Od prozivanja muslimana jer nas svađaju sa Srbima do teorija o tome što jest, a što nije genocidno, uz objašnjenje da Srebrenica nije genocid jer bi se onda zločini nad Židovima trebali drugačije zvati. Tako je Zoki! I zovu se drugačije. Zovu se Holokaust. Suludi tok svijesti s  kojim je postao ikona najcrnje desnice možda jest izbor njegovog kalkulantskog uma, uma koji prosipa bisere u nekoj opskurnoj trnjanskoj birtijetini. Čak bi mu i tamo pripiti pajdaši rekli da je malo pretjerao. Ali kad to izgovara predsjednik države javno, onda svi normalni i pristojni ljudi ne mogu drugo doli osjećati sram. 

I sramim se što takve užase izgovara predsjednik moje države. Teorija o 'predsjedniku s karakterom' i o tome da smo to birali, nema blage veze. I Al Capone je imao karakter, imao je i Hitler, kao i ubojice obitelji Zec. Karakterom se ponosi i Ratko Mladić, jednako kao i notorni Vučurević iz Trebinja. Sve sami ljudi s karakterom koji su smisao 'čovjeka s karakterom' odavno pretvorili u pogrdu, što nije bila izvorna nakana. Ipak, finale njegove odurne tirade bilo je kad je hladno objasnio da je država financijski obeštetila obitelj Zec, i što još treba? Doista, predsjedniče, što još treba? Država je obeštetila preostala dva člana obitelji Zec, koji su imali sreće jer kobne noći nisu bili u kući. U kući su bili otac, majka i dvanaestgodišnja kćer. Mlađi sin i mlađa kćer nisu bili tamo. U suprotnom, država bi bolje prošla jer ne bi imala kome platiti obeštećenje. Na cijelu tu Zokijevu sramotnu tiradu, kao i  pravi i potpun odgovor na predsjednikovo pitanje što bi još trebalo, dao je Boris Dežulović. I potrebno ga je citirati sada i svaki put kad nam se negdje ukaže Predsjednik. „Ništa, predsjedniče. Baš ništa. Što bi rekao jedan moj drug, ne morate vi ići u tri pizde materine, ja ću.“ 

Pozivanje na moral u politici rečenica je rastezljiva kao žvaka, oslobođena od smisla i sadržaja i samo zgodna prigodna fraza. To smo naučili. Sad smo naučili da isto shvaćanje morala  njeguje i ekipa u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Slijed njihove evolucije najbolje se iščitava od prvog pisma HBK -e  u kojoj su mudrovali o smislu i besmislu cijepljenja nakon što su se sami cijepili. I taman sam pomislila da je to njihov vrh 'grijeha struktura', evo ih opet. U utorak ujutro, negdje iza deset ura izdali su novo priopćenje u kojem pozivaju ljude na cijepljenje i testiranje jer to nije nimalo upitno, ni po moralnim, ni po Božjim zakonima. Kako sad nije, čude se Mostovci? Ali, nastavljaju u priopćenju, HBK  se izričito protivi uvođenju obaveznih Covid potvrda jer to dovodi do podjela u društvu i razvija strah kod onih koji se nisu cijepili, strah za egzistenciju. Ajde dobro, odahnuli su u Mostu. Kad ne lezi vraže, u podne su se biskupi iz HBK sastali s Plenkijem po raznim pitanjima, među inima i o povratu crkvene imovine i sličnim 'važnim' temama. I nakon druženja u Banskim dvorima izdali su zajedničko priopćenje s Vladom RH o tome kako su Covid potvrde, jednako kao i cijepljenje, i testiranje, nužni jer samo tako možemo zaustaviti pošast pandemije. Zapanjenom Grmoji ispala je iz ruke  olovka i popis za potpisivanje o referendumu  i vjetar ga je raspršio na sve strane, što je jako zabavilo klince na okolnom trgu. Pomislili klinci kako to sv. Nikola igra neku igricu s njima. Igra, igra, ali nije u pitanju sv. Nikola. 

U vrijeme svog stalnog življenja u Gradu naučila sam kako dan koji je toliko radostan za klince, pa onda nekako i za sve nas, ođe ipak odraslima grebe po još nezaraslim ranama. I ma koliko se trudili biti radosni zbog svoje djece i unuka, sjeta i tuga samo uđe, skutri se i šuti. I tako čuči i ne mrda još danima u tom mjesecu, mjesecu u kojem su moćnom silom ubijali Grad. Žive ljudi iz Grada, raduju se dolasku Božića, okićenim ulicama i sve je lijepo i veselo. Jedino je ta neka duboka tuga i dalje stisnuta i čuči negdje u njima.  I baš tih najsretnijih dana u godini peče li peče. Čuvajte sebe i svoje, od svih virusa i od ludih i zlih ljudi. Uživajte u lijepim mislima, ako ništa onda u tome kako nam se ova i ovakva godina bliži kraju. Eto vas.