Ne bilo kakav mail, nego mail od Gospodarske komore, prvi u ovih petnaest godina, koja ga izvještava koje sve novosti donosi izmjena poreznog zakona.  Nekoliko puta pročitao je mail tražeći u njemu nešto novo, nešto s čime već nije upoznat, neki vražji važan razlog zašto su mu sad, nakon petnaest godina plaćanja prisilne članarine, poslali obavijest s kojom su poduzetnici  temeljito upoznati. Tjedan dana kasnije opet stiže mail iz HGK s nekim, opet za njega, potpuno nevažnim informacijama.  Čini se da se netko u HGK dosjetio kako doskočiti izjavama poduzetnika kako im HGK ničemu ne služi, usprkos tome što im uporno uzima članarinu, nizašto. Pa im šalju bezvezne mailove u kojima ih kao obavještavaju o nečemu što ionako  odavno znaju. Prije godinu ili dvije članarina je bila oko šezdeset kuna pa je smanjena na četrdeset i dvije kune. Kako bi lakonski rekao premijer ''četrdeset dvije kune nije neki novac''. Doista, samo tri velike kave s mlijekom. Nije to neki novac za šefa HGK koji mjesečno premaši pedeset tisuća kuna primanja, ali teško je vjerovati da Burilović s takvim primanjima, svaki mjesec iz čista mira i bez ikakvog razloga, otvori prozor i baci četrdeset i dvije kune na cestu. Ili ih uredno odnese u kontejner za komunalni otpad? Zašto bi ih i bacao? To moraju samo mali i srednji poduzetnici jer od te „svoje“ komore nemaju ama baš nikakve koristi, nego se svaki mjesec osjećaju kao budale, koji svoj novac bacaju kroz prozor.  Pozivanje na tradiciju besmisleno je mazanje očiju jer posljednjih sedamdeset godina rada ta i takva institucija služi jedino sebi samoj i nekolicini velikih i jakih i leglo je uhljebljenja stranačkih kadrova. Nekad kadrova Centralnog komiteta, sada kadrova partije na vlasti, stranačkih prijatelja, članova obitelji, kumova i ostalih. Tamo je i čistačica daljnja rodica nekog od šefova Komore ili žene stranačkog perspektivnog kadra. Prosjek plaća im je veći od najuspješnijih poduzeća na tržištu, putuju svijetom uglavnom s nikakvim rezultatima jer crkavica koju sami doista i zarade ne bi pokrila troškove plaća deset posto zaposlenih. I dok se i Vlada,  kao i EU zaklinju u tržište, je li HGK doista institucija kojoj poduzetnici trebaju plaćati ma i jednu kunu članarine?

Veliki prosvjed malih poduzetnika na Trgu bana Jelačića nije bio prosvjed protiv, već prosvjed i poziv da ih konačno netko posluša i pomogne. Jer više ne mogu držati glavu iznad vode. Bio je i izraz ljutnje protiv bahatosti i arogancije resornog im ministra Čorića koji živi neki drugi život u nekoj tamo Uhljebistan državi, koji arogantno tipka po mobitelu dok mu oni govore o problemima s kojima se svaki dan susreću. Protiv ministra koji objašnjava kako oni koji pred kioskom u redu čekaju kavu za van, nakon toga sa svojom kavom odu negdje drugdje(?!). Kad bi kafići izdavali kavu za van, onda bi svi ostali pred kafićima pa bi to bilo epidemiološki opasno. Zagrebački Cvjetni trg, jednako kao i ostali trgovi i mjesta okupljanja, kao i Uvala prepuni su ljudi, koji sa svojim kavom za van, razgovaraju i druže se, koliko, toliko pazeći na odstojanje, ne bi li ostali koliko, toliko normalni u nenormalnim okolnostima. Nije, naravno, Čorić kriv za nenormalne okolnosti, ali minimum obzira prema naciji bilo bi da šuti kad nema ništa pametno za kazati. Ovako kad ga čujem jedino poželim povratak Monty Pythona i njihovih šesto tona. Pljas! Tako bi jedino bio gledljiv skeč s ministrom Čorićem u glavnoj ulozi.

Cijepljenje ne ide planiranim tempom i čini se da ništa od procijepljenosti do ljeta. Merkel se ni najmanje ne libi razgovarati s Putinom kako bi naručila rusko cjepivo koje se pokazalo vrlo učinkovitim. Možda je vrijeme da i naša Vlada razgovara s Rusima. U interesu nacije, izlaska iz krize i kakvog, takvog vraćanja u normalno, makar i novo normalno. Nije Merkel jedina, malo, pomalo, učinit će to i druge zemlje EU, možda je vrijeme da naši pokažu malo inicijative i hrabrosti, ne bi li prestala agonija koju mnogi poduzetnici,ni zaposlenici neće preživjeti. 

Festa je održana usprkos, ali  i uz sve epidemiološke mjere. Bilo je drugačije, ali opet neopisivo, lijepo i posebno. Nekako kao da smo više nego ikad svjesni koliko Gradu znači njegov parac. Nazdravlje vam sv. Vlaho! Eto vas.