Kao što su vjesnici proljeća sunce, cvijeće, pupoljci na stablima, tako su i vjesnici političke kampanje izborni slogani, promotivni plakati, isprazna obećanja... Kao što pred proljeće udaraju marčane bure, kao suprotnost suncu i toplini koja nam se bliži, tako i pred izbore, u jeku kampanje, bude burno i žestoko među kandidatima. Padaju optužbe, kritike, podmeću se noge, čine razni spinovi i ostale međustranačke nepogode.

Ovih dana u Dubrovniku dogodilo se nešto prilično neočekivano, a riječ je o povlačenju kandidature. Naime, SDP-ov Jadran Barač odustao je od utrke za gradonačelničku poziciju jer je sinoć pritvoren, nakon što je došao u policiju i priznao kako je revoltiran tijekom svađe sa susjedom, koji mu je inače rođak, opasno zaprijetio.

"Dugogodišnje obiteljske razmirice, prepune šikaniranja, uvreda pa i prijetnji od strane meni bliskih osoba, kulminirale su događajem koji se zbio u subotu, kada sam, priznajem, reagirao na krajnje neprimjeren način. Policiji sam se sam predao i priznao ono što mi se stavlja na teret. Uzimajući u vidu ozbiljnost situacije, kao i funkcije koje obnašam kao javna osoba, a vjerujem da javne osobe trebaju biti primjer svima drugima u društvu, ovim putem najavljujem povlačenje iz utrke za gradonačelnika Grada Dubrovnika te podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika gradske organizacije SDP-a Dubrovnik. Žao mi je zbog onoga što se dogodilo. Moja obitelji mi je na prvom mjestu, i stoga o ovoj temi ne bih htio više govoriti, zbog čega vas molim za razumijevanje", napisao je danas Barač u oproštajnom priopćenju medijima.

Propali su tako planirani SDP-ovi izborni slogani, strategija i kombinatorika, sastavljanje lista... Sve je palo u vodu praktički preko noći samo zbog jednog incidenta. Koliko je događaj ozbiljan znaju akteri tako da je nezahvalno bilo što nagađati. No, pitanja se otvaraju na drugom polju, a riječ je o odgovornosti koja je praktički nepoznanica na ovim prostorima u politici i javnom životu.

Svjedoci smo kako svako malo političari odlaze u pritvoru zbog sumnje za korupciju, a optužbe za očigledna pogodovanja su praktički svakodnevica. Nedavno smo u Dubrovniku imali incidenate koji su povlačili pitanje odgovornosti pa nismo baš bili svjedoci kako su akteri odstupili.

Uvijek su tu neke okolnosti uz pomoć kojih se grčevito drže za svoje pozicije. Zapravo je cjelokupno društvo naviknuto na razna opravdanja koja nas uvjeravaju kako ljudi eto čine pogreške, događaju se propusti, a u krajnju ruku možda i neka mračna sila tim istim ljudima želi smjestiti i zauzeti njihova mjesta.

Županijski vatrogasni zapovjednik vozio je u alkoholiziranom stanju i skrivio prometnu nesreću nakon čega je stavio mandat na raspolaganje; ljudi su mu davali podršku i ostavka u konačnici nije prihvaćena od strane njegovih nadležnih. On i dalje izvrsno obavlja svoj posao, uvijek je na raspolaganju svima, a propust je iza njega. Omiljeni policijski načelnik s Grude navodno je seksualno uznemiravao kolegice za što su ga one prijavile. Službenik je za sad suspendiran, a vjerojatno mu nije palo na pamet samoinicijativno podnijeti ostavku nego je još dobio podršku dijela javnosti i uz to mnogobrojna tumačenja svojih postupaka kako nije ništa loše mislio s tim djevojkama. Imamo i slučaj cijepljenja preko reda od strane liječnika koji se opravdavaju kako pravila uopće nema pa samim time ne postoje ni zakonitosti reda. Javnost ponovno podijeljena, stižu podrške i opravdanja koja uvjeravaju kako nekoliko doza za prekoredno cijepljenje nije propalo te da su oni učinili jedino moguće ispravno. Ima tu još hrpa primjera poput pravomoćno osuđenih kandidata, čudne prodaje i kupovine zemljišta, zapošljavanja preko veze, naplaćivanja suludih iznosa za javne usluge... Sve to prolazi bez imalo odgovornosti s puno opravdavanja i negiranja krivnje.

I sad se vraćamo na slučaj Jadrana Barača koji je sa svojim postupkom učinio potez kao da je u Švedskoj.

Što se, dakle, događalo u onih nekoliko sekundi kada je Barač susjedu zaprijetio, što mu je ovaj rekao pa je tako vulkanski gnjevno reagirao? Je li imao opravdanje na uvredu odgovoriti uvredom pa čak i prijetnjom? Što se događalo u njegovoj glavi da tako reagira pred kampanju za lokalne izbore i bez imalo mudrosti je kazao što mu je na srcu?

Možda je čak u neku ruku Baraču i laknulo jer ne mora ići u utrku koju vjerojatno ne bi dobio jer, bez obzira na incident, šanse za njegovom pobjedom bile su male. Tijekom svoje političke karijere doživljavao je brojna šikaniranja u vlastitoj stranci, a kao oporba često je bio usamljen u nastojanjima da istjera pravdu što ga je ponekad, gledajući iz kuta čopora, stavljalo u uzaludnu poziciju. Dubrovački SDP bez njega izgubio je priliku da doživi proljeće u svojoj stranci, osvoji nešto više mandata i pozicionira se kao ozbiljna politička opcija koja okuplja kvalitetne ljude. 

Da je pak odlučio nakon ovog sukoba izaći na izbore, zasigurno bi tijekom cijele kampanje nosio težak teret koji bi mu njegovi konkurenti svako malo izvlačili kao argument da ga poklope.

Možda je zbog svega toga sad već bivši SDP-ov gradonačelnički kandidat ispao kukavica jer nije imao snage izaći i boriti se do kraja. Da je član neke druge stranke mogao je ovaj potez iskoristiti u svoju korist i opravdavati se kako je žrtva. Barač je u ovom slučaju odlučio ići putem svoje savjesti. I svoga želuca. A to, kao i pitanje morala, odavno ovdje ne stanuje.