-Ovo šta je Fadilj Vokri napravio u dvadeset četvrta minuta je za prepričavanje – derao se osamdesetih godina radijski komentator utakmica Prištine ubacujući se u eter tijekom prijenosa nedjeljnih popodnevnih mečeva.

-Ovo šta je Kolinda Grabar Kitarović napravila u sto sedmom izdanju Davis cupa je za prepričavanje, ali i izučavanje – derem se ja u drugoj dekadi dvijetisućitih.

Da, baš tako. Ponašanje hrvatske predsjednice trebaju izučavati znanstvenici na svim eminentnim svjetskim sveučilištima, a njihove zaključke treba objediniti u kolegij Osnove Kolinde koji bi potom marljivo proučavali studenti Oxforda, Cambridgea, Harvarda i svih obrazovnih ustanova koje drže do sebe. Vi mislite da se zajebavam, ali ja sam ozbiljan kao Ivo Josipović dok sluša klavirsku solažu na trećem programu Hrvatskog radija. Kolinda Grabar Kitarović treba ući u povijest čovječanstva kao osoba koja je politički marketing i političku komunikaciju dovela do savršenstva.

Mnogi su pokušavali postati svjetski prvaci propagande, konkurencija je tijekom stoljeća bila strašna kao da se igra prvenstvo Kine u stolnom tenisu. Joseph Goebbels, Adolf Hitler i Leni Riefenstahl provodili su bezbrojne besane noći na amfetaminu pokušavajući doći do savršene poruke narodu, a najdalje dokle su stigli bio je film Trijumf volje, Separmurat Niyazov zvani Turkmenbaši, odnosno otac svih Turkmena, postavio je sebe na svaku novčanicu i svaki kut televizora, prozvao je dane u tjednu i mjesecu u godini po sebi i svojoj majci, a djeca u školi morala su čitati za lektiru isključivo knjige koje je on napisao, pa opet poruke koje je htio prenijeti nisu dobacile do svih ušiju. Sjevernokorejski diktatori narodu su pak neprekidno odašiljali parolu S Kim il Sung si – takav si, a francuska kraljica Marija Antoaneta i njen muž Luj 16. provodili su antiglutensku kampanju: Ako nemate kruha, jedite rogače. Josif Visarionovič Staljin godinama je pokušavao sazidati savršeni imidž u narodu, ali nije uspio unatoč činjenici da je pobio više Rusa, nego – votka!

Sve te velike vođe dale bi bile sve na svijetu da su uspjeli doprijeti do srca malih obićnih nepismenih ćovijeka, koji bi ih bezuvjetno voljeli. Neki su imali više uspjeha, neki manje, ali nitko nikad u historiji, od egipatskih faraona, preko Nerona, pa sve do Perona, u tome nije bio savršen poput hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ali nemojte misliti da je put do tog kolosalnog uspjeha bio lagan. Kao i svaki ogromni pothvat bio je posut trnjem, znojem i suzama.

U ono vrijeme, netom prije posljednjih hrvatskih predsjedničkih izbora, reče Ivo Josipović svojim učenicima da Kolinda nema šanse da ga pobjedi. I stvarno bješe tako prema rezultatima raznih anketa. Aktualni predsjednik Josipović imao je puno bolju startnu poziciju, a Kolinda i njezin tim provodio je besane noći na vitaminu pokušavajući razraditi taktiku koja će doći do srca malih obićnih ćovijeka.

-Što kažete da ja u kampanji kažem da ćemo kada postanem predsjednica ulagati u znanost, u ljude koji bi se, recimo, razvijali u kvantnoj fizici, otkrivali nove protone, gravitone, i sve te druge sićušne bombone? – predložila je Kolinda, a tim je čuvši to, prasnuo u smijeh.

-Misliš da je onom đedu tamo u Dalmatinskoj zagori stalo do kvarkova i teorija strune? – upita svoju suprugu Jakov, pa se svi skupa stanu hihotati.

A onda, za vrijeme još jednog iscrpljujućeg predizbornog sastanka, s upaljene televizije začuli su se povici nekih srpskih retardikusa koji su uzvikivali „Nož, žica, Srebrenica“. Kolindi se u trenutku, baš kao onomad prije 2500 godina Siddharti Gautami, razbistrila situacija i doživjela je prosvjetljenje. Njen predsjednički program bit će kratak i jasan: „Noć, sisa, predsjednica“, to je poruka koja jednostavno mora doći do malih obićnih biraća, jebo gravitone, jedina gravitacija koju narod razumije je gravitacija dekoltea.

Nekoliko godina kasnije vidimo da je Kolinda Grabar Kitarović bila skroz u pravu – na nedavnoj izašloj ljestvici popularnosti predsjednicu podržava više od 60 posto glasača, što će biti sasvim dovoljno da pomete konkurenciju na sljedećim predsjedničkim izborima. Razni intelektualci kritizirat će ponašanje predsjednice ističući kako je to što ona radi najobičniji kič, ali u krivu su. Ona samo odašilje poruke koje većina naroda može shvatiti - da birače interesira kvantna fizika - Kolinda bi pohodila Velika hadronski sudarač, a ne utakmice reprezentacije. Stoga možemo samo konstatirati da je Jakovljeva supruga jedna od najpametnijih, ako ne i najpametnija osoba u državi.

Neće mali obićni ćovijek shvatiti velike poruke, velike ideje i teze, itekako to dobro Kolinda zna. Zato ona uzme Loreal šampon, opere kosu, sredi se, obuče uski dres reprezentacije, utegne grudi i pod okriljem noći krene na posao u Moskvu na finale Mundijala gdje će satima nakon utakmice grliti igrače, glavnog i pomoćne suce, stative, prečke, korner zastavice, predsjednika FIFA-e, predsjednika Rusije Josifa Visarionoviča Staljina, Turkmenbašija, Kim il Sunga, Evitu Peron, Nerona i Leni Riefenstahl. Potom će sljedećeg radnog dana, pardon radne noći, otići u HNK na premijeru baleta Labuđe jezero gdje će na kraju predstave skupa s ansamblom izaći na pozornicu pobrati pljesak grleći tamo i jezero, i bijele i crne labudove, čiope, lastavice, rode, galebove, vrapce i komarce.

Onda će odletjeti na finale Davis cupa gdje će u uskom dresu pomoći Marinu Čiliću vraćati reterne i igrati voleje na mreži, a Borni Čoriću će zabiti onaj smeč, a kad usput umre netko poznat poput Olivera Dragojevića, uplakana će trknuti na sprovod i tamo grliti i tješiti užu i dalju rodbinu premda zna da ju glasač dalmatinskog porijekla nikad neće zaobići na glasačkom listiću. Naravno da u svojoj neprestanoj kampanji, kao i svaki veliki vođa koji drži do kulta ličnosti, neće zaobići ni indoktrinaciju djece dijeleći im srpske čokoladice, svoje slikice i autograme. A kada se mediji budu izrugivali što je davala srpsku čokoladu, nju će biti briga, jer je i tu izvojevala pobjedu. Što djeca znaju što je 200 kila? Uzmu i nose. Što djeca znaju što je srpska čokoladica? Uzmu i jedu.

A da popularnost slučajno nikad ne padne, tu i tamo baš kao ovih dana, organizirat će veliku proslavu sportskog uspjeha, na kojoj će se slušati Marko Perković Thompson, čovjek kojemu je loša bila četrdeset peta, jer su njegovi izgubili na prvenstvu svijeta. Ali kad Kolindi u posjet dođe neko židovsko izaslanstvo, predsjednica će okrenuti ploču i naglasiti kako je „dobra bila četrdeset peta“. Kako ne bi bila dobra četrdeset peta, tad je osnovan Dinamo, poluprivatna firma izvršnog dopredsjednika i savjetnika koji se u slobodno vrijeme bavi organizacijom sasvim uobičajenih eventsa, poput rođendanskih proslava za predsjednike.

Politička komunikacija Kolinde Grabar Kitarović zaista je za prepričavanje. Vješto balansira između Thompsona i Jasenovca grleći pri tom sve što joj se nađe na putu, a rezultat svega je ne samo pozitivni imidž kod kuće nego i onaj koji Hrvatska zbog svoje predsjednice ima u svijetu. Može svatko o Kolindi misliti što god hoće, ali ona je za pozitivnu promidžbu Hrvatske napravila više nego sve kampanje Turističke zajednice u posljednja tri desetljeća. Stvarno u životu ništa nije crno-bijelo osim filmova redatelja Josepha Goebbelsa i njegovog producenta Adolfa Hitlera, pa tako ni kič ponašanje Kolinde.

Kampanja „Noć, sisa, predsjednica“ se nastavlja – nakon što je Grabar Kitarović postala prvi političar ikad u nogometnom Panini albumu, što čak nije uspjelo ni Silviju Berlusconiju koji je istovremeno bio predsjednik Milana i premijer Italije - živo me zanima koji će sljedeći potez povući predsjednica s najboljim PR-om u povijesti čovječanstva. Možda će već ovog Božića u Vatikanu grliti djevicu Mariju, Josipa, tri kralja, papu, švicarsku gardu, Sikstinsku kapelu, Michelangelova remek djela…, a kada padne noć spustit će se s utegnutim dresom i ispupčenim grudima u mračne svlačionice Olimpica i tamo grliti Francesca Tottija, Marca Delvecchija, Gabriela Batistutu, Vincenza Montellu, a ako je već tu, šta se ne bi malo pogrlila i s igračima Lazija… Naći će Paola di Canija, prenijet će mu pozdrave Thompsona, kulturno pitat koliko mu je visoko naraslo žito, a onda će joj netko iz pratnje oprezno došapnuti.

-Kolinda, ne možeš se u isto vrijeme grliti s igračima Rome i Lazija. To ti je otprilike kao da u isto vrijeme pjevaš Thompsona i zoveš Bujanca na inauguraciju, a onda u pratnji izraelskog predsjednika odeš u Jasenovac i pljuješ po ustašama.

Ona će se samo razdragano nasmijati.

-Kao da to narod išta razumije! – reći će plava dama i naglo se okrenuti prema Antoniju Cassanu da i njega zagrli. S prekrasne frizure zgodne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović svlačionicama Olimpica proširit će se miris Loreal šampona.

Jer ja, mali obićni hrvacki ćovijek, to zaslužujem.