U naš Grad su tijekom godina dolazile sve vrste ratnih brodova, od bojnih brodova, nosača aviona, razarača, fregata, podmornica, pomoćnih brodova, mornaričkih školskih jedrenjaka itd. Dolazili su pod tridesetak svjetskih zastava i uvijek u prijateljskim posjetama. Te posjete su bile svojevrsne nagrade za članove posade, za mali odmor od dugih plovidbi i vježbi i kako bi vidjeli kulturu drugih zemalja. Tu je bio nezaobilazan i naš Grad. Tako nas je  30-tih godina posjetio najveći bojni brod na svijetu (Prvi svjetski rat) HMS QUEEN ELIZABETH. Taj bojni brod detaljno je opisan u  feljtonu ovog tjednika / portala broj 30 u okviru kojeg je postavljeno više slika usidrenog broda pored otoka Daksa.

 Ratni brodovi dolazili su po vrsti pogona od klasičnih parnih, parnih i plinskih turbina, elektro, dizel, a od 2000. godine imali smo specifične goste, i to dva nosača aviona i dvije podmornice koje su imale nuklearni pogon. Pored ovih prijateljskih posjeta na naš Grad su pucali neki drugi neprijateljski ratni brodovi još od vremena nastanka Dubrovnika, te u novije doba za vrijeme Francuske okupacije Grada, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.   

 Na fotografiji iz rujna/listopada 1880. godine imamo i prve fotografije gdje na sidrištu pred otokom Daksa vidimo skup ratnih brodova država potpisnica Berlinskog kongresa koji su s našeg sidrišta išli u ratne pohode, ali tada Dubrovnik nije bio u opasnosti. 

Dolazak tisuća članova posade

Ovo je feljton o svih pet velikih nosača aviona koji su nas posjetili na sidrištu pored otoka Lokrum. Sidrili su van otoka u smjeru Cavtata, i to dosta daleko od Grada (treso Orsule- Dubca). Bili su dugi oko 300 metara te bi ispustili još 200- 250 metara sidrenog lanca tako da im je radijus okretanja broda oko sidra bio oko jedan kilometar, a morali su još držati distancu od više stotina metara sigurne udaljenosti od obale ili otoka Lokruma. 

Dobro se sjećamo kad bi dio posade (preko 5000 ih je bilo ukupno na brodu) izašao vanka u provod da bi Grad bio preplavljen mornarima u lijepim mornaričkim uniformama koje je promatrala njihova brodska policija uredno označena s oznakom MP (military police). Svi kafići, restorani, disko klubovi... i sve ulice su bile preplavljene njima. Bili su dobri potrošači jer trebalo se što bolje zabaviti nakon toliko mjeseci plovidbe uz koju čašicu alkohola više. Često su imali svoje muzičke koncerte na skalama ispred crkve svetog Vlaha, svirali su na taraci kafane Dubravka na Pilama itd. Postoje brojne fotografije u osobnoj kolekciji kojima su dokumentirani  njihovi posjeti Dubrovniku. 

Za vrijeme boravka nosača SARATOGA u luci Gruž je bila vezana fregata USS AINSWORTH (DE/FF-1090) te su njihovi mornari aktivno  sudjelovali u gašenju požara na Srđu poviše Kantafiga prema Strinčjeri, te su nas zadivili brzinom gašenja požara. 

Građani Dubrovnika su mogli organizirano posjetiti svih pet nosača te su mogli pogledati unutrašnjost broda, glavnu palubu, a na prva dva nosača se moglo ući i na komandni most i u glavnu operativnu kontrolnu sobu gdje su bili smješteni radari.

