Medicina je još od doba Hipokrata – znači u posljednjih dvije i pol tisuće godina -imala svega dva epohalna otkrića.

Prvo se dogodilo dvadesetih godina dvadesetog stoljeća kada je škotski biolog Alexander Fleming sasvim slučajno otkrio supstancu lisozim, te je tako izolirao antibiotik penicilin iz gljivice penicilium notamum. Fleming je članak o penicilinu objavio 1929. u British Journal of Experimental Pathology, ali kako to obično biva s velikim otkrićima, njegova važnost nije odmah prepoznata.

Čak je i Fleming bio skeptičan – smatrao je da se penicilin nikad neće moći masovno proizvoditi i koristiti u medicini. Njegovo otkriće kasnije su unaprijedili Howard Walter Florey i Ernst Boris Chain pokrenuvši masovnu proizvodnju u Drugom svjetskom ratu. Alexanderu Flemingu napokon se odala počast za njegova dostignuća gotovo pune dvije decenije nakon prvih otkrića. Na kraju Rata dobio je Nobelovu nagradu i titulu Sir, te je zauvijek ušao u povijest.

Drugo kolosalno otkriće u medicini dogodilo se u Hrvatskoj u siječnju 2019. godine kada je ekipa RTL televizije na Cvjetnom trgu u Zagrebu zaustavila Taljata Selmanija i pitala ga što misli o gripi.

Boli me ovo, boli me ono

-Ne postoji gripa, zlato moje, 82 godine, nikad bolestan, nikad kod doktora. To zapamtite svi. Sramota, penzioneri su uništili zdravstvo. Boli me ruka, boli me noga, sve me boli… Bolest ne postoji, bolest ovisi o tebi. Vježbaj, pizda ti materina – rekao je znanstvenik Toni.

Kako to obično biva s epohalnim otkrićima, njihova važnost nikad se ne prepozna odmah. Ovo zadnje najbolje vidimo na primjeru pandemije korone. Korona je zaustavila svijet, paralizirala gospodarstvo, ugušila sportske i kulturne događaje, zatvorila ljude u masovni zatvor, a brutalne posljedice će se godinama osjećati. Čitav svijet nestrpljivo očekuje kada će napokon krenuti masovno cijepljenje, pa da sve ovo konačno prestane i da se vratimo normalnim životima.

A lijek protiv korone je tu, svijetu ga je prije dvije godine na Cvjetnom trgu sasvim slučajno otkrio 82. godišnji znanstvenik Toni – Vježbaj, pizda ti materina!

Korona je, uspoređujući je s brojnim drugim ozbiljnim boleštinama koje haraju našim planetom – dječja igra. To nisu moji paušalni zaključci, nego znanstvene činjenice. Uzmimo kao primjer člana Stožera Vilija Beroša. Čovjek – kakav paradoks za nekoga na funkciji ministra zdravstva - ima 30 kila viška, podbuhao je i vrat mu se uopće ne vidi, i bez obzira na svu njegovu masnoću, čovjek je bez problema prebolio koronu. Ili premijer Andrej Plenković. Čovjek je izbjegao vojsku, jer ima anemiju, ali strašnu koronu sredio je bez da je trepnuo, a dok je bio bolestan, da mu nije dosadno, održavao je preko Skypea sjednice Vlade. Znači strašna bolest koja je paralizirala svijet i uništila gospodarstvo nije u stanju pobijediti ni ministra začepljenih žila bez vrata, ni premijera s manjkom željeza koji zbog toga nije bio na odsluženju vojnog roka.

Ključ je u imunitetu

Korona u najvećem broju slučajeva ubija ljude koji su, kako kaže znanstvenik Toni „uništili zdravstvo“ kukajući „boli me ruka, boli me noga, sve me boli“. Dida Toni niti malo nije u krivu, štoviše pogodio je u srž problema i zato je onda postao ogroman hit. Kada smo zadnji put vidjeli naše roditelje da se bave sportom i da zdravo jedu? Odgovor je nikad.

Ali nije problem u njima, nego u sistemu koji nas svih pravi ludim. Ova situacija s koronom je čista psihijatrija. Hajdemo u kratko ponoviti kronologiju – pojavio se virus koji je ocijenjen kao strašan, pa su se sve države svijeta zatvorile i uništile ekonomiju, te stotine milijuna ljudi odvele u siromaštvo. Kada u javnosti i medijima krene rasprava imaju li mjere smisla s obzirom na brutalne ekonomske posljedice ravnokoronaši vam uvijek odgovaraju jednu te istu rečenicu: „Životi ljudi su neprocjenjivi bez obzira na sve posljedice!“

Ja se osobno s tom konstatacijom slažem – životi i zdravlje ljudi zaista su najvažniji. Međutim, postoji caka u cijeloj priči. Još uvijek su kardiovaskularne i karcinomske bolesti vodeći uzrok smrti na čitavom svijetu, pa se stoga postavlja pitanje: Ako su životi ljudi najvažniji, kako je moguće da nam sve države svijeta legalno prodavaju alkohol, duhan, Coca-colu, Nutellu, pekarske proizvode…? Ako je ljudski život na prvom mjestu, kako je moguće da dobar dio svijeta dopušta Monsantu da legalno proizvodi smrtonosni glifosat kojim se prskaju poljoprivredne kulture? Ako je zdravlje čovjeka ispred svega, zašto se dopušta maksimalni uzgoj pilića i kokoši na minimalno kvadrata, te ih se tovi antibioticima i hormonima rasta? Na kraju krajeva, ako je život na prvom mjestu, kako je moguće da Stožer zatvori teretane i zabrani sportove koji podižu imunitet, dok u isto vrijeme mogu biti otvorene crkve?

Da skratimo priču, zaključak je da korona ne može ništa čovjeku koji ima dobar imunitet. A da bi čovjek imao dobar imunitet potrebno je da uredno spava, da se zdravo hrani, da ne puši i ne pije, da ima primanja od kojih može živjeti i da se bavi sportom. Vrlo jednostavno, a Stožer hrvatske i svih drugih zemalja danonoćno radi na tome da čovjeku sprži imunitet i da je podložniji koroni.

Zbog ekonomske krize rijetko tko ovih dana uredno spava i ima dostatna primanja za život. Država mu legalno nudi alkohol i cigare koje čovjek u ovim teškim vremenima koristi kao utjehu. Jede prskano povrće i meso koje se svako malo povlači s polica trgovačkih lanaca zbog raznih nepravilnosti. I na kraju balade država se njemu i njegovoj djeci ne da baviti sportom. Umjesto da se kažnjavaju svi oni koji – poput Vilija Beroša žderu i ne bave se sportom – Stožer na čelu s istim tim Berošom tjera s teniskih terena i teretana ljude koji žele zdravo živjeti. Ako ovo nije definicija ludila, ne znam što jest.

Pare kao lijek

Još jedan veliki hrvatski znanstvenik i medicinar Ćiro Blažević svojedobno je rekao:

-Kada god mi je teško u životu, sjetim se koliko para imam na računu!

Ćiro je također pogodio u bit, bez novca i primanja za normalan život ne možeš biti zdrav. Potvrđuju to podaci iz jednog istraživanja u Škotskoj. U toj zemlji osoba se u prosjeku prvi put ozbiljnije razboli u 62. godini. No zanimljivo je kako te godine variraju od regije do regije obzirom na primanja. Ako živite u najsiromašnijim područjima Škotske, ozbiljnije ćete se razboljeti s 47 godina, a ako živite u najbogatijim dijelovima Škotske onda vas zdravstveni problemi čekaju tek s 72. Zdravlje je znači u čistoj korelaciji s činjenicom jeste li bogati ili siromašni. A sve ove mjere koje se provode po svijetu idu upravo u tom smjeru da razbole čovječanstvo. Godinama iza pandemije ljudi će umirati od raka i svih drugih bolesti koje su nastale zbog stresa od koronakrize. O mentalnim problemima i samoubojstvima da i ne govorimo. Lijek za koronu, na koncu će poubijat puno više ljudi od same korone. S druge strane tko je umro od zdravih i bogatih sportaša koji ne moraju razbijati glavu egzistencijalnim pitanjima? Naravno, nitko. Duvnjak, Ibrahimović, Dybala, Ronaldo, Đoković i brojni drugi imali su koronu koju su preboljeli bez po muke i pri tom čak radili trbušnjake i sklekove kako bi ostali u formi.

Što je onda trebalo napraviti umjesto svih ovih mjera kojima svjedočimo?

Trebalo je izolirati i pobrinuti se za ugrožene skupine koje su postale rizične jer su ih cijeli život lagali da jaja uzrokuju povišeni kolesterol, a da su žitarice i tjestenina dobri, a nas ostale ostaviti da živimo i radimo. Trebalo je odavno zabraniti duhan, a na alkohol, slatkiše, bijelo brašno i slične proizvode opaliti ogroman porez. Hoćeš jesti burek i piti Colu? Nema problema, cijena ti je 500 kuna. Trebalo je davno zabraniti glifosate i slične pesticide, a životinje i meso uzgajati na humani način. Ali naravno da  nema interesa na tim mjerama, jer bi velike korporacije izgubile ogromnu lovu, pa posljedično nema ni imuniteta.

I naravno da je trebalo opaliti porez na debljinu Berošu – kojemu čak ni takvom korona nije mogla ništa -  i poručit mu da ne bude sramota za zdravstvo:

-Vježbaj, pizda ti materina!