Dubrovački i županijski SDP-ovci razmišljaju o izlasku na  predstojeće lokalne izbore  sa strankom Most. Nitko od aktera to zasad ne potvrđuje, ali nema ni eksplicitnih demantiranja ovih navoda, a izjave koje su ovih dana dali akteri obje stranke jasno daju do znanja kako to kao nečija ideja itekako postoji i kako se o tome pregovara. U slučaju takve suradnje za pretpostaviti je kako bi  županijski SDP podržao Mostovog kandidata za župana, a to bi bio Božo Petrov.

Matematika im nije loša. Mostov Nikola Grmoja, u slučaju da je na prethodnim lokalnim izborima kao kandidat imao potporu SDP-a sigurno bi prošao bolje u drugom krugu u kojem ga je čekao zasad nepobjedivi Dobroslavić. Božo Petrov, uz potporu SDP-a, možda bi mogao ostvariti još bolji rezultat. S druge strane, u Dubrovniku će se najveća borba voditi za drugi krug. O tome hoće li se u njemu s Matom Frankovićem naći Jadran Barač, ili možda Andro Vlahušić, ili kandidat Srđevaca presudit će možda tek par glasova, a nakon toga drugi krug je priča za sebe. Netko je negdje sigurno računao kako bi udruženi glasovi Mosta i SDP-a teoretski mogli donijeti neku prevagu. Osim toga, Mostov Maro Kristić i SDP-ov Jadran Barač ionako već odavno surađuju u Gradskom vijeću, potpisuju zajedničke amandmane i održavaju zajedničke pressice.

Sve je počelo od Hrasta

Sve bi to bilo razumljivo da se ne radi o dvije stranke koje osim zajedničkog neprijatelja gotovo pa ništa nemaju slično. Za razumjeti koliko je ovakva ideja suluda, ravna političkom samoubojstvu SDP-a, potrebno se vratiti na sami početak osnutka tog Mosta s kojega su se mnogi bacili u očaj kad su shvatili što su napravili, a najprije brojni birači ljevice. Oni su im dali podršku u samom početku, prije nego što su ovi razotkrili svoju krajnje desnu orijentaciju, koju danas više ne kriju. Sve je počelo s udrugom Narenta Nikole Grmoje i aktivizmom lokalnih momaka, koji su htjeli djelovati. Prva politička opcija s kojom su koketirali prije nego što su osnovali Most u Metkoviću  bio je notorni krajnje desni Hrast. Stranka je to koja se u suštini ideologije zalaže u najmanju ruku za sve ono totalno suprotno od onoga što bi se očekivalo od SDP-a po pitanju ljudskih prava i civilizacijskih dostignuća nasuprot Srednjem vijeku.

U majici od Hrasta mladi Božo Petrov tih je davnih godina, vrlo mlad, davao izjave o tome kakvu državu i politiku želi, baš kao pravi Hrastovac, što bi volio promijeniti. Sva su videa Boža Petrova kao Hrastovca brzo nestala s interneta u trenutku kad je Most, nakon uspjeha u Metkoviću u kojem su pobijedili Jamba krenuo u pohod na Markov trg i Banske dvore 2015. godine. Bilo je to tek dvije godine nakon što im je dosadilo voditi provincijski Metković jer su im politički apetiti bili puno veći od toga.

Čudo(vište) iz Neretve

U tom  trenutku svi su mediji i analitičari brujali o takozvanom čudu iz Neretve. Mladi Božo Petrov i njegov zamjenik Nikola Grmoja navodno su napravili spektakl u svojoj lokalnoj sredini. Štednjom i rezovima navodno sanirali dug, zaustavili trend zapošljavanja preko veze i rođačku ekonomiju, a diljem Hrvatske padale su suze zbog toga što se mladi gradonačelnik, koji živi kao podstanar, vozi u Renaultu. Malo je od toga bilo istina, rodbina i kumovi nisu ostali zaboravljeni, a i Renault su ubrzo zamijenile saborske limuzine.

Božo Petrov, danas istaknuta figura konzervativne desnice, tada je uz pomoć najboljih spin doktora bio predstavljen kao lider ljevice, koji obećava rezanje i uštede i na nacionalnoj razini. Sve ono što i danas trebamo, ali se takav lider još nije dogodio. Petrov iz tog vremena ostat će zapamćen kao jedna od najvećih hrvatskih političkih izbornih prevara. Fantastičan rezultat te 2015. godine ostvario je na temelju protestnih glasova zajedno s glasovima razočarane ljevice kojoj su se dobro prodali. U javnog bilježnika ovjerio je izjavu kako nakon izbora neće koalirati ni s Tomislavom Karamarkom, niti sa Zoranom Milanovićem. Ovaj antologijski politički potez ostat će za povijest. Ne da ništa od toga potpisanog nije bilo istina, nego je Most vrlo brzo pokazao kako je spreman koalirati bilo s kime, u zamjenu za funkcije. Čudo iz Neretve u tom se trenutku pokazalo kao čudovište, s obzirom na sve ono što je uslijedilo, a to je nezapamćena kriza vlasti,  na čelu s premijerom koji čak nije znao ni hrvatski i već sljedeće godine novi izbori.

Što će reći Božova baba?

Svi se sjećaju te postizborne agonije kad je Most trebao odlučiti o tome s kim će sastaviti Vladu. Božo Petrov pričao je tada s Karamarkom. Pričao je s Milanovićem. Trčao je kod Kolinde na Pantovčak. Milanović mu je nudio da bude premijer, Karamarko predsjednik Sabora. Na kraju su se sve dogovorili, a za predsjednika Vlade doveli Tihomira Oreškovića, za kojega su dva dana ranije prvi put čuli, netko im je rekao da je navodno stručnjak. Kasnije se pokazalo kako su to najvjerojatnije odradili konzervativni krugovi bliski Crkvi, koja je uvijek u pozadini, središtu i ispred svih poteza koje Most radi. HDZ ih je prevario. Prvi put. Onda su srušili vlastitu Vladu i krenuli na nove izbore već u lipnju 2016. Kako bi doveli na vlast HDZ, drugi put. Doveli bi ga i treći put da je trebalo, jer kakav, takav, desno je, a to je za Mostovce jedino ispravno.

Tek je na posljednjim izborima prava istina o agoniji ovog vremena izašla na vidjelo, i to sasvim slučajno. Nova zvijezda Mosta, vjeroučitelj iz Rijeke, sada saborski zastupnik Marin Miletić onako je iskreno i nevino sve razotkrio slučajno u jednom gostovanju na Novoj Tv. Voditeljica ga je propitivala o mogućim koalicijama nakon izbora. Miletić je poprilično  iskren i pomalo zgrožen odmahnuo rukom na sami spomen mogućnosti bilo kakvog  koaliranja s SDP-om . 'Sa SDP-om nikako, ideološki ne možemo. Pa Božo ne bi mogao doći dolje doma mami i babi, a ni ja svojima'', priznao je iskreni Miletić i time konačno sve razotkrio. Petrov je tada, nakon što je otrčao kod Kolinde po odluku kako će podržati Karamarka, a ne Milanovića, tvrdio kako im je Milanović radio navodno nešto iza leđa te da su zato to odlučili. Nikad nisu progovorili ni u naznakama što je to nešto navodno bilo. Ali su konačno priznali kako SDP nikad nije ni bio opcija, jer je ljevica za mame i babe momaka s desnice bogohuljenje i grijeh.

Shvatili da SDP nije crveni vrag s kojim su ih plašili kao djecu?

Međutim, nakon pet godina provedenih u Zagrebu i visokoj politici nema sumnje kako su Mostovci politički i u svakom smislu sazreli. To nisu ona ista djeca iz Renaulta u Metkoviću.  I kuća se izgradila. Posebno se Nikola Grmoja razvija u profesionalnog političara. Za pretpostaviti je kako su odvajanjem od mama i baba te njihovih ideologija shvatili kako nije sve tako crno, bijelo, crveno i plavo kako su na početku karijere mislili. Vjerojatno su shvatili kako današnji SDP nije crveni komunistički vrag koji s petokrakom na glavi želi pobiti sve što je hrvatsko, a kako se u takvim provincijama uvijek misli i s čime plaše malu djecu. Shvatili su i to kako nije sve što je desno dobro, moralno, lijepo i domoljubno kako su očekivali.

Ova je revolucionarna spoznaja konzervativnih momaka iz neretvanskog Mosta  očito dovoljna dubrovačkim i županijskim SDP-ovcima za zajednički izlazak na izbore. Nameće se logičan zaključak koliko moraš biti jadan da se prepustiš zagrljaju onoga koji je u politici  upravo zato da bi  se borio protiv svega onoga što ti jesi i svih vrijednosti za koje se ti zalažeš? Koliko moraš biti politički glup i nesposoban, ili možda samo pokvaren i zaluđen privatnom ambicijom i  obećanim pozicijama, kakvim pročelničkim ili mjestom zamjenika, da kao političar lijeve stranke kreneš u ovakvu suludu priču koju će birači ljevice vjerojatno jedino kazniti za sva vremena? SDP na jugu ionako je odavno na rubu pa ni ovo više ne čudi. Možda da konačno i skoče s tog  ruba Mosta. Neće to biti njihovo prvo političko samoubojstvo.