Tko su zapravo ravnozemljaši?
Kampanja cijepljenja koja je krenula uz slogan ''misli na druge'' pokazala se potpuno promašenom u srži. Lijepa je gesta na razini Europe bila pokušati komunicirati da smo svi zajedno u ovoj krizi, ali teško je to u svijetu koji je u osnovnim postavkama orijentiran samo na sebe. Uz kakofoniju informacija vezanih za novi virus pravo je čudo što su neke zemlje uopće dosegle procijepljenost od preko 50 posto. Zasad su neke teze sigurne i potkrijepljene, znanstvenim istraživanjima i u praksi, a to je da cjepivo štiti od teških oblika i smrti. Primjerice, od 59 umrlih ovoga utorka, 70 posto ih nije bilo cijepljeno, a 17 umrlih jest. Najmlađa osoba koja je preminula imala je 53 godine.
Ali cjepivo, zasad, sa svojim prvotnim dozama nije uspjelo suzbiti epidemiju koja je u četvrtom valu brojčano i jača nego ranije. No, uz lakše posljedice za zdravlje ljudi u zemljama visoke procijepljenosti. Ljudi, koji se cijepe, sad je jasno, ne misle tim činom na druge, nego prvenstveno na sebe i svoje zdravlje. Kad bi htjeli pritom misliti na druge, morali bi se uz najnovije znanstvene spoznaje ponašati isto kao i na samom početku pandemije i gotovo isto kao i necijepljeni. Morali bi i dalje nositi maske, držati distancu, izbjegavati zatvorene prostore i masovna okupljanja, ići u izolaciju nakon što se susretnu s nekim tko je zaražen. Ljudi koji misle prvenstveno na sebe, a ne na druge, to naravno ne rade, posebno ako ne moraju. I nisu zbog toga oni sami krivi, jer tako se ponašaju zato što ih je netko uvjerio kako s tom dozvolom za ubojstvo, a što Covid potvrda u aktualnim uvjetima jest, mogu što žele. Mogu šetati po svijetu zaraženi s blažim simptomima ili bez njih, samo zato što im je to dozvoljeno. I nije im to bilo tko dozvolio, nego vlast, Stožer i dio znanstvenika.
Sad je itekako jasno, nakon najnovijih znanstvenih spoznaja i istraživanja, razina zaštite od cjepiva nakon pola godine znatno pada, ali vlade i dalje srljaju u takozvani model 2.0. u kojemu cijepljeni uz Covid potvrdu mogu sve, necijepljeni ništa, pa ni djeca, bez ikakvog znanstvenog uporišta kako bi takvo nešto moglo uopće suzbiti epidemiju, uz toliko dokaza kako je takav model pogrešan i opasan. Situaciju još više kaotičnom čini ovaj totalni rat svih protiv sviju. Ovi što misle na sebe potpuno su ogorčeni što dijele suživot s ovima koji na sebe ne misle onako kao i oni pa se još uvijek nisu cijepili. Nazivaju ih idiotima, kretenima, ravnozemljašima, sektašima, Chemtrails iluzionistima, teoretičarima čip zavjere, retardima i svim mogućim pogrdnim nazivima. Nije im jasno kako mogu biti toliko mentalno prikraćeni pa da ne misle na sebe i jednostavno se ne cijepe i tako kupe kartu za raj i dozvolu za ubojstvo, sve u jednom.
Katastrofalne podjele u društvu potiču oni koji bi trebali prednjačiti u slanju poruka o zajedništvu u kriznim vremenima. To je postalo toliko stravično za slušati, gledati i promatrati da se i najveći skeptik teorija zavjera zapita ima li ipak nešto u svemu tome opskurnom i otkad smo postali ovako suluda hipnotizirana gomila bez trunke razumijevanja jednih za druge. Ništa i nitko u životu nije crn ili bijel i osnova bilo kakvog suživota su isključivo toleriranje i uvažavanje. Tko je toliko ograničen da bi uopće vjerovao kako su polovica ljudi koji u nekom društvu nisu cijepljeni teoretičari zavjere koji se boje da će im se s cjepivom ugraditi čip?! Takvih je neznatan broj, ima ih otprilike onoliko koliko ima i glasača Živog zida, samo za usporedbu. U Dubrovniku je to zanemarivo, statistička pogreška. Možda su takvi glasni na društvenim mrežama, ali definitivno nisu većina i definitivno to nisu svi ovi ljudi koji su trenutno proglašeni državnim neprijateljem broj jedan. Većina ljudi koji dosad nisu cijepljeni, a koje Vlada, mediji i Stožer detektiraju kao najveći problem suzbijanja epidemije su potpuno drugačije skupine ljudi koje nemaju baš nikakve veze s ovima s kojima ih identificiraju.
Epidemija je također pokazala kako kao društvo moramo mijenjati neke životne navike. Iako se o tome ne priča ni približno kao i o potrebi cijepljenja, valjda je svima ipak jasno koliku ulogu zapravo u svemu tome igra zdravstveno stanje. No, nitko one koji u svemu tome ne misle na sebe pa recimo ne smanjuju kilažu koja se smatra uzrokom težih oblika bolesti ne naziva ravnozemljašima. Ali ravnozemljaši su zato ljudi koji od prvog dana pojave novog virusa paze na vlastito zdravlje i imunitet, koji se bave sportom, jedu zdravo, odnosno totalno suprotno od svih onih prikupljanja nezdravih namirnica koje prve nestanu s polica. Kad su brašno i šećer prvo što s njih nestaje, uopće nije čudno što zdravstvena kriza nije i gora. Ravnozemljaši su ljudi koji smatraju kako vlastitim zdravstvenim stanjem mogu ići u borbi s virusom koji je nepredvidiv, ali najčešće dokazano pogađa starije, deblje i bolesne. Pogađa i mlađe, ali rjeđe. Ravnozemljaši su ljudi koji boluju od nekih kroničnih bolesti radi kojih se opravdano boje posljedica cjepiva s kojima se i dalje bolje upoznaje i sama znanost. Ravnozemljaši su ljudi koji su preboljeli Covid, ali im birokracija ne da dozvolu da mogu sve, iako mogu i više od dijela onih koje tu dozvolu imaju, a s kojom se služe kao s dozvolom za ubojstvo, misleći kako mogu sve, potpuno ignorirajući najnovije znanstvene spoznaje iz kojih je jasno kako je to opasno. Niti su potpuno zaštićeni, niti je istina da nisu zarazni. Zato, cijepite se, radi sebe. Nosite maske i budite odgovorni, radi drugih. Političarima, Stožeru, opasnim i promašenim politikama koje su potpuno oprečne znanstvenim dokazima unatoč. Krenu li na cijepljenje prisiljavati djecu, koja dokazano ne umiru od ove bolesti, a što je jedini potpuno dokazani efekt cjepiva, što će to drugo biti nego upravo ravnozemljaštvo. Suludo uvjerenje bez ikakvih znanstvenih dokaza koje bi ga opravdalo.