U posljednje vrijeme vodi se velika medijska bitka oko influencera. S jedne strane ekipa predvođena Daliborom Matanićem i Vlatkom Pokos zgraža se nad influencerima smatrajući ih neradničkom stokom koja prosi pare na sofisticiran način. Spominju svoje majke i očeve koji su se ranom zorom dizali i hvatali vlak iz predgrađa kako bi stigli na vrijeme u tvornicu i tamo gulili osam dugih sati na proizvodnoj traci. To je posao, smatraju oni, kada podneseš žrtvu da bi zajednici bilo bolje, a ovi današnji influenceri samom svojom Instagram pojavom pljuju na sve radničke vrijednosti.

S druge strane postoje i oni koji brane influencere. Vremena se mijenjaju, današnji poslovi uvelike se razlikuju od onih prijašnjih generacija, svatko pronalazi neku svoju nišu, a nijedan posao nije lagan. Influenceri se trebaju dobro potruditi da skupe desetke tisuća pratitelja na društvenim mrežama, svaki dan moraju smišljati sadržaj, slati mejlove, sve to iziskuje vremena i truda. Na kraju krajeva, influenceri nikoga na ništa ne prisiljavaju, nikome ništa ne kradu, ako ćeš ih pratit, u redu, ako nećeš, isto u redu.

Tko je u pravu?

Pa što je onda istina u cijeloj raspravi, tko je u pravu, Matanić i Pokos koji ne žele da njihovi potomci ništa slično ne rade ili oni koji ih brane? Pa za našu priču to uopće nije ni važno, mene osobno od samih influencera više zanimaju oni koji ih prate.

Tko su ti deseci tisuća ljudi koji svakodnevno gledaju što objavljuje dvadesetogodišnja influencerica Doris? Vjerojatno je riječ o mladim vršnjacima koji u njenim objavama na društvenim mrežama vide stvari koje ih trenutno zanimaju – ljubav, putovanja, prijateljstva… Dobar dio njih prate influencere želeći biti poput njih samih. Oni su lijepi, uspješni, zabavni, njihov lifestyle nije dosadan poput njihovih roditelja koji su se u praskozorje budili kako bi sijali patate. Putuju po svijetu, upoznaju zanimljive ljude, jedu egzotični hranu, spavaju u raskošnim hotelima... Fotografiraju se po Mauricijusu, izgledaju kao filmske zvijezde, nikad nisu loše volje, riječ koju najčešće koriste je 'awesome'. To je njihov san, njihov cilj, i ti bi pratitelji influencera željeli isti takav život.

E tu i jest problem zbog kojega pišemo ovaj tekst.

Pratitelji ne kontaju što se krije iza objava influencera. Nitko im nikada nije rekao da 'fotografija laže tisuću riječi'. Da ti influenceri ne izgledaju tako dobro u stvarnosti kao na društvenim mrežama, nego samo znaju dobro koristiti photoshop i male tajne svjetla u fotografiji. Da imaju nekoga tko ih šminka i tko im prekriva prištiće. Da more oko Mauricijusa nije tako tirkizno kao što izgleda u objavama na Instagramu. Ne kontaju i ne vide da je influencer zaradio stomačnu virozu jedući kukce na kineskoj tržnici. Da restoran koji je tagiran na Facebooku nije toliko dobar, nego je influenceru dao besplatan obrok kako bi ga ovaj reklamirao. Nitko od tih pratitelja ni ne zna što je sponzorirana objava, niti ju može prepoznati. Ne razumiju da i sami influenceri imaju loše dane i ponekad mrze svoj život koliko god se na prvu činio zanimljiv.

Potpuno okruženi medijima

Nevjerojatno je da živimo potpuno okruženi medijima, a da još uvijek u školama djeca ne uče zaseban predmet medijski odgoj. Da ga imaju, bili bi puno medijski pismeniji. Znali bi da je stvarnost drugačija od one kako ju prikazuju mediji i društvene mreže. Prepoznali bi skrivene reklame i imali bi razvijenije kritičko mišljenje. Iz te sveobuhvatnije slike, donosili bi bolje i točnije zaključke. Ne samo što bi im to pomoglo da razlikuju sponzorirane objave influencera, nego bi i klasične medije čitali između redaka. Samim tim bili bi puno bolji građani demokracije sposobni mijenjati stvari na bolje.

Nije uopće problem jesu li influenceri posao kao svaki drugi ili ne, nego što njihovi pratitelji ne razumiju kako te objave nastaju. Ne razumiju ako je Doris objavila sliku iz frizerskog salona, da taj salon možda nije toliko dobar, već je dao influencerici besplatno bojanje kose. Isto vrijedi i za restorane, hotele, čak i gradove. Čim postoji neki zajednički financijski kompromis gubi se objektivnost.

Ne treba nikome influencer da bi otkrio nešto dobro. Ako te interesira restoran, dovoljno je otići na Trip Advisor i čitati recenzije. Ako te interesira kvalitetan smještaj, odeš na AirBnB. Ako te interesira posjetiti neki dio svijeta odeš na Google Maps i istražuješ kartu čitajući recenzije i gledajući fotografije.

Ali da bi pronašao kvalitetnu informaciju moraš biti medijski pismen, shvaćati što je objektivna ocjena, a što skriveni oglas. Nažalost bez medijskog odgoja u školama, sve medijske zamke teže je pohvatati. Netko će uspjeti, a netko nikada neće. Ti su najpodložniji manipulaciji koje god vrste ona bila.

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom