Parni turbinaš ANDREA DORIA (TSS - turbine steam ship)  od 29191 BRT-a i duljine 217 metara bio je ikona talijanskog nacionalnog ponosa. Bio je najveći, najbrži i najsigurniji od svih tadašnjih talijanskih brodova. Porinut 16. lipnja 1951. godine u brodogradilištu Ansaldo u Genovi, mogao je prevesti 1055 putnika brzinom od 23 čvora. Nakon tri godine i pet mjeseci svojih linijskih prekooceanskih plovidbi nije bio dobre sreće jer je potonuo 26. srpnja 1956. nakon sudara s linijskim brodom STOCKHOLM na prilazima prema New Yorku. Gubitak ANDREA DORIE Talijani su doista teško primili, ali zato nisu dugo sjedili skrštenih ruku. 

Odustali od pogona na nuklearno gorivo

Kao zamjenu su odmah u istom brodogradilištu naručili izgradnju sličnog, nešto većeg, još atraktivnijeg broda, koji je dobio ime LEONARDO DA VINCI. Građen kao treći iz ove serije brodova, LEONARDO je bio zamišljen i kao prvi na svijetu koji bi za pogon koristio nuklearno gorivo. Ipak se zbog brojnih tehnoloških komplikacija tijekom gradnje odustalo od ove zamisli, što je prouzročilo kašnjenje u isporuci, pa je brod zaplovio prema New Yorku tek u srpnju 1960. 

Kuma broda na samom porinuću broda 7. prosinca 1958 je bila Carla Gronchi supruga Giovannia Gronchi, predsjednika Republike Italije. LEONARDO DA VINCI je bio nešto dulji i veći od svojih prethodnika. Imao je 33340 bruto tona, bio dug 233 metara, a u svojim je klimatiziranim komfornim kabinama mogao prihvatiti 1326 putnika. Četiri parne turbine Ansaldo ukupne snage 38792 kilovata preko dvije propele su mu omogućavale putnu brzinu od 23 čvora. Preko Atlantika je na istim rutama plovio s brodom iste brodarske kompanije CRISTOFORO COLOMBO. 

Poput ANDREA DORIE i LEONARDO DA VINCI je imao dosta problema sa stabilitetom te mu je dodatno ugrađeno oko 3 tisuće tona čelika. Zato je, unatoč ponosu svojih graditelja i cijele nacije, bio neekonomičan u eksploataciji jer je povećana težina broda iziskivala i daleko veću potrošnju goriva.                                                                                                               

Dolasci u Dubrovnik

 LEONARDO DA VINCI je 15. veljače 1963. po cijeni od 1495 USD po osobi poduzeo 51 dnevno kružno putovanje s itinererom: New York, Lisabon, Palma, Palermo, Iraklion, Aleksandria, Larnaca, Beirut, Haifa, Istanbul, Yalta, Varna, Pirej, Dubrovnik, Messina, Napulj, Genova, Cannes, Barcelona, Casablanca, Tenerife, New York. U prospektu njegove brodarske kompanije Italian Line tiskane koncem 1963. objavljen je red plovidbe za sljedeću 1964. godinu s itinererom: New York, Boston, Halifax, Azorski otoci, Casablanca, Lisabon, Gibraltar, Palma de Mallorca, Barcelona, Napulj, Cannes, Genova, Palermo, Messina, Patras, Dubrovnik, Venecija i Trst.      

LEONARDO DA VINCI i brod iste brodarske kompanije CRISTOFORO COLOMBO plovili su preko Atlantika kao linijski brodovi do 1965. i povremeno kao kruzeri, kada su ih zamijenili još veći i bolji MICHELANGELO i RAFFAELLO. Međutim, svi oni su početkom 1970-tih godina zbog primata avio prijevoza putnika preko Atlantika povučeni iz prekooceanske linijske plovidbe. 

Četiri dana gorjelo

LEONARDO DA VINCI mijenja boju trupa iz crne u bijelu te plovi na kružnim putovanjima uglavnom po Zapadnom Sredozemlju i povremeno po Karibima, Sjevernoj i Južnoj Americi. Brodarska kompanija Italian Line ga stavlja u raspremu 1976. godine. Sljedeću godinu plovi za ogranak matične kompanije Italian Line Cruises u najmu poznate brodarske kompanije Linea C (kasnije Costa Cruises), odlazi na Bahame na veoma kratkim putovanjima. Tekstu prilažem i unikatnu brodsku razglednicu na kojoj je u najmu brodarske kompanije Linea C iz osobne kolekcije. Bio je to neuspješan pokušaj da se revitalizira stari neekonomični brod pa je iste godine vraćen u Italiju na mrtvi vez u luci La Spezia. 

Misteriozni požar 4. srpnja 1980. koji je trajao puna četiri dana potpuno je uništio brod koji je ostao plutati vidno nagnut. Biva ispravljen i otegljen u obližnje rezalište brodova te je prodan za milijun dolara. I tako je jedan od najelegantnijih i najljepših svjetskih lajnera/ kruzera 1982. godine završio u hrpi starog željeza.