sve dok se to ne dokaže? Što se tiče postojanja Boga, tu nema čvrstih dokaza ni za, ni protiv. Ostavi onda mogućnost otvorenu, reci da ne znaš, je li to zaista tako teško? Znanost je puno dobroga učinila tijekom povijesti, njena dostignuća su zaista fascinantna, ali o puno toga nema pojma. Počevši od korone, pa nadalje. Problem s znanstvenicima je taj što nikad neće priznati svoje neznanje, nego će samouvjereno tupiti razne teorije i sami sebi skakati u usta. Dovoljno je vidjeti što su Đikić i Rudan govorili tijekom epidemije. Jedan dan su zaključivali da je gripa, drugi da je smrtonosna bolest nikad viđena, treći da je karantena dobra, četvrti da nije... Zar je tako teško reći ne znamo, ali trudimo se shvatiti? Kada nas znanost uvjerava u nešto što ne zna to je isto što i kada nas Crkva uvjerava u nešto o čemu pojma nema. Jednom riječju teški radikalizam i fašizam.

Moj kandidat za kojeg bi glasao

Kada slušaš kandidate zvuče kao da o svemu sve znaju. A nemaju mrtve veze. Moj idealni kandidat bio bi onaj tko će na barem polovicu pitanja odgovoriti s NE ZNAM. Pojma nemam kako ćemo državu izvući iz ove krize, ali poduzet ćemo neke korake koje su svima jasni da će donijeti boljitak. Ukinut ćemo županije, besmislene agencije, smanjiti općine, štedjeti na BMW-ima, napravit ćemo reviziju povlaštenih mirovina, pokušat ćemo omogućiti bolju skrb bolesnima od teških bolesti, a ne smiješne korone... NE ZNAM hoćemo li uspjeti, ali trudit ćemo se. To bi bilo sasvim dovoljno da nekome dam glas. Pored svih ovih brutalnih znalaca koji o svemu sve znaju, ja bih svoj glas dao nekome tko ne zna. Političkom Sokratu čiji bi izborni program bio Znam da ništa ne znam!