Logično je da kreativci kreiraju. No, to je sad problem "poljoprivrednog podrijetla", onoga o priči o kokoši i jajetu: tko je tu koga stvorio? Je li kreacija bila velikodušna u stvaranju kreativaca, ili su kreativci bili toliko umotvorni pa iznjedrili kreaciju?

Dakle, kako smo u osnovi razjasnili pojmove, valjalo bi vidjeti kako to u praksi izgleda u Dubrovniku.

Ovih dana odvijaju se Dani kreativnih kultura i industrija uz narativ vječne insipiracije prostora. Bit će tu svakojakih promocija i prezentacija, nezaobilaznih okruglih stolova, koji kao po pravilu imaju za zadatak popuniti dokolicu. Bila je i "pressica" pred otvaranje manifestacije, a čitajući novinarske izvještaje možemo vidjeti da se opet tu radi o rečeničnim drvenarijama, kvazi filozofskih izraza poput inovativnog pristupa, identiteta, poimanja stvaranja, itd.

Izrazi i program na stranu, navikli smo da ovakvi programi služe odabranima, onima koji "između sebe" uživaju plodove svog rada. Ostavimo na stranu i industriju, pa čak i ovu kulturnu naših kreativaca, za nju se već država Hrvatska pobrinula i u skoro je tri desetljeća dotukla do temelja.

No, možemo malo o kreativnosti naših kreativaca, da malo razjasnimo njihovu ulogu u novom valu pomodarstva.

Dani kreativnih kultura i industrija nastali su uz kandidaturu Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture, u suradnji Razvojne agencije Grada Dubrovnika i Art radionice Lazareti. Sjetit ćete se, govorilo se dosta o tome prije tri godine, onda kad je Grad doživio debakl zbog kreativnosti naših kreativaca pa je lučka Rijeka osvojila laskavu titulu, a ne Dubrovnik koji je to jednostavno trebao biti, sve da su mu konkurencija bili recimo Pariz ili Atena.

Tako se rečena manifestacija nastavila do današnjih dana, u organizaciji Razvojne agencije Grada Dubrovnika (iz koje do zaključenja ovog napisa nismo dobili odgovor na pitanje koliki je budžet manifestacije), dok je ARL tek jedan od partnera.

Navikli smo da se spaja politika s kulturom, uostalom tu je neraskidiva veza. No, kad se spoji alternativa s državom, a alternativa bi trebala biti njen kontrapunkt, onda je to odraz naglavačke nasađenog društva.

No, u čemu je ovdje, u spoju alternative i države suštinski problem? Pa upravo u tome što svaki akter društva, pa makar to bila i alternativa kojoj je mjesto ispred Banskih dvora da baca jaja na premijera, traži milovanje politike po svojim ramenima. Da, društvo je postalo toliko kalkulantsko, do te mjere centrirano prema državi da se uz njezinu pomoć propitkuje hod drugom stranom. I ne treba tu tražiti krivnju u državi, aparat je to koji eto i financira ovakve projekte, nije tako samo u Hrvatskoj, financira država ovakve projekte i diljem Europe.

Ali, to ne znači da postoje samo ti i samo takvi projekti koje financira država. U Hrvatskoj i u Dubrovniku, oni ovise samo o blagonaklonosti politike, a da bi se blagonaklonost dobila, blagonaklonost se mora zaslužiti.

Pa kako onda uopće možemo govoriti o kreativnosti kad temeljno načelo alternative jest odmak od vlasti, a ne njezin sastavni dio?

Općenito, sve je to krivo nasađeno. Bez reda i bez smisla. Govoriti o alternativi i alternativcima općenito je ruzinav posao, jer i oni imaju svoje kolektive sa svojim hijerarhijama, akterima s čizmama i mačem u ruci, isključivostima, kako bi se rekli u Americi, svojim "do's and dont's".

No, o kreaciji možemo govoriti.

Kreacija dolazi iz bola života, iz povijanja pred tim životom, gdje ostaje samo čovjek sa svojim nadama i strahovima, čovjek koji nema namjeru mijenjati svijet, već koji traži samo malo širi prostor pod suncem. Zato kreacija nije zauvijek naučena disciplina. Ona ne razglaba o "inherencijama" na okruglim stolovima, nema sponzore i povrh svega ne pjevuši uz glazbene note.

Zbog toga alternativi i kreaciji Dana kreativnih kultura i industrija realitet sapliće noge, realitet omeđen pandžama dirigirane kreativnosti.

*Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora, ne redakcije