Izgrađen je 1927. godine za Clyde Mallory Steamship Lines u brodogradilištu Newport News Shipbuilding and Drydock Co. USA, pod imenom IROQUOIS. Imao je 8660 bruto tona, duljine 125 i širine 19 metara, a parni stroj snage 8500 KS preko dvije propele omogućavao mu je brzinu od 17,5 čvorova. Bio je to brod blizanac nama nešto bližeg i poznatijeg broda SHAWNEE, kasnije naše prve PARTIZANKE koja je 1949. godine tajanstveno izgorjela u splitskom brodogradilištu. 

POD IMENOM IROQUOIS TIJEKOM 2. SVJETSKOG RATA

Slavu je IROQUOIS stekao tijekom Drugog svjetskog rata kada je kao brod-bolnica preplovio gotovo cijeli Pacifik i njegova bojišta. Rekviriran je 22. srpnja 1940. godine, rekonstruiran u Atlantic Basin Iron Works Brooklyn NY te je za US Navy plovio od 9. kolovoza 1941. godine pod imenom USS SOLACE ( AH-5 ) za prihvat 418 ranjenika. U preuređenju mu je uklonjena jedna od dvije originalne ciminjere.  

Početak rata USS SOLACE je dočekao u Pearl Harbouru, gdje je 7. prosinca 1941. doživio vatreno krštenje u japanskom zračnom napadu spašavajući ranjenike s bojnih brodova Arizona, West Virginia i Oklahoma. Kasnije je sudjelovao u brojnim bitkama na Dalekom Istoku prevozeći ranjene američke vojnike do sigurnijih luka u Australiji, Novom Zelandu i Sjedinjenim Američkim Državama. Dovoljno je spomenuti da je bio sudionik legendarnih pacifičkih operacija kao što su bitke za Guadalcanal, Guam, Iwo Jima, Okinawa i druge, a za ratne zasluge je dobio brojna vojna odličja. Nakon što je okončao ove doista opasne, ali iznad svega humane plovidbe i pravim čudom izašao gotovo neokrznut iz pakla Pacifika, raspremljen je u Norfolku u ožujku 1946. godine.                                                    

SS ANKARA  U  VLASNIŠTVU  TURKISH  MARITIME  LINES

Poslije pune dvije godine provedene na mrtvom vezu, kupio ga je 16. travnja 1948. Turkish Maritime Lines. Potpuno je preuređen u brod za kružna putovanja pod imenom ANKARA. Uglavnom je krstario zapadnim Sredozemljem na ruti od Istanbula preko Pireja, Napulja i Marseillea do Barcelone. Početkom 50-tih godina prošlog stoljeća kompanija Turkish Maritime Lines je osim ANKARE kupila još četiri starija američka broda te ih preuredila u brodove za kružna putovanja. Bili su to ADANA, TARSUS, ISKENDERUN i SAMSUN, a plovili su iz Istanbula uglavnom istim rutama Zapadnim Sredozemljem do Barcelone. Vrlo rijetko su zalazili u Jadran pa tako ni ANKARA u Dubrovniku nije bila čest gost.

Godine 1964. dva puta je dolazio u Dubrovnik, prvi put na dvotjednom kružnom putovanju s polaskom iz Venecije 27. travnja tičući luke: Katakolon, Iraklion, Rodos, Patmos, Izmir, Canakkale, Istanbul, Samothrace,  Thassos, Volos, Delos, Mikonos, Pirej, Krf i Dubrovnik.

Drugi put je došao na kružnom putovanju koje je započelo u Veneciji 23. kolovoza tičući luke Katakolon, Iraklion, Rodos, Antalija, Patmos, Izmir, Delos Mikonos, Samothrace, Canakkale, Istanbul, Skopelos, Skiathos, Pirej, Krf, Dubrovnik s povratkom u Veneciju. U objavljenom programu putovanja ovoga broda iz 1973. godine također piše da je na dvotjednom kružnom putovanju isplovio iz Napulja tičući luke Messina, Olympia, Atena, Mikonos, Delos, Istanbul, Thassos, Kusadasi, Rodos, Iraklion, Krf, Dubrovnik i Venecija.  

 Jedno je vrijeme ANKARA plovila od Istanbula prema Aleksandriji, a konačno je raspremljena i razrezana 1981. godine na groblju brodova Aliaga blizu Izmira (Smirne) u Turskoj.