Ukratko, Gradsko vijeće već je izglasalo povećanje paušala s 300 na maksimalno 750 kuna godišnje za one iznajmljivače u centru Dubrovnika. Pak, kako je Franković izjavio za Jutarnji list dok je gostovao na turističkom sajmu u Berlinu, "porez na apartmane" trebao bi iznositi maksimalnih 1500 kuna po krevetu. Kako je Franković objasnio, umjesto 12,5 milijuna kuna dobit Grada Dubrovnika u 2020. godini narast će tu na 25 milijuna kuna, 

Jasno, teško je špekulirati o ovoj odluci sve dok ona ne ugleda i svoje formalno svjetlo dana. Dakle, puno je tu pitanja. Od toga na koga će se točno odnositi ova odluka, mada je za pretpostaviti da će se ona ticati vlasnika apartmana u samom središtu Dubrovnika. Treba vidjeti i onda koliki će porez po ležaju iznositi za one koji su udaljeniji od centra, a koji također žive od apartmana.

No, unatoč tome što treba vidjeti što će točno tu pisati, jasno je kako je Franković odlučio za Grad maksimalno zaraditi od turizma, odnosno u ovom slučaju od onih koji žive od turizma.

U većini slučajeva podizanje poreza nije za pozdraviti jer uprava koja porez podiže obično isti troši za funkcioniranje svoje birokracije. Međutim, u konkretnom slučaju, kako Franković kaže, isti ti apartmani svojim vlasnicima utrže 300 eura po noćenju, gdje nekakva jednostavna matematika kazuje da 750 kuna više na godišnjoj razini po ležaju i nije toliki financijski udarac, dok bi Grad utržio značajni dio sredstava.

Ne treba tu upasti u klasičnu zamku male sredine prema kojoj se vjeruje da se bogatima treba uzeti samo jer su bogati.  U većini slučajeva, za sređivanje apartmana uložena su visoka sredstva, podizali su se tu i krediti te taj zarađeni novac ne treba podcjenjivati. No, iako se u tu zamku ne treba upasti, ujedno treba razumjeti i Frankovićevu nakanu da za Grad utrži najviše što može.

A što je, dakle,  sasvim u redu sve dok buduća odluka bude napisana tako da zaista po onoj narodnoj vuk bude sit, a ovce na broju, odnosno dok se povećanje poreza neće odnositi na one koji eto baš i ne zarađuju 300 eura po noćenju. I da bude jasno kako će novac ići na konkretne projekte, a ne na bujanje birokracije. 

Ipak, postoji tu još jedna stvar. Ona se tiče političke prirode. 

Franković ovu odluku očito namjerava predstaviti Gradskom vijeću i javnosti u 2020. godini, koja je ujedno godina u kojoj će se Dubrovnik itekako približiti izborima. Zamjerivši se "apartmandžijama", dakle vrlo utjecajnoj, a dojam je i homogenoj skupini glasača, mogao bi Franković stvoriti određeni rascjep, koji mu i ne treba pred izbore 2021. godine. Pogotovo kad se zna za određene trzavice i s ugostiteljima.

No, sama činjenica da u tom za lokalne vlastodršce "pipavoj" godini namjerava povećati poreze, odnosno da razmišlja ekonomski, a ne politički, već kazuje o tome da su mu namjere tu postojane, odnosno da ne kalkulira u nijednom smislu.

A na njemu i samo na njemu bit će da se nosi s mogućim ako već ne problemima, onda svakako reperkusijama koje bi ga mogle dočekati na spektru gdje vrijede neka drugačija pravila, itekako nevezana s lijepim namjerama i pametnim ekonomskim promišljanjima.