Krajnji jug Hrvatske jučer su posjetili SDP-ovi saborski zastupnici i kandidati na europskim izborima Ranko Ostojić i Joško Klisović predvođeni predsjednikom stranke Davorom Bernardićem koji su na Konvenciji Gradske organizacije artikulirali neke od predizbornih poruka. Pred dubrovačke članove Bernardić, Ostojić i Klisović izašli su, između ostalog s kritikama raznih poteze Vlade, osvrnuli se na takozvanu moralnu krizu hrvatskog društva, govorili o problematici iseljavanje sve većeg broja stanovništva, istaknuli želju za ravnopravnošću unutar Europske unije i slične stvari koje vjerojatno diljem Hrvatske spominju.

Iako izbori za EU parlament nisu previše atraktivni opet su dobra prilika za provjeriti kako glasači 'dišu', a čini se kako je SDP-ovo biračko tijelo 'na aparatima'. Birači su takvi jer ih političari koje preferiraju jednostavno prave budalama, ali to i nije ništa novo u političkoj igri.

Gledajući širi kontekst, poniranje SDP-a dogodilo se jer su između ostalog na izmaku ideja kada je u pitanju stvaranje i animiranje novog biračkog tijela. Moglo se to osjetiti jučer u Dubrovniku iako bi zlobnici prvo primijetili nešto viši prosjek godina okupljenih članova i manji odaziv na Konvenciji, njih svega pedesetak.

Tako su u Dubrovnik stigli kandidati Ostojić, Klisović te predsjednik stranke Bernardić, a istovremeno na njihovoj listi nije se našao kandidat s juga Hrvatske. U redu, procijenili su valjda da imaju negdje drugo bolje ljude za EU parlament, ali u Dubrovnik bi trebalo dolaziti i spominjati ga češće.

Velike emocije na skupu su prelile stvarnost, razletjeli se i dubrovački SDP-ovci ugoditi svojim stranačkim šefovima što je predvodila gradska vijećnica Tatjana Šimac Bonačić. Srećom poklopio se posjet s Međunarodnim danom narcisa posvećen borbi protiv raka pa je ekipa viđena na Stradunu gdje su dijelili cvijeće i s istim kasnije došli na Konvenciju.

Ukratko, određeni su tako gabariti želje i htijenja, ali s obujmom razočarenja koje se SDP-u na predstojećim izborima predviđa.

Jednostavno, nije dovoljno posjetiti stranački ogranak samo pred neke izbore, kao što i samim lokalnim SDP-ovcima nije dovoljno tu i tamo podijeliti pokoji cvijet uz prigodnu akciju. Politika ne bi trebala biti stvar prigode. Lokalni SDP-ovci, a ne samo predsjednik Jadran Barač, trebali bi doslovno biti svakom loncu poklopac. Iako percipiran često kao "usamljen u borbi" (a možda Baraču i odgovara taj imidž) zapravo bi se trebao postaviti tako da se u Dubrovniku ništa ne smije dogoditi bez reakcije SDP-a. Radi se tu o dokazivanju od kojeg treba bolovati, pa iako izgledali sami sebi kao budale u većem ili manjem izdanju. 

Dok je Barač sam u svojim nastojanjima, ostatak ekipe minimalni osjećaj sveopće lojalnosti zahvati tek u trenucima kad dođe predsjednik stranke iz Zagreba uz neku prigodu. Stoga, na jučerašnjoj Konvenciji u punini sjaja pokazalo se gdje je zapeo lokalni, a gdje državni SDP koji su kao odraz jedan drugome. Drugim riječima, ne može se voditi politika nebrige o lokalnim organizacijama, a onda očekivati poneki uspjeh na izborima.

Jasno, nije jedini problem stranke što je spala na blijedog Bernardića, problem stranke prije svega stoji u bivšem predsjedniku Zoranu Milanoviću nakon čijeg odlaska na površinu izlaze raznorazne frakcije.

Probleme na stranu, vrijeme je da se u SDP-u konačno počnu baviti s budućnošću vođeni entuzijazmom, nadom i optimizmo što zasigurno neće postići održavanjem konvencija poput jučerašnje poslije koje ostaje tek miris narcisa u polupraznoj dvorani.