Zasad, ako ne dođe do bitnih izmjena ovog prijedloga, možemo biti mirni, posebno u Gradu gdje umjesto standardne hrvatske riječi ručnik,  upotrebljavaju 'tuđice' i uporno se brišu šugamanima, dok ovi zagrebački ignoranti uporno odlaze u badecimer obučeni u šlafrok. Takvih je primjera bezbroj. Čini se da je Čićova mala ipak našla kompromis s jezičnim nabrijanim čistuncima pa su se i ona i Fuks složili osnovati, a što drugo, nego neku vrstu jezične komisije, umjesto policije. Zvat će se Vijeće za hrvatski jezik i imat će 14 članova i naravno, predsjednika. I naravno – bit će primjereno plaćeni!

Jedni pismeni po jednom, drugi po drugom pravopisu 

Zadatak će im biti kontrolirati valjanu upotrebu jezika u državnim institucijama zapošljavanjem brojnih lektora, dok će posebno paziti na hrvatsku dalekovidnicu i kazališta kako ne bi zastranila s nekom tuđicom, posebno onom s istoka Balkana. Zasad nema prijedloga o obaveznom uvođenju prevođenja bosanskih ili srpskih serija, filmova, kazališnih predstava i sličnih umjetničkih uradaka, ali neke stvari će se rješavati u hodu. Ništa nije rečeno o standardizaciji hrvatskog pravopisa i o problemima s kojima se redovno susreću profesori, jednako kao i maturanti na Državnoj maturi. Jer imamo dva ili tri autora čiji se pravopisi  stalno i ponovno tiskaju, u kojima nalazimo različita jezična pravila, što dovodi do problema i među profesorima i učenicima. Je li baš tako komplicirano imati samo jedan pravopis koji se koristi desetljećima? Ovako su jedni pismeni po jednom, a nepismeni po drugom pravopisu. Probleme pak s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, ministar Fuks u čijem je to resoru, nije ni spomenuo. Jer zna se kako se tamo uhljebila podobna ekipica čije su kompetencije značajno upitne. Dirljivo je kako sami opisuju svoj rad objašnjavajući kako, nakon što autori ispita državne mature sastave pitanja i završe svoj posao, slijedi metodološka recenzija, lektura i korektura. Ma da! Onda se među mnogobrojnim greškama u pitanjima pojavi i pitanje o glavnom gradu Turske na koje je točan odgovor Istanbul. 

Zato što mogu

Objasnili su to još je urnebesnije! Smisao pitanja nije bio o kojem se gradu radi, nego pravilno pisanje glavnog grada. Majstori! Akademski građani koji rade u takvoj instituciji 'znanja' nemaju pojma da je glavni grad Turske Ankara. Sve se čini kako su svoj znanstveni status postigli slično kao i naš znanstveni docent Banožić. Zašto? Zato što mogu. Sve to istovremeno dok je klinac  na maturi pisao tiskanim slovima i pao bez da se itko potrudio pročitati njegov esej. U kojem je, jasno, velika slova pisao velikim tiskanim slovom bez i jedne pogreške! Isti taj klinac je na prijemnom ispitu na Arhitekturi bio četvrti po rezultatu, ali upitan mu je upis na fakultet zbog eseja s tiskanim slovima. Ekipa koja ne zna koji je glavni grad Turske i koješta još, tu je ostala rigidna srušivši mladom čovjeku svijet. Zašto? Jer mogu, ali i zato što mi to zaslužujemo. Usput , nekoliko izuzetno talentiranih arhitekata koje poznajem pišu tiskanim slovima sa specifičnom kuglicom na slovu i. Bog zna zašto to rade, ali u današnje vrijeme sve je manje onih koji pišu pisanim slovima, dijelom zbog stalnog tipkanja po tastaturama, a dijelom jer to pismo nemaju više priliku sresti u nekoj svakodnevnoj komunikaciji. Osobno imam podosta problema dešifrirati vlastite škrabotine dok ih netko drugi ne može pročitati kao da su šifrirano pismo. Kako stvari stoje, sve probleme s ovim Centrom neće nitko riješiti jer nikog nije ni briga. Ipak, možda zaposle još kojeg lektora ili docenta jezika s Banožićevog Veleučilišta gdje se dokazano obrazuju odlični kadrovi jer im predaje vrsni stručnjak, docent Banožić. 

Možemo samo pjevušiti Preradovićeve stihove: „O jeziku, rode, da ti pojem, o jeziku milom tvom i mojem...“ Iako i tu treba biti jako, jako oprezan jer jest on hrvatski pjesnik i pisac, ali upitan je njegov panslavizam. Možda bi i po tom pitanju valjalo osnovati neku priručnu komisiju. Do tada, guštajte bez straha na svojim šugamanima i uživajte u moru, a bome i u neponovljivoj Divljoj ligi. Nema takve niđe! Kad, ako ne sad? Eto vas.