 Danas ti veliki nosači ne dolaze u Dubrovnik i mislim da i neće više nikad, i to iz sigurnosnih razloga, a oni su uslijedili nakon terorističkih napada na nebodere blizance u New Yorku i Pentagon. Nakon tih događaja sidrište iza Lokruma prema Cavtatu nije više bilo sigurno, a pogotovo za nosače s nuklearnim pogonom. Putnički avion se može oteti pored Dubrovnika, zatim simulirati da avion ima problem s motorima, objaviti May Day i tražiti slijetanje na Čilipe, a nosač aviona je na ruti prema aerodromu i po meni je više od 90 posto mogućnost da bi ih oteti avion mogao pogoditi. Za ratne brodove koji dolaze u Gruž se može na vrijeme reagirati što se tiče sigurnosti te će oni i dalje dolaziti, ali ipak manje nego što smo to imali prije udara u nebodere blizance i Pentagon.

USS AMERICA (CV-66)

USS AMERICA (CV-66) bio je američki nosač zrakoplova u sastavu Američke ratne mornarice i jedan od nosača klase KITTY HAWK. Bio je peti brod u službi Američke ratne mornarice koji nosi ime America, a služio je od 1965. do 1996. godine. Nosač America je boravio na sidrištu pored Lokruma sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća. Po mome sjećanju, a i po slikama koje posjedujem bio je veliki interes za razgledavanje broda te se protezao red od ulaza u Peskariju - Ponta, cijelom obalom pored Gradske kafane i glavnina velikog mula. 

Vozili su nas njihovim lajbotima, a iskrcavali na krmenu platformu gdje su nas ljubazno dočekali sa suhim ukusnim keksima i sokom u plastičnoj čaši. Dobro se sjećam toga soka od naranče te bih danas odmah rekao da je to bio sok u prahu pomiješan s vodom. Prvo smo ušli u unutrašnjost broda gdje smo vidjeli nešto aviona i sjećam se da su imali u slobodnom prostoru košarkaško igralište. Jedan časnik nas je odveo na bočni lift za avione kojih je bilo nekoliko na svakom boku te je njegovo dizanje bilo veoma brzo tako da se sjećam kako su neke osobe malo i kriknule jer nisu očekivale tako brzo podizanje.

 Na gornjoj palubi nas je dočekala većina borbenih aviona, a najveću pažnju je plijenio Grummanov F-14 Tomcat koji je bio i nacrtan na avionu (mačak Tom). Moglo se ući u Tomcata te je to bilo baš za mene uzbudljivo, s nekolicinom prijatelja sam se popeo u nadgrađe te smo došli na komandni most gdje je dežurni časnik smjernom pločom snimao azimut i provjeravao trenutnu poziciju broda. Također smo posjetili glavnu kontrolnu sobu gdje se upravljalo s radarima i tko zna još čime. Doživio sam sličan događaj nakon godinu dana i na nosaču aviona JOHN F. KENNEDY te neću ponavljati isti tekst, a na ostala tri nosača nisam bio u posjeti, ali sam ih slikao s kraja. Na brodu sam dobio welcome prospekt nosača i naljepnicu “GO NAVY“ koju ću u prilogu ovog feljtona i priložiti.            

Kobilica broda je položena u brodogradilištu  Newport News Shipbuilding- USA dana 9. siječnja 1961. Porinut je u more 1. veljače 1964. kuma broda je bila Catherine McDonald, supruga Admirala David L. McDonalda, a na prvu plovidbu je krenuo 23. siječnja 1965. Matična luka mu je bila Norfolk - Virginia, povučen je iz službe 1996. godine, a 14. svibnja 2005. je potopljen kao meta na 250 nautičkih milja jugoistočno od Cape Hatterasa. Imao je puni deplasman od 80 800 tona (puni deplasman ili istisnina je ukupna težina opremljenog broda). Bio je dug na vodenoj liniji 300, a duljina preko svega je bila 319 metara tj. na pisti gdje je bio najduži. Ipak, što se tiče najdužeg broda od onih koji su dolazili u Dubrovnik, imamo više putničkih kruzera koji su bili duži od nosača AMERICE i ostalih iz ove petorke, te je za sada rekord od 333,33 metra.

 Ipak, po širini drže rekord nosači, a AMERICA je bio širok 39 na vodenoj liniji, a na pisti 76,2 metara. Imao je gaz od 12 metara tako da se ni danas, što se tiče gaza, ne bi mogao vezati u luci Gruž jer je nakon zadnje obnove luke maksimalni gaz 11 metara. Četiri Westinghouse parne turbine ukupne snage 280 000 SHP (shaft horsepower, tj. snaga izmjerena na osovinama) na četiri propele su mu davale brzinu od 33 čvora. Mogao je preploviti 8000 nautičkih milja s jednim punjenjem goriva pri brzini od 20 čvorova. Nosač su opsluživala 502 časnika i 4684 mornara. Na palubi je imao dvije piste, jednu za uzlijetanje, drugu za slijetanje, a na ostalom dijelu palube je imao mjesta za oko 79 aviona i nekoliko helikoptera.

USS  JOHN F. KENNEDY (CV-67)

USS  JOHN F. KENNEDY (CV-67) bio je američki nosač zrakoplova u sastavu Američke ratne mornarice i jedan od nosača klase KITTY HAWK. Bio je prvi brod u službi Američke ratne mornarice koji nosi ime JOHN F. KENNEDY, a imao je nadimak “BIG JOHN“. Iako spada u klasu KITTY HAWK, na njemu su napravljene mnoge modifikacije po kojima se bitno razlikuje od ostalih nosača u klasi. U početku je bilo planirano da bude nosač na nuklearni pogon, s A3W reaktorom, ali se nakon početka gradnje odustalo te mu je ugrađen konvencionalni pogon. Za razliku od ostalih nosača u klasi, JOHN F. KENNEDY je kraći za 5,2 metra. Kobilica je položena u Newport News Shipbuilding-USA dana 22. listopada 1964., porinut je u more 27. svibnja 1967. godine, kuma broda bila  je Caroline Bouvier Kennedy. Na svoje prve plovidbe krenuo je 7. rujna 1968. godine, a otpušten je iz aktivne službe 23. ožujka 2007. i raspremljen. Na sidrištu pored otoka Lokrum je boravio 1978. godine. Podaci su za brod blizanac identični kao za nosač AMERICA. Zadnje novosti o sudbini broda od 6. listopada 2021. nam govore da je nosač aviona USS JOHN F. KENNEDY prodan za jedan američki cent firmi-posredniku za rezanje brodova International Shipbreaking Limited.                                                                     Novi istoimeni nosač na nuklearni pogon USS JOHN F. KENNEDY (CVN-79) je drugi nosač zrakoplova najnovije, najveće i najmodernije klase GERALD R. FORD izgrađen za mornaricu Sjedinjenih Država. Brod je porinut 29. listopada 2019., a kršten 7. prosinca 2019. godine te je i ovom brodu kuma bila Caroline Bouvier Kennedy.

USS SARATOGA (CV-60) 

USS SARATOGA (CV-60) je bio američki nosač zrakoplova u sastavu Američke ratne mornarice i jedan od nosača klase FOREESTAL. Bio je šesti brod u službi Američke ratne mornarice koji je nosio ime SARATOGA. Služio je od 1956. do 1994. godine.       

SARATOGA je trebala doploviti na sidrište Lokrum 10. listopada 1985. u jutarnjim satima zajedno s pratećim brodom-fregatom USS AINSWORTH (DE/FF-1090) koji se vezao u luci Gruž. Prateća fregata je došla točno, a SARATOGA je doplovila do sidrišta pred otokom Lokrum sa zakašnjenjem od tridesetak sati tj. 11. listopada u 16:50 sati jer su prethodno s nosača u Sredozemnom moru poletjela četiri američka lovca F-14 Tomcat po nalogu predsjednika Reagana i presrela zrakoplov Boeing 737 u kojemu se nalazio Abu Abbas i prisilili ga sletjeti u Cataniju na Siciliji. 

Abu Abbas je bio organizator otmice kruzera ACHILLE LAURO s 400 putnika i posade pred lukom Port Said u Egiptu te su zaprijetili uništenjem broda ako se iz zatvora u Izraelu ne oslobodi 50 njihovih suboraca PLO-a. Bila je to prva otmica putničkog broda u povijesti pomorstva. Da bi dokazali da doista misle ozbiljno, otmičari su ubili i u more u invalidskim kolicima bacili 69-godišnjeg američkog Židova Leona Klinghoffera na očigled supruge Marilyn kojima je ovo putovanje bilo posvećeno godišnjici vjenčanja. Kada je egipatska vlada nakon dugotrajnih pregovora udovoljila zahtjevima otmičara, oni su 10. listopada s broda prebačeni na jedan remorker s kojim su učinili trijumfalni krug u luci Port Said. Pobjedonosno su se ukrcali u Boeing 737 kompanije Egypt Air i poletjeli po svim dostupnim izvorima prema Tunisu, ali su ih presreli ratni avioni sa spomenutog nosača.   

Nakon tog nemilog događaja SARATOGA je nastavila ploviti prema Dubrovniku u prijateljski posjet. Međutim, vlada SFRJ je uputila protest zbog njegova uplovljenja jer je po međunarodnom pomorskom pravu bilo predviđeno da ratni brodovi ne mogu uploviti u prijateljski posjet nekoj stranoj državi ako su unutar 30 dana sudjelovali u nekoj ratnoj operaciji. Za tadašnju službenu politiku, bilo kakav napad na PLO - Jasera Arafata značilo je ratnu operaciju. Ali, Amerikanci se na to nisu puno obazirali, već su doplovili do sidrišta pred Lokrumom i tu ostali do planiranog dana odlaska tj. do 14. listopada do 22:30 sati.       

 Usput je posada prateće fregate na vezu u Gružu ugasila i jedan požar na Strinčjeri, zadivivši dubrovačko pučanstvo svojom vrhunskom protupožarnom tehnikom i besprijekornom obukom. 

Kobilica SARATOGE je položena u brodogradilištu New York Naval Shipyard dana 16. prosinca 1952., porinut je u more 8. listopada 1955., a na prvu plovidbu je krenuo 14. travnja 1956. Gradnja broda je koštala 209,7 mil. USD. Nakon 38 godina aktivne plovidbe otpušten je iz službe 20. kolovoza 1994. i stavljen je u raspremu. Dana 8. svibnja 2014. je objavljeno da će ga ESCO Marine za jedan američki cent izrezati u Brownsvilleu- Texas. Nakon 31. ožujka 2019. SARATOGI više nije bilo traga.    

 Imao je 78 000 tona punog deplasmana (težina broda potpuno opremljenog), duljine 316,7 te maksimalne širine 72,5 metara. Četiri Westinghouse parne turbine na četiri propele ukupne snage 280 000 SHP. koje su mu omogućavale brzinu do 32 čvora. Mogao je ploviti s jednom opskrbom goriva do 8000 nautičkih milja pri brzini od 20 čvorova, a opsluživala su ga 552 časnika i 4988 mornara. Na svojoj palubi pored dvije piste i to je jedna bila za polijetanje, a druga za slijetanje je mogao primiti oko 85 aviona i nekoliko helikoptera. 

USS DWIGHT D. EISENHOWER (CVN- 69)

Nosač aviona USS DWIGHT D. EISENHOWER (CVN- 69) je drugi nosač aviona s nuklearnim pogonom iz klase NIMITZ od ukupno njih 10. Nosač je imao nadimak “IKE“. Na sidrište pored Lokruma je doplovio 3. svibnja 2000. godine, njihova posada je izlazila u obilazak Grada, a naši građani su organizirano mogli posjetiti brod. Bilo ga je stvarno lijepo vidjeti s puno aviona na palubi, te je jednostavno bio ogroman.  

Kobilica broda je položena u Newport News Shipbuilding- USA dana 15. kolovoza 1970., a porinut je u more 11. listopada 1975. Kuma broda je bila nekadašnja prva dama Amerike Mary Geneva "Mamie" Eisenhower tj. supruga predsjednika Dwight D. Eisenhowera. Na svoje prvo putovanje iz matične luke Norfolk krenuo je 18. listopada 1977., a ukupna cijena izgradnje je bila 4,5 milijarde USD.                                                                                                                      Ima 93 405 tona punog deplasmana (težina broda potpuno opremljenog), dug je 317 na vodenoj liniji, a na palubi 332,8 metara, maksimalna širina je 76,8, a gaz 12 metara. Dva Westinghouse nuklearna reaktora ukupne snage 280 000 SHP preko četiri parne turbine i četiri propele mu omogućavaju brzinu do 32 čvora. Radijus kretanja u nautičkim miljama mu je neograničen, a gorivo mijenja nakon 20-25 godina. Na svojoj palubi pored jedne staze za polijetanje i druge za slijetanje može primiti 90 aviona i nekoliko helikoptera, a opslužuju ga 6280 članova posade. I dalje je u aktivnoj službi.

USS GEORGE WASHINGTON (CVN-73)

Nosač aviona USS GEORGE WASHINGTON (CVN-73) je šesti po redu s nuklearnim pogonom klase NIMITZ od ukupno njih 10. Na sidrište pored otoka Lokrum je doplovio dana 30. listopada 2000. te je ostao četiri dana.                                                                                                               

Kobilica broda je položena u Newport News Shipbuilding- USA dana 25. kolovoza 1986., a porinut je u more 21. srpnja 1990. Kuma broda je bila Barbara Bush, u aktivnu službu je isplovio iz matične luke Norfolk dana 4. srpnja 1992. Tehnički podaci broda su potpuno isti kao za USS DWIGHT D. EISENHOWER (CVN- 69). I dalje je u aktivnoj službi.

ŠTO  IM  JE  ZAJEDNIČKO 

Sada bih napisao jedan osobni zaključak o sličnostima ovih pet nosača od kojih su dva iste klase. Izgrađeni su od 1956. do 1992. godine te što se tiče osnovnih karakteristika i jačine pogona i brzine nisu se vele razlikovali. Svi oni su bili dugi nešto preko 300 metara, široki nešto preko 70 metara, imali su gaz od 12 metara, imali su svaki po dvije piste i na ostalom dijelu piste imali sličan broj borbenih aviona. Svi oni su imali ukupnu snagu od 280 000 SHP na 4 propele s brzinom od 32 - 33 čvora. Prva tri su imala klasične parne turbine, a ova dva zadnja nuklearne reaktore koji su preko parnih turbina davali istu ukupnu snagu i istu brzinu. Prva tri nosača su imali radijus plovidbe od 8000 nautičkih milja pri brzini od 20 čvorova, a dva na nuklearni pogon su imali neograničen radijus. Naravno da su se oni iz godine u godinu modernizirali i imali moderniju navegacijsku opremu, novije radare za vojne potrebe i imali su na svojim palubama modernije avione itd. Zanimljivo je da će se ovih deset najmodernijih i najvećih nosača na nuklearni pogon klase NIMITZ zamijeniti s deset novih na nuklearni pogon s novom klasom GERALD R. FORD te i njih planiraju izgraditi 10. Bit će nijansu veći od današnjih i to maksimalne dužine 333 metra, a dva već plove (CVN-78 i CVN-79). Naravno da će nova klasa imati najmoderniju tehnologiju te će zamijeniti dosadašnje katapultiranje aviona koji će se starog načina putem parnog katapulta zamijeniti s elektromagnetskim katapultom. S novom klasom se ide na smanjenje posade, imat će ukupno 25 paluba, a vidim da će imati pogon na pet propela.                                                                                                           

Ove podatke s tehničkim podacima sam izvadio iz knjige “Warships“ od Hugh W.Cowin te su dosta točni s tim da u knjizi pored brzine broda piše 32 + što znači da mogu ići i brže, ali što to danas znači ploviti koji čvor brzine više kada su i oni veoma ranjivi pošto je tehnika ratovanja uznapredovala.