Ono što je crno-bijelo piturava se u sive zone. Relativizira se pitanje onoga što je davno utvrđeno. Fašizmu se pridaje romantična nota domoljublja. Zatvaraju se oči pred očiglednim, pronalaze opravdanja za ono što se opravdati ne može, brani se ono što je civiliziranom svijetu neobranjivo i neshvatljivo u 21. stoljeću.

U cijelom tom cirkusu pristigla je vijest kako će Marko Perković Thompson nastupiti za Dan branitelja Dubrovnika na Stradunu, u sjećanje na 6. prosinca 1991. godine, kad je Dubrovnik tako snažno krvario. Majke će se prisjetiti svojih palih sinova, građani će se prisjetiti svojih izgubljenih prijatelja, branitelji će se prisjetiti pakla kroz koji su prošli, Dubrovčani će se prisjetiti svog grada u plamenu. U globalu, svi će se prisjetiti Domovinskog rata koji je, u onolikoj granici koliko rat uopće može biti častan, to i bio. Obramben, opravdan, hrabar. A onda je tu i Thompson čije ne cjelokupno, ali ipak jedan dio stvaralaštva, uvijek onome iz '91. daje notu '45. koja nije bila toliko časna. Jer činjenice su činjenice, a izrekao ih je prije nekoliko dana i sam general 163. brigade Veselko Gabričević – NDH je zločinačka tvorevina.

A u Thompsonovom bogatom opusu, uz one domoljubne, tu su i one druge pjesme. 'Ljutu travu na ljutu ranu' naslov je pjesme koji predstavlja gotovo pa izravan citat čelnika NDH Ante Pavelića iz 1934. godine koji je kazao: Na ljutu ranu ljuta trava. Možda bi čovjek pomislio kako je riječ o slučajnoj podudarnosti. Teško, ali ipak možda. No, tih je 'podudarnosti' u Thompsonovom stvaralaštvu malo više. Tu je svakako stih 'opet će se gusta magla spustiti' koji podsjeća na poznatu ustašku pjesmu 'Spustila se gusta magla'. U Thompsonovoj 'Bojna Čavoglave' koja jest hrabrila hrvatske vojnike i podizala moral najsporniji je, dakako, početak; 'Za dom spremni' bio je službeni pozdrav NDH. O 'Jasenovcu i Gradiški' je bespredmetno govoriti, mada su je pjevali i brojni hrvatski glazbenici na seoskim zabavama, ali se to doduše spočitava i prišiva jedino Thompsonu. Je li takvim usklicima i stihovima mjesto na Stradunu? Vrlo vjerojatno i nije, ali očito je kako sve gore navedeno nikome ne smeta pa što onda Thompson ustvari ne bi sve to skupa i izvodio na Stradunu.

Vrijedi spomenuti kako Thompsonovo stvaralaštvo nije apriori upitno. Riječ je tu o nekoliko pjesama u kojima spominje lošu '45-tu, gustu maglu, ljutu travu. No, Thompson u svojim pjesmama, za one koji preferiraju takav tip glazbe, pjeva i o domoljublju, nevoljama s kojima se susreće Hrvatska. Ima tu svakako i klasičnih ljubavnih pjesama, pa čak i balada. Ljubavne i domoljubne pjesme nisu upitne, kao ni sam Thompson kao izvođač. Upitan je tu zapravo jedan dio repertoara, ali on očito nikome ni ne smeta.

Dubrovnik svakako ima svoje udruge, zajednice i organizacije koje promiču jednakost, slobodu i ljudska prava, a čiji se čelnici često viđaju na tratamentima povodom bitnijih obljetnica i obilježavanja. Uglavnom onda kad ima puno hrane i puno fotoobjektiva. No, onda kada treba djelovati, zapravo ih uopće nema.

O sve izglednijem nastupu Thompsona na Stradunu tako se do danas nije izjasnila Židovska općina u Dubrovniku. Pjevač u čijem se stvaralaštvu mogu raspoznati stihovi koji neodoljivo vuku na Pavelića i NDH u čijem režimu je stradao ogroman broj Židova te koji i pripadaju ideologiji koja u svom korijenu sadrži mržnju prema Židovima nije im sporan. Naslikavat će se oni nedvojbeno prilikom kakvog protokolarnog posjeta spomenicima podignutih za žrtve holokausta, ali ih nema onda kada treba stvarno djelovati u ime onoga za što kažu kako se zalažu.

Nema tada ni zajednica koje okupljaju Srbe u Dubrovniku, koji su se valjda posljednji put oglasili u javnosti zbog svog, a ne općeg interesa; kad ih je, kako su tada tvrdili, vladika radi kafića istjerao na ulicu. Nema ni onih zajednica koje okupljaju muslimane. Nema ni imama, ni episkopa, mada su ginuli u sistemu koji je pokušao zatrti druge i drugačije. Ne smeta 'Za dom spremni', koji je prije koji dan i pravomoćno osuđen, ni velikim antifašistima koji su okupljeni oko različitih dubrovačkih udruga i pokreta. Sjetit će se kako su antifašisti prilikom kakvog protokola, neke bezvezne obljetnice. Sastavit će tada neko floskularno pismo ili poslati priopćenje, ali neće djelovati onda kad je to potrebno.

Nema sada, dakako, ni gradskog, a ni županijskog SDP-a, stranke ili kako vole reći 'partije' koja se zaklinje u antifašističke tekovine, ali se niti jednom riječju nije oglasila o koncertu Thompsona na Stradunu. Nema veze, oglasit će se kako se budu približavali koji izbori, nebitno jesu li lokalni, predsjednički ili parlamentarni. Onda će jedni vikati kako im je žao što nisu uzeli pušku '91. i kako bi to sasvim sigurno napravili da ih nije uništila anemija jer nema većih domoljuba od njih, dok će drugi plašiti narod kako će se sam Jure Francetić reinkarnirati i postati vođa Hrvatske ako im narod ne da glas na izborima. Govorit će o ideologijama tek onda kad vide kako im te iste ideologije mogu poslužiti za njihov osobni interes. A dotad, kad je u pitanju opće dobro, mudro će šutjeti. Jednako kao što nisu iznijeli svoj stav ni 2008. godine, jer neće ovo biti prvi Thompsonov koncert na Stradunu. 

I zato nema nijednog razloga da Thompson uistinu i ne zapjeva na Stradunu i ne drekne 'Za dom spremni' ili neki slični NDH klasik. Kad to, pored svih velikih antifašista u Dubrovniku, očito nikome ni ne smeta.

*Stavovi izneseni u kolumni su stavovi autora, a ne redakcije.