Svakakvih sam smiješnih stvari vidio u životu, ali kapitalizam je najsmješniji. Svaki dan gledam taj kapitalizam kako se koprca sa svojim glavnim postulatom – slobodnim tržištem – i crkavam od smijeha. Slobodno tržište je po suvremenoj definiciji, tržište bez državne ekonomske intervencije i regulacije, osim za slučajeve kada se regulira da bi se spriječile nezakonite radnje.

Drugim riječima, tvrtke se slobodno natječu na otvorenom tržištu, a kupce privlače oni koji uspiju postići adekvatan omjer cijene i kvalitete. Zvuči u teoriji sjajno, konkurencija potiče nadmetanje i na kraju tržište osvoji onaj tko je najbolji. Međutim, kao što mu i samo ime kaže, slobodno tržište je slobodno, i kad ga se pusti, često zna napraviti kaos.

Uzmimo primjer liberalizacije taksija. Povećan broj taksi vozila u Dubrovniku i Hrvatskoj doveo je do bolje kvalitete i manjih cijena što je s jedne strane fenomenalno – prijevoz za građane i turiste je jeftiniji, te se smanjuju prometne nesreće preko vikenda, ali s druge strane je kaos – liberalizacijom taksi tržišta povećavaju se prometne gužve pogotovo u malim gradovima kao što je Dubrovnik, a isto tako vozači moraju više voziti da bi jednako zaradili što povećava njihov umor i opet može dovesti do nesreća.

Ista stvar je sa slobodnim tržištem restorana – povećava se ponuda i kvaliteta, ali centri turističkih gradova pretvaraju se u same stolove, a ulicama i trgovima ne može se više hodati, a kamoli da se djeca igraju. Gradonačelnik Mato Franković upravo na tom tragu najavljuje kako Grad Dubrovnik neće više davati u zakup javne površine unutar zidina. Jasan je motiv koji stoji iza te njegove odluke – ne želi pretvoriti grad u jedan veliki restoran, ali opet ta njegova intervencija zalazi u slobodno tržište. Postavlja se pitanje: ako živimo u kapitalizmu i slobodnom tržištu, zašto se ne bi otvarali novi restorani koji će još više poboljšati ponudu i kvalitetu? Ovi koji su do sad otvoreni, ovom se odlukom mogu opustiti – pasti na kvaliteti, a da ne spuštaju cijene.

U posljednje vrijeme govori se kako će se liberalizirati i tržište vodiča. To znači da neka kineska turistička agencija u budućnosti više neće morati uzimati lokalnog vodiča, već da znamenitosti po Dubrovniku može objašnjavati netko tko se rodio u Xianu. Liberalizacijom tržišta vodiča novac koji zarađuju stanovnici Dubrovnika otišao bi u ruke stranim kineskim agencijama.

Možda i najliberalnije tržište je ono charter brodova. Većina chartera u vlasništvu je inozemnih tvrtki, koje često kao skipere uzimaju ljude iz Poljske, Češke i svih drugih krajeva svijeta spuštajući cijenu skiperaže (pričamo o jedrilicama i katamaranima koje većinom plove kao flotile). Tom mladom Poljaku zanimljivo je voziti brod u nekoj atraktivnoj zemlji i zabavljati se s mladima, pa mu uopće nije važno koliko zarađuje. Na kraju cijele priče, vrlo mala zarada od tih flotila za zabavu ostaje u Hrvatskoj. Vlasnici inozemnih chartera trljaju ruke – imaju jeftinu radnu snagu i tako gomilaju zaradu.

A što tek reći o Airbnb ekonomiji? Slobodno tržište internetskih stranica za smještaj turista dovelo je do toga da je jednim građanima sjajno, a drugima pakao. Razlika je samo u tome jesu li imali sreće da im baba ostavi apartmane, ili ih božica Fortuna nije pomazila, pa su podstanari. Cijene dugoročnog najma, ako uopće ima takvih stanova, su astronomske, kao i cijene za kupnju nekretnine. Nije ovo samo slučaj u Dubrovniku, nego i na svim lokacijama u svijetu koje su zanimljive turistima. Epilog priče je da lokalno stanovništvo koje nije imalo sreću naslijediti nekretnine više nema gdje živjeti, te da gradovi umiru, a njihovi se centri pretvaraju u restorane do kojih turiste vode kineski vodiči s jeftinim taksijima.

Prije nekoliko dana sud u Kanadi donio je presudu prema kojoj dopušta gradovima da uvede lokalna pravila za iznajmljivanje stanova. Prema toj novoj regulativi, oni koji budu željeli iznajmljivati stanove na digitalnoj platformi morat će živjeti u tim stanovima, neće u jednom trenutku smjeti iznajmljivati više od tri sobe i morat će se registrirati lokalnim vlastima. Gradonačelnik Toronta John Tory kazao je da je presuda 'dobra vijest za građane Toronta i korak u pravom smjeru kad se radi o reguliranju kratkoročnog najma i održavanju grada mjestom za život'. Slični stavovi mogu se čuti i iz Pariza, čiji su dužnosnici za manjak ponude nekretnina za dugoročni najam također okrivili Airbnb. Gradonačelnica Anne Hidalgo početkom tjedna najavila je da će se u 'potpunosti predati' zauzdavanju Airbnba i zaprijetila je čak i njegovom potpunom zabranom u određenim dijelovima centra Pariza. Hidalgo je već ranije uvela regulativu koja ograničava vlasnicima nekretnina iznajmljivanje na 120 dana godišnje i prisiljava ih na registriranje s gradskim vlastima.

Problem je narastao do takvih razmjera da je ljetos deset velikih europskih gradova u pismu od Europske unije zatražilo pomoć u borbi protiv Airbnba i sličnih platformi. U pismu su naveli da 'eksplozivan rast' kratkoročnog najma mora biti na programu iduće Europske komisije. Gradovi diljem svijeta obračunavaju se sa slobodnim tržištem Airbnb-ija, pa bi se u budućnosti moglo dogoditi da se slična ograničenja sprovode i u Dubrovniku, pogotovo sada kada i sudske presude polako idu u tom smjeru.

Nije li ovo sve skupa smiješno?

S jedne strane, imamo potpuno slobodno tržište taksija, skipera i ostalih (uskoro i vodiča), a s druge strane se lokalne vlasti sve više upliću u restorane i najmove stanova ograničavajući tržišno nadmetanje. Zar ne bi bilo normalno ili da je u svim granama slobodno tržište ili da se svuda regulira uključujući nogomet (upravo slobodno tržište u nogometu i ukidanje broja stranaca dovelo je do toga da je moderni nogomet nikad dosadniji, a razlike između klubova goleme)? Ovako se poduzetnik ujutro probudi, pa ni sam ne zna je li djeluje na slobodnom ili regulirajućem tržištu.

Svakakvih sam smiješnih stvari vidio u životu, ali kapitalizam je najsmješniji. Svaki dan gledam taj kapitalizam kako se koprca sa svojim glavnim postulatom – slobodnim tržištem – i crkavam od smijeha.