Tako mali, taj samo jedan u nizu poteza za graditelje, bio je tako veliki korak za Dubrovnik i Hrvatsku! Spajanjem posljednjeg elementa željezne  konstrukcije Hrvatska je ostvarila svoj san. Uz Pelješki most Dubrovnik više nije otok, i to manje od  tri godine nakon što su vrijedni kineski graditelji stigli na gradilište. Nakon predugog čekanja, toliko lažnih obećanja, Sanaderovih otvaranja, toliko prepucavanja i nadmetanja treba li nam uopće ili ne,  imamo li sredstva ili ne, Pelješki most je konačno tu. Ovaj povijesni dan nije jedina dobra vijest posljednje vrijeme za dubrovačko područje. Turistički Dubrovnik krajem srpnja 2021. konačno liči na sebe. Nitko ne zna  koliko će to sve potrajati uz virus koji je tu, nošen delta sojem i  koji vreba na svakom koraku, ali zasad nije loše. Na ulicama, u butigama i na plažama konačno one prave, dobre, stare gužve. Neki u njima odmah vide problem i razlog za dubrovačko njorganje, dok drugi vide plaćene rate kredite i spašena radna mjesta. Dubrovnik je konačno fizički spojen s matičnom zemljom, ali i s Europom kojoj pripada.

Euro će se također uvesti,  bez obzira na to što se na njegovim kovanicama neće naći naš Dubrovnik. Ispao je  kao motiv  nakon što ga je u anketi izgurao genijalac Nikola Tesla. Novi razlog zbog kojeg se rasplamsao vječni sukob Hrvata i Srba oko toga čiji je Tesla.  Internet gori od rasprava je li Tesla hrvatski ili srpski i tko ga je kome ukrao. Frcaju iskre na relaciji službene politike. Umiješala se i Srpska narodna banka koja bi probala to spriječiti. I to sve, naravno, dok Google kaže kako je Tesla zapravo Amerikanac.  Sin roditelja srpske nacionalnosti, rođen u Hrvatskoj, u selu Smiljan u Lici,  Tesla je većinu života i stvaralaštva proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, daleko od brdovitog Balkana. Kako se uopće broje ta krvna zrnca? Koja su pravila?  Je li Tesla Hrvat zato što se rodio u Hrvatskoj? Američka Wikipedia čak ni to ne spominje. Za mjesto njegovog rođenja oni navode 'Austrian Empire'.  Ili je možda ipak Srbin, iako nikad u Srbiji nije živio, niti je sa Srbijom išta imao?

Sigurno je jedino to da je Tesla  jednostavno svjetski. Stanovnik svijeta kojega je zadužio, Balkanu kojega je napustio usprkos. Govorio je kako se jednako ponosio svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom.  Ne treba biti previše mudar za shvatiti kako bi ovdje trebale prestati sve daljnje rasprave, svađe i brojanje krvnih zrnaca.  Svađe oko tema oko kojih se uopće nije ni moguće složiti štete svima i nikome ne koriste. Nepotrebno razdvajaju, umjesto da spajaju, poput mostova. ''Pojedinac je prolazan, rase i narodi će doći i proći, ali čovjek ostaje. U tome leži duboka razlika između pojedinca i cjeline''. Tako je govorio Tesla. Pojedinac, duboko različit od sredine kojoj je pripadao. A u toj sredini samo je sukob vječan. Ne samo onaj  između različitih naroda, nego i onaj između krajnjih skupina istog naroda, istih grupacija, istih stranaka.  Nikad neće pronaći zajednički jezik lijevi i desni ili sada  cijepljeni i necijepljeni. U vječnim podjelama teško je pronaći taj jedan, univerzalni jezik, kojega bi svi razumjeli. 

Lakše je, očito, brojati krvna zrnca, tražiti uvijek i u svemu sjeme razdora, trunke u tuđim očima, nego pomaknuti taj balvan iz vlastitog oka, kao barikadu vječnih podjela. ''Sukobi između pojedinaca, kao i vlade i naroda, rezultat su nesporazuma u najširem značenju ovog pojma. Nesporazumi su uvijek uzrokovani zbog nemogućnosti da se cijeni međusobno mišljenje'', smatrao je Tesla i bio u pravu. Očito je lakše svojatati, dijeliti, razdvajati, nego cijeniti tuđe mišljenje o kojim god da se suprotstavljenim skupinama i stavovima radilo. Neke su jednadžbe toliko krivo postavljene da ih je nemoguće točno razriješiti. Takva su, čini se, i ta smiješna pravila o krvnim zrncima. Nikola Tesla nikad neće i ne može biti isključivo ''hrvatski'', ''srpski'' ili ''američki''. On je naprosto sve to i u tome je sva ljepota. Genijalac kojim bi se svi morali ponositi bez trunke pomisli oduzimanja onoga nečega zbog čega se njime ponose i drugi.  I to je svojevrstan društveni Teslin poučak.

Ali, kako takvima koji bi samo dijelili, svojatali, otimali i razdvajali objasniti kako je smisao u svemu suprotnom od toga? Nikako. Preostaje još jedino pokazati im da si bolji od njih, a Hrvatska je to u ovom slučaju napravila. Ne samo njima, iz nekih drugih redova, nego i onima iz vlastitih redova koji ne znaju  spajati, nego samo rušiti. I Teslin je kip autora Frana Kršinića u Gospiću 1992. miniran. Nakon gotovo 30 godina Vlada i Ministarstvo ispravili su ovu nepravdu, novi kip je vraćen tek ove godine. Povijest pamti one koji grade, a oni koji ruše ostaju nepoznati i beznačajni, zauvijek skriven u okrilju noći svojih nečasnih činova. Pamte se samo oni koji stvaraju, a posebno oni čija su velika djela zadužila cijelu civilizaciju. Zato, gradimo mostove! Ne samo one između različitih, udaljenih obala, nego i one između suprotstavljenih naroda, mišljenja i stavova.

Uvodnik iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik petkom.