Možda lista Restart koalicije za X. izbornu jedinicu i nije toliko dobra zato što pri vrhu nema kandidata iz Dubrovnika koji bi se borili za interese ponekad zaboravljenog grada od strane Zagreba.

Početkom prošlog desetljeća saborska zastupnica je u dva mandata bila Tatjana Šimac Bonačić, ali nakon nje - potop. Tako je i ove godine predsjednik dubrovačke podružnice Jadran Barač tek na 13. mjestu. Iznenađenje za stranku je najviše što na listi nema gradonačelnik Ploča Miša Krstičevića, koji je odbio biti deveti.

Krstičević se tako uvrijedio ponuđenim mjestom, htio je on valjda u Sabor kao visokopozicioniran na listi, htio je da mu bude pozicija osigurana. Problem je što je on povjerovao u svoju izvrsnost, što je najgora greška koju si političar može napraviti, a pogotovo političar lokalnog predznaka, koji je još politički patuljak u svakom smislu.

On je liječnik, kirurg, kažu izvrstan stručnjak, gradonačelnik koji posao obavlja volonterski, elokventan i obrazovan što ga pak čini znatno drugačijim od ostalih. Usput idol mu je Che Guevara kojega čak i ima istetoviranog, što je poprilično tinejdžerski, no čak se uklapa u njegov imidž koji njeguje kao nekog usputnog političara. Dolazi na sastanke u starkama dajući tako ležeran dojam, a u javnim istupima više je puta govorio kako mu je primarni interes rad za opće dobro, a ne politička karijera, kao i opstojnost na političkoj sceni.

Svakako kao takav Krstičević se zaista razlikuje od arhetipske specifikacije političara na jugu zemlje pa su ga prigrlili i nacionalni mediji.

Problem je što im je on povjerovao u tu sliku te je tako postao žrtva vjerovanja u vlastitu izvrsnost bez revolucionarne borbe na ljestvici uspješnosti koja je u politici nužna. Tek što se trebao dokazati, odustao je uvrijedivši se na deveto mjesto što je zapravo bio test samome sebi.

Ako mu je već idol Che Guevara, ako mu politika nije smisao života, ako se ne bavi tim poslom zbog financijske koristi, možda je bila prilika za provjeru vrijednosti i među glasačima na nacionalnoj razini, a ne samo u svojim Pločama.

No, kad se čovjek testira nečemu ili nekome, u ovom slučaju glasačima, tada previše ne pomažu fascinacije o argentinskom revolucionaru, tada za svidjeti se javnosti s devetog mjesta, treba puno više.

Krstičević to više nije bio spreman dati, barem ne za Davora Bernardića.

To nije niti politički, niti stranački, a niti revolucionarski odgovorno. Tim potezom, Krstičević je samo pokazao kako se sapleo o sliku koju si je s medijima stvorio o sebi. Ponekad, zaista, u bitke treba i s devetog mjesta. To bi sigurno napravio Che.       

*Stavovi potpisanog autora u osvrtima  nisu nužno stavovi i redakcije